Evlija Čelebi, PUTOPIS, 17. st: GRAD VUKOVAR

Taj grad je podigao jedan od ugorskih kraljeva, po imenu kralja Ferdinad. Zbog toga što ispod ovog grada teče rijeka Vuka, to je i ovaj grad dobio isto ime. Osvojen je u mjesecu ševalu 932. jula 1526. godine. Nalazi se na granici sremskog sandžaka i predstavlja poseban  vojvodaluk i kadiluk u rangu kadiluka od sto pedeset akči. Ima gradskog povjerenika (dizdara) i pedeset vojnika posade. Gradska tvrđava leži na obali rijeke Dunava. Na sjevernoj strani na obali rijeke Vuke nalazi se Mala tvrđava sazidana od cigle tako čvrsto kao da ju je gradio Šeddad. U toj tvrđavi postoji dizdareva kuća, Sulejman-hanova džamija, skladište municije i žitni magacin. Ona ima šest daskom pokrivenih kula i jednu kapiju koja je okrenuta prema zapadu. Unutra (te kapije) nalazi se Vanjska tvrđava. U njoj ima četrdeset do pedeset malih vojničkih soba. U nju ne može niko ući pod oružjem. Na minaretu (gradske džamije) nalazi se jedan sat sa zvonom. Sa unutrašnje strane kapije nalazi se jedna tamnica koja podsjeća na paklenu provaliju Gaja. U tu tamnicu se svako veče zatvara roblje varoškog stanovništva. Svako veče stražari dovikuju ratni  poklič “Bog je jedan”. Svaki dan u vrijeme pet dnevnih molitava svira vojna muzika. Kažu da je u stara vremena u tome gradu bio dvor jedne kraljevine. U vinogradima koji se nalaze na sjevernoj i zapadnoj strani grada postoje mala uzvišenja koja dominiraju gradom. U tvrđavi ima nekoliko šahi-topova koji su okrenuti prema tim uzvišenjima. Gradske kule, bastioni i prsobrani nalaze se  u dobrom stanju.

Varoš. – Ona leži na jednom prodolnom mjestu, na obali rijeke Dunava i rijeke Vuke, a sastoji se od pet stotina impozantnih kuća koje su pokrivene šindrom. Zidovi kojima su građena dvorišta zaklanjaju bašće, tako da se one uopće ne vide. U toj varoši ima pet mahala, pet bogomolja i jedna prijatna džamija. Tu postoji tri mala hana koji služe kao prenočišta, i samo jedan trgovački han, jedan mračan i malen hamam i pedeset dućana. Tu postoji samo dvije osnovne škole, jedna Hindijeva tekija koja se nalazi na vrhu suprotne strane mosta. Na onom mjestu gdje se rijeka Vuka ulijeva u Dunav ima jedan drveni most preko rijeke Vuke. Dug je sedam stotina koraka, a  podigao ga je Ibrahim-paša, nekadašnji sultanov ljubimac, koga je on (sultan) dao pogubiti. Taj most dovršen je dvanaesti dan mjeseca zilkade 932./20. avgusta 1526. za tri dana i tri noći po nalogu sultana Sulejmana da bi muslimanska vojska, u svome pohodu protiv grada Osijeka, mogla preći.  Upotrebljeni su svi esnafi i na hiljade majstora da se podigne taj most. Tajanstveni most i sada pripada vakufima onoga velikog vezira. Bilo bi veoma dobro kad bi se taj most popravio i restaurirao. Rijeka Vuka koja teče ispod toga umjetnički izrađenog mosta dolazi čak iz planine Đakova. To je mala rijeka koja se tu uliva u Dunav.

Turbe Hindi-babe. – Na suprotnoj strani toga mosta, upravo na kraju samog mosta, nalazi se jedno izletište i mjesto za teferič koje je bogato zelenilom, vinogradima, bašćama, ružama i raznim cvijećem poput rajske bašče. Tu se nalazi jedno turbe u kome počiva Hindi-baba, potomak roda Muhamedova. Neka mu Allah posveti tajnu! To mjesto je konačište, tekija i svratište brojnih posjetilaca, putnika i namjernika. Ja, siromah, nisam htio da odsjednem i konačim ni kod jednog mjesnog prvaka, nego sam krenuo u tu tekiju i tu zakonačio. Vodio sam prijateljske razgovore sa svim dervišima. Tu sam zatomio glad jednim ćevapom koliko je Bog dao. Ja sam predvodio obred za dušu toga svetitelja i pročitao suru Jasin za njegovu dušu. Poslije jacije izmolio sam moj sistem molitava i blagodarenja. Zatim sam pročitao dvije posljednje glave Kur’ana, završnu molitvu i legao.

Lijep san ovog siromaha. – Čim sam zaspao, usnio sam kako mi dođe jedan Abesinac srednjeg rasta i nazva mi selam. Ja mu uzvratih pozdrav i saznadoh da to nije niko drugi nego osnivač ove tekije Hindi-baba. On mi je rekao: Sinko, putuj sa srećom i zdravljem na vojnu; vratićeš se u svoju domovinu zdrav. Neprijatelj će ti uzeti jedno roba i konja dorata, a ti ćeš se spasiti. Allah će te obdariti mnogim dobročinstvima, mnogo ćeš putovati po Almaniji. Odmah sam prenuo iz sna; osjetio sam da mi srce lupa i da sam šenuo pameću. Na to sam rekao: Šta će sa mnom biti, predajem se Allahu; biće ono što je suđeno. Zatim sam se predao Svevišnjem Gospodaru i sasvim pažljivo očitao Fatihu za Hindi-babinu dušu. Ujutro sam za ljubav Allaha zaklao jednog kurbana i podijelio dervišima koji su se nalazili u Hindi-babinoj tekiji. Neka to Gospodar primi i u sevap upiše. Ovaj Hindi-baba učestvovao je čak sa Sulejmanom-hanom u Mohačkom boju. Sedamdeset dana prije toga boja saopćio je Hindi-baba Sulejmanu radosnu vijest da će pobijediti i bitku dobiti, da će kralj Lajoš poginuti, da će sedam kraljeva biti poraženo, a da će on pobiti hiljade dušmana.

Tako se zaista dogodilo u predviđeno vrijeme, tačno u sat. Poslije pobjede Sulejman-han je zemljište na kom se nalazi ova tekija poklonio Hindi-babi i tu su ga sahranili. On je u toku svoga života pokazao mnogo čuda i vidovitosti. Neka Allah posveti njegove presvete tajne!