Red lijepih i zgodnih influenserki koje reklamiraju kozmetičke proizvode, red life coucheva s pet, deset ili dvadeset savjeta kako voljeti ili živjeti, red isječaka gostovanja Miroljuba Petrovića u raznoraznim podcastima – ovako otprilike izgleda početna stranica Instagrama, vjerovatno najpopularnije društvene mreže u ovom momentu. Rijetki su oni sadržaji, barem kada je riječ o Bosni i Hercegovini i susjednim državama, koji se izdvajaju u moru ostalih, jednoličnih.
Mirza Smajić, 27-godišnji mladić iz Sarajeva, prije skoro dvije godine otvorio je dva profila na Instagramu znakovitih naziva – Vintage Sarajevo i Vintage Bosnia. Kao što im sama imena govore, na ovim profilima objavljuje rijetke fotografije iz davne ili bliske prošlosti našeg glavnog grada i države. Međutim, ono što daje na specifičnosti ovim veb-mjestima jesu ironični i sarkastični opisi koji prate objavljene fotografije, a koji su, za razliku od samih slika, vezani za aktuelni trenutak. Za vrlo kratak period na stranici Vintage Sarajevo uspio je skupiti skoro 50.000 lajkova, izazvati veliko interesovanje stanovnika ne samo Sarajeva već i drugih gradova Bosne i Hercegovine, čak i Istočnog Sarajeva. S druge strane, Vintage Bosnia stranica je koja je nekoliko puta gašena, ali je nju Mirza Smajić isto toliko puta “oživljavao” tako da ona trenutno ima oko 1.000 pratilaca.
“Vintage Sarajevo je profil na Instagramu pokrenut prvi put u novembru 2019. godine da bi u augustu 2020. bio hakiran s više od 13.000 pratilaca, što znači da sam bio primoran pokrenuti novi profil u augustu 2020, koji, evo, traje i dan-danas. Inicijativa da se pokrene nešto što će postati Vintage Sarajevo došla je od jednog mog prijatelja koji mi je rekao: ‘Pa što ti ne bi stranicu pokrenuo?’, jer sam i prije otvaranja ovog profila na društvenim mrežama često objavljivao storyje s fotografijama ‘starog Sarajeva’. Tako je sve počelo... Stranica Vintage Bosnia pokrenuta je kao side project, čisto da postoji uz Vintage Sarajevo, ali joj ne pridajem pažnju koliko pridajem stranici posvećenoj Sarajevu”, kazao je za Stav Mirza Smajić.
KONSTANTA KAO KLJUČ USPJEHA
Mnogi su poslovi danas nezamislivi bez interneta, stoga velikom broju ljudi prva pomisao na brzu zaradu budu biznisi koji kao svoj osnovni poligon imaju društvene mreže. Međutim, Mirza Smajić kaže da se varaju svi oni koji misle da će online javnost ludo zainteresirati pet ili šest objava dnevno koje bivaju učitane bez prethodno uloženog napora.
“Ništa dobro se ne gradi preko noći, pa tako ni uspješni profili na društvenim mrežama. Jednostavno, potrebno je uložiti mnogo truda i rada da bi nešto funkcioniralo. Ja sam i prije pokretanja ovih profila imao nekoliko stotina starih fotografija, ali kada sam uvidio da je to nedovoljno, počelo je mukotrpno istraživanje koje je s vremenom rezultiralo s više od 5.000 fotografija. Također, ključ uspjeha leži i u konstanti. Na dnevnom nivou objavljujem dvije fotografije za koje smatram da posjeduju određeni kvalitet. Ne može se svašta staviti i očekivati dobar rezultat. Fotografije pronalazim u 99 posto slučajeva, vjerovali ili ne, na internetu, uz mnogo truda uloženog kako bi bile pronađene. Dosad sam uložio više stotina sati listajući razne stranice, forume i grupe kako bih pronašao kvalitetne slike, što se na kraju i isplatilo ako uzmemo u obzir uspjeh stranica. Ostatak pronađem u nekim knjigama, a za to trebaju dodatni trud i rad. Potrebno je skeniranje i iznajmljivanje knjiga, za što, nažalost, imam sve manje i manje vremena”, objasnio je.
Nadovezao se da su opisi neodvojivi segment koji upravo Vintage Sarajevo i Vintage Bosnia čine posebnim internet-mjestima.
“Naravno, ovo je moje mišljenje iako se određeni broj ljudi ne slaže, ali svako ima pravo da prati šta želi. Ova vrsta opisa razbija monotono vođenje većine Instagram profila. Upravo je taj modus operandi i zanimljiv ljudima, jer osim što imaju priliku vidjeti kako je Sarajevo nekada izgledalo, mogu se i nasmijati uz opis, što se u konačnici pokazalo idealnom kombinacijom. Jedno je napisati, uzet ću za primjer neku random sliku Sarajeva, samo lokaciju i godinu, a drugo je, umjesto lokacije, koju će većina prepoznati, staviti nešto što je blisko narodu kako bi se možda u tome i pronašli”, rekao nam je.
