Okupljanjem Kozarčana, okruglim stolom i mimohodom u Kozarcu obilježena je 30. godišnjica ratnog zločina nad tamošnjim civilima, tužno podsjećanje na 24. maj 1992. godine, kada su pripadnici Vojske i policije Republike srpske napali to mjesto nadomak Prijedora, ali i okolna naselja u kojima je živjelo većinski bošnjačko stanovništvo. Tog 24. maja, prije trideset godina, započela je najtragičnija i najkrvavija epizoda u historiji Kozarca, epizoda u kojoj su Kozarac i njegovi stanovnici doživjeli zločine i razaranje, najveće koje pamti to pitomo mjesto.

Obilježavanje tridesete godišnjice zločina nad Kozarcem počelo je okruglim stolom pod nazivom “30 godina od početka agresije na Kozarac i Republiku Bosnu i Hercegovinu”. U prostorijama Islamskog centra u Kozarcu govorili su historičari Amir Kliko i Jasmin Medić, Mujo Begić, istraživač ratnih zločina nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu i tokom Agresije na BiH i šef Područnog ureda Instituta za nestale osobe, te hafiz Amir ef. Mahić, glavni imam Medžlisa IZ Kozarac.

Begić je, između ostalog, pričao o prijedorskom profesoru Crniću i njegovoj i sudbini njegova dva učenika. Jedan ga je učenik ubio, a drugi je učenik pronašao njegove posmrtne ostatke u masovnoj grobnici. “Dosad smo pronalazili masovne grobnice na stotinama mjesta; u rijekama, potocima, napuštenim rudnicima, na smetlištima, u septičkim jamama. Za Bosansku krajinu je specifično da smo posmrtne ostatke pronalazili u velikom broju prirodnih jama, dubine od preko stotinu metara”, kazao je Begić, dodajući: “Na području općine Prijedor smo ekshumirali posmrtne ostatke s 501 lokacije. Pronašli smo ubijene Prijedorčane i Kozarčane u deset različitih općina i tri države. To, zapravo, govori kakva je bila brutalnost i kakav je bio odnos spram žrtvama ubijenim u Prijedoru”, rekao je poručivši svima koji bi na bilo koji način mogli pomoći u pronalasku masovnih grobnica i žrtava da to konačno i učine.

Posebno težak zadatak imao je Jasmin Medić, historičar sa sarajevskog Instituta za historiju, težak jer je rođen u Kozarcu i godinama je istraživao sve detalje zločina počinjenog nad Bošnjacima svog rodnog kraja. Teško mu je, kazao je Medić, obraćati se svojim Kozarčanima na ovaj važni datum. “Lično je to jedan od najtežih datuma u životu jer sam na taj dan prije 30 godina bio u svojoj kući u Kozarcu. Inače, ovo je jedan od onih datuma koji su obilježeni zločinima nad Bošnjacima, ne samo kozaračkim i prijedorskim nego u cjelini. Kozarac je paradigma zločina počinjenih nad Bošnjacima u Bosanskoj krajini. Ova nekadašnja općina je samo u nekoliko mjeseci izgubila najmanje 1.226 svojih najboljih sinova”, rekao je Medić.

Tradicionalno, svakog 24. maja organiziran je i mimohod u spomen na ubijene Bošnjake Kozarca. Tako je bilo i ove godine. U mimohodu su učestvovali mnogobrojni Kozarčani i Kozarčanke, a među njima su bili i zamjenik reisul-uleme Enes ef. Ljevaković, zatim bihaćki muftija, hafiz Mehmed ef. Kudić, kozarački imami, kao i članice Udruženja “Majke Srebrenice”, te aktivisti iz Ujedinjenog Kraljevstva, u sklopu organizacije “Srcem do mira”.

Mimohod je brojao oko pet stotina ljudi koji su se, dostojanstveno, prošetali od Mutničke džamije pa sve do Šehidskog mezarja u Kamičanima. Jedan od učesnika bio je Šerif Velić, rodom iz Kevljana. Velić je logoraš koji je preživio strahote Keraterma. Također je i autor knjige Sačuvano od zaborava. Za njega je, kazao nam je, ovaj datum od iznimne važnosti.

“Tog 24. maja 1992. godine bio sam u svojoj avliji kada sam začuo rafale iz teškog naoružanja na tranzitu Prijedor – Banja Luka. To je, ustvari, bio početak našeg sveopćeg stradanja, kojeg tada nismo bili ni svjesni. Dva dana kasnije već sam bio u logoru Omarska, preko Brezičana do Keraterma. U Keratermu sam bio jedan od nekoliko hiljada logoraša”, kazao nam je Velić, nastavljajući: “Ja sam tada izgubio svoj identitet, postao sam samo broj. Zato smatram da se ovo sjećanje mora sačuvati, masa ljudi i onda, a i danas, nije imala svijesti i nisu brinuli o tome zašto smo mi to doživjeli. Isplati se ustrajati u svemu ovome, jer time čuvamo identitet koji je jako važna stvar.”

Emsuda Mujagić povratnica je u Kozarac. Osnivač je inicijative “Srcem do mira”, koja aktivno djeluje već skoro tri decenije. “Cilj nam je da pokušamo osvijestiti ljude da počnu razmišljati svojim glavama i da prestanu biti tuđe sluge i razmišljati na tuđi način i sigurna sam da u tome uspijevamo. Mnogo smo za ovih 28 godina uradili. Od Kozarca, tamo gdje je bilo potpuno uništeno mjesto i pustoš, napravili sm mjesto gdje nas opet ima mnogo”, kazala nam je. U mimohodu su i ove godine učestvovali i aktivisti iz Velike Britanije, oni svake godine dolaze obilježiti 24. maj skupa s mještanima. Jedna od njih, Anabel, kazala nam je da svijet treba čuti o Kozarcu i o genocidu kroz koji je prošla čitava država. Kaže i da oni mnogo više dobijaju od Kozarčana nego što daju.

U Kozarac 24. maja dolaze i ljudi iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, poput Azre Jaganjac, profesorice Sarajevskog univerziteta. “Prije nekoliko godina prijatelji su me pozvali da dođem ovdje i od tada stalno dolazim. Tokom rata sam preživjela sve strahote, sarajevsku okupaciju. Imala sam stare i iznemogle roditelje i malo dijete, pa nisam mogla nigdje da odem, ostala sam u ovoj državi. Ovaj datum treba i mora da se čuva od zaborava”, poručila je.

Mimohod je okončan na Šehidskom mezarju Kamičani, gdje se okupljenima obratio zamjenik reisa Kavazovića Enes ef. Ljevaković. “Obilježavanje važnih događaja u prošlosti nije samo sebi svrha. To se čini da bi se postigli određeni ciljevi, da se održi i osvježi uspomena, te da se afirmira neka vrijednost, ili da posluži kao pouka ili upozorenje. (...) Danas smo veoma tužni, naša srca su ispunjena bolom i tugom zbog naših nevino mučenih i ubijenih, ali valja nam se nositi s tom boli. Valja nam se strpjeti i boriti i koračati dostojanstveno, dužnost nam je to činiti”, kazao je Ljevaković dok je bihaćki muftija Mehmed ef. Kudić dodao: “Mnoge su studije napisane, hronološki poredane, kako je bošnjački narod nenaoružan, na pragu svoje kuće ubijan. Imajući to u vidu, mi ne smijemo prestati tražiti pravdu za naše nevino ubijene. Pravda je koncept pravičnog i moralnog postupanja prema svim osobama, a temeljna zadaća islama je uspostavljanje pravde”, kazao je bihaćki muftija, a program je okončan iznimno emotivnim obraćanjem Amira ef. Mahića, koji je potcrtao važnost obilježavanja ovog datuma i kolektivnog buđenja svijesti kod Bošnjaka.