U svojoj sedam desetljeća dugoj karijeri Tonny Bennet (1926–2023) otpjevao je neke od najvećih pjesama iz „Velike američke pjesmarice“, nastupao s mnogim pjevačima i instrumentalistima i osvojio 20 Grammy nagrada uz 50-ak miliona prodanih ploča.
Američka i cijela svjetska muzička javnost odaje počast jednom od svojih istinskih velikana, pjevaču koji je na najbolji način znao iznijeti pjesme koje znamo pod pojmom „Great American Songbook“ Tonnyju Bennetu. Pjesme koje su stvarali velikani poput braće Gershwin, Richarda Rodgersa, Colea Portera, Harolda Arlena, Irvinga Berlina, Dukea Ellingtona... Daleke 1951. godine, nakon što je odrastao u talijanskoj zajednici u New Yorku i studirao slikarstvo, on će se opredijeliti za karijeru baladera, croonera, pjevača američkih popularnih pjesama i te godine zabilježiti prve velike uspjehe.
Nakon što se vratio iz II svjetskog rata on će se kretati u krugu muzičkog teatra i pjevati i biti voditeljem, a onda snimiti pjesmu „Because of You“, koja će 1952. godine popeti se na vrh top lista i ostati ondje 31 nedjelju. I tako sve do 21. jula 2023. godine, kada nas je u 96. godini definitivno napustio, trajala je nevjerovatna karijera, prepuna uspjeha (i padova), otpjevanih velikih pjesama, suradnje s najvećima od najvećih, dueta s drugim pjevačima, posebno pjevačicama, filmskih uloga i napokon i uspješne slikarske karijere koje se nikada nije odrekao.
Rođen 1926. u obitelji talijanskog vlasnika prodavnice i američke majke u New Yorku kao Antonio Dominick Benedetto, u gradu koji je rijetko napuštao, on će se dohvatiti velikih pjesama velikih autora i tekstopisaca i dati im osoben pečat svojih pomalo promuklim baritonom i sa senzibilitetom i liricizmom dostojnim samo onih najvećih. Zar mu ono nije komplimentirao osobno najveći od najvećih „The Voice“ Frank Sinatra rekavši da od Tonnyja Benneta nema većeg. I sada odlazi netko tko je rastao u onim plodnim poratnim godinama nakon II svjetskog rata, s velikanima među kojima su i Bing Crosby, Johnny Mattis, Dean Martin, Perry Como, Nat King Cole i ini. Naslovi u novinama naglašavaju diljem svijeta: „da nas je napustio zadnji veliki salonski pjevač“. Dobro de, imamo i mlade koji idu njegovim stopama, ali verzije pjesama iz te slavne kajdanke koje je on otpjevao su po mnogo čemu bile i ostale standardom kakav će teško biti ikada doseći.
Legenda opet kaže da se dalekih 60-tih Tonny Bennet spremao nastupiti u San Franciscu i da je čeprkao po ladicama punih partitura koje su mu, tada već afirmisanom i traženom pjevaču, slate u gomilama i naletjeti na naslov „ I Left My Heart in San Francisco“. Napisala su je dvojica amaterskih autora iz New Yorka a porijeklom iz San Francisca još sredinom 50-tih. Bennet će je izvesti na koncertu i 1962. godine snimiti s uspjehom i dobiti za nju Grammy nagradu, a i album pod istim imenom će imati velikog uspjeha. Ta će pjesma nakon toga biti njegov, kako to Amerikanci kažu, „signature song“ i on će na svakom od njegovih koncerata morati da je izvede.
Nakon prvih ulazaka na rang-liste najprodavanijih pjesama Bennett će između 1950. i 1964. godine bilježiti ulaske na rang-liste najtraženijih pjesama, i tako punih 16 godina. Pomenimo samo neke koje vadimo iz brojnih enciklopedija popularne glazbe: „Cold, Cold Heart“, pa „Rags To Riches“, „Strangers In Paradise“, „There'll Be No Teardrops Tonight“, zatim još neke koje su bile temelj njegove koncertne kajdanke poput „Just in Time“, „I Wanna Be Around“, „Good Life“, „Who Can I Turn Around“ i mnoge druge. U periodu između 1962. i 1972. godine je stalno u studiju i snima 25 albuma mahom surađujući s aranžerom Robertom Farnonom, neke od njih snimljene i na rasprodanim koncertima.
Pridružuje mu se britanski pijanist Ralph Sharon, koji će raditi s njim godinama i u triju i kao muzički direktor mnogih od njegovih uspješnih projekata. Tomu treba dodati i njegovo iskreno nagnuće ka jazzu, pa će se okušati snimajući i s velikanima „čistog“ jazza, recimo s eksplozivnim swing orkestrom Count Basieom, te s Dukeom Ellingtonom, čije je pjesme rado izvodio i s kojim je istinski drugovao, a njegovo pozivanje na utjecaje koje su na njega načinili veliki jazz pjevači poput Billyja Holidaya i Louisa Armstronga su dobro poznati. I u svakoj od prigoda on će surađivati s velikim instrumentalistima, a njegove dvije ploče na kojima se udružio isključivo s lirskim klavirom velikog Billa Evansa, dakle glas + klavir kao u izvedbama europske klasične solo pjesme, ostaju na samom vrhu vokalne umjetnosti. I nadalje, uz svoj će „kučći“ trio uključivati redovito i druge važne instrumentaliste, posebno kornetiste, sve do konca kada će s njim za klavirom, s glasom i ljepotom joj podarenom od Boga nastupati i Diana Krall. O vokalnim suradnjama nešto kasnije više, jer su neke od njih, a bilježimo ih i u poznim godinama njegove karijere, legendarne.
No, doći će 70. godine, kada je sve za Tonyja Bennetta krenulo naopako. Došao je nalet rokenrola, njegova ovisnost o kokainu, nemogućnost da se realizira i na filmu, problemi s poreskim službama, raspad braka, banalni nastupi u Las Vegasu. Činilo se da će se sve stropoštati u katastrofu. Napušta veliku diskografsku etiketu Columbia, ali će tih 70-tih realizirati neke od važnih ploča recimo on s bračnim parom McPartland, kornetistom Jimmyjem i engleskom pijanisticom Marian, koncertnu pod nazivom „Beautiful Music“ i dvostruki „Rogers & Hart“ s opet kornetistom Rubbyjem Braffom.
Koncem 70-tih dolazi obrat. Bennett nije ništa mijenjao u svojoj poetici, ali će njegove poslove preuzeti njegov sin. Dolaze nove generacije rock publike odrasle na punku i grungeu kojima će se u jednom trenutku njegova vokalna umjetnost, liricizam, neprolazna ljepota pjesama koje je interpretirao iznova svidjeti i on će se potpuno vratiti na scenu. Clave Davis, veliki diskograf iz Columbia Recordsa, nanovo ga zove i obnavljaju suradnju, on ga nagovara da pjeva i neke od pjesama suvremenijih autora, od pjesama iz mape The Beatlesa, preko Stevie Wondera i drugih, izdaje u tom pravcu album „Tony Sings the Great Hits of Today!“, ali će pokazati da to insistiranje na novom materijalu nije imalo podršku ni publike ni kritike.
No, koncem 70-tih Tonny Bennet je ponovo u formi, odriče se droge, vraća iz Los Angelesa u rodni mu New York, njegov sin Danny preuzima kormilo njegove karijere i početkom 80-tih započinje trijumfalnu seriju koncerata pod nazivom „Tony Takes Manhattan“, koji kulminiraju rasprodanim nastupom u čuvenoj dvorani Carnegie Hall. Sređuje se i finansijski, njegove slike također postižu izvanredno visoke cijene. 1985. godine će snimiti sjajnu ploču „The Art of Excelence“, koja se probija i na one radiostanice koje su emitirale isključivo rock glazbu, a kreće i potraga za njegovim back katalogom. Onda će doći njegov nastup u seriji MTV televizije „Unplugged“ juna 1994, praćen samo triom njegovog pijaniste Ralpha Sharona, a na kojem će mu se pridružiti i pop zvijezde K. D. Lang i Elvis Costelloi, koji će biti trijumfalan.
Naprosto te svevremene melodije, njihova romantičnost i njegove emocionalne interpretacije su iznova pred brojnu publiku prostrle beskrajno lijepi svijet američke popularne pjesme i njenu svevremenost. Trijumfalno će se pojaviti i na centralnoj pozornici Glestonbury festivala 1998. godine, a onda slijede albumi na kojima će se iznova udružiti s nekim od ponajboljih pjevača. Tako će se na albumu „Playin' With My Friends“ udružiti s Rayom Charlesom, Sheryl Crow, Billyjem Joelom, kojega je kao pjesnika New Yorka izvanredno cijenio, Dianom Krall, Bonnie Raitt i Steviejem Wonderom, uz neizbježnu njemu vrlo dragu K. D. Lang.
A za 80 godina slijedi ploča „Duets: An American Classics“ opet udružen s brojnim pop veličinama, pa onda i „Duets II“, gdje surađuje s pjevačicama od Arethe Franklin do prerano umrle Amy Winehouse“ i na koncu ekstravagantne Lady Gage, a koji će se popeti na sam vrh najprodavanijih ploča. I to u vrijeme kad je već imao 85 godina. Suradnja s Lady Gagom se nastavlja jer će 2014. godine snimiti album „Tonny Bennet & Lady Gaga: Cheek to Cheek“, koji će iznova biti instant-uspjeh, slavi 90 godina života na velikom NBC specijalnom TV programu „Tony Bennett Celebrates 90: The Best Is Yet to Come“ u društvu nekih od velikih pjevača, ponavlja snimanje ploče s Lady Gagom i s njom će zadnji puta nastupiti 2021. godine u njemu dragom njujorškom koncertnom prostoru Radio City, iako već narušena zdravlja zbog galopirajuće Alzheimerove bolesti. Njihov drugi zajednički album „Love For Sale“ iz 2016. godine će dobiti Grammy nagradu, 19. u njegovoj dugoj karijeri, plus ona za životno djelo., plus 50-tak miliona prodanih ploča, od kojih jedna u mojim rukama kupljena prije koji dan, a na kojoj se pojavljuje u društvu opakih swingera iz big banda pijaniste Count Basiea.
Uz sve to Bennett se neće nikad odreći ni muzike ni slikanja. Dva dana pred njegov odlazak posjetio ga je njegov vokalni pedagog s kojim je čitav život tri puta tjedno vježbao. A njegovi biografi će naglasiti da, ako je već tako tvrdoglavo inzistirao na klasičnom repertoaru nikada ga se ne odričući, njegov politički pogledi na svijet su bili izrazito ljevičarski. Ne samo da je podržavao crnačke glazbenike nego će biti sa svima onim koji su bili u prvim redovima u maršu na civilna prava poznatog kao „Selma-to-Montgomery“ s Harryjem Belafonteom, Sammy Davisom Jr. i drugima, a na čelu s dr. Martinom Lutherom Kingom: Pjevat će i u čast Nelsona Mandele, dan prije negoli će dr. Martin Luther King održati svoj veličanstveni govor u Washingtonu D. C. 24. marta pjevat će u predgrađu Montgomeryja. Rado je učestvovao i u drugim humanitarnim i karitativnim akcijama, sjećajući se da je i sam potekao iz siromašne talijanske obitelji.
Tonny Bennett se ženio tri puta i čitav život proveo u istom njujorškom apartmanu. Iza njega su ostali treća žena, dva sina i dvije kćerke, te 9 unukâ.
