Potpredsjednica Sjedinjenih Američkih Država, Kamala Harris morala je prije nekoliko dana izmijeniti rutu svoje diplomatske turneje po jugoistočnoj Aziji zbog "mogućeg abnormalnog zdravstvenog incidenta" u Hanoju. Iako se isprva nagađalo da je pogođena osoba sama Harris, ubrzo je postalo jasno da je razlog tome drugi: dva moguća slučaja takozvanog 'Havana sindroma', tajanstvene bolesti koja pogađa američke funkcionere koji se bave sigurnošću, uglavnom, ali ne isključivo, agente CIA -e. Slučaj je postao sličan incidentima u Beču i Berlindingu posljednjih sedmica a još je nepoznato njegovo porijeklo i autor.

Incidenti su postali poznati početkom 2017. godine, kada je objavljeno da je osoblje američke ambasade u Havani zahvaćeno nizom simptoma bez očitog objašnjenja. Ova je pojava prvo opisana kao mogući "zvučni napad", a kasnije, s obzirom da nije bilo moguće da su učinci na žrtve bili uzrokovani zvukom, postali su poznati pod općom oznakom "Havana sindrom", u nedostatku boljeg naziva.

"Gotovo pet godina bili smo svjesni izvještaja o misterioznim napadima na osoblje vlade Sjedinjenih Država u Havani i diljem svijeta. Čini se da je ovaj obrazac napada na naše građane koji služe vladi u porastu", izjavili su 30. aprila senatori Mark R. Warner (demokrata) i Marco Rubio (republikanac) u zajedničkom saopćenju.

Prvi slučaj u kubanskoj prijestolnici doveo je do gotovo potpunog zamrzavanja odnosa Kube i SAD-a, zatvaranja diplomatske delegacije i uvođenja novih sankcija od strane Trumpove administracije. No stvari su se zakomplicirale kada su se počeli javljati slični događaji na drugim mjestima, poput američkog konzulata u kineskom Kantonu, na koji je međutim diplomatska reakcija Bijele kuće bila mlaka, ako ne i nikakva.

No ono što je tada bilo samo kap pretvorilo se u pravu bujicu. Vlasti SAD prepoznale su najmanje 200 epizoda na tri kontinenta, na mjestima poput Australije, Kolumbije ili Velike Britanije pa čak i u samim Sjedinjenim Državama.

Niko ne zna šta se događa. Viši funkcioneri američke vlade prepoznali su da su njihovi uposlenici meta neke vrste uznemiravanja ili napada, ali ne mogu odrediti kojom tehnikom ili sredstvima. Prva teorija ukazivala je na "zvučne napade", budući da su se prvi zahvaćena sjetili čudne buke prije napada. Međutim, grupa naučnika  sa Univerizeta Kalifornija je dokazala da je čudna buka za koju je nekoliko njih tvrdilo da su je čuli, a koju su neki čak i snimili, zapravo prodoran zvuk tropskih cvrčaka.

Nadalje, simptomi - poput glavobolje, mučnine i oštećenja mozga, s posljedicama različite težine - nisu bili u skladu s onima koje bi izazvalo oružje. Stoga je ovo objašnjenje odbačeno

Naknadna analiza odbora stručnjaka Nacionalne akademije znanosti, inženjerstva i medicine objavljena početkom 2020. zaključila je da bi "najvjerojatniji mehanizam" za izazivanje ovih simptoma bio radiofrekvencijski artefakt, vrsta zračenja koja uključuje i mikrovalne. Čini se da neki dokazi to potvrđuju.

 

Naprimjer, majka jedne od oboljelih u Guangzhouu, službenica Ministarstva trgovine po imenu Catherine Werner, uspjela je registrirati visoku razinu mikrovalnog zračenja u svom stanu. I majka i kći su se razboljele.

Ipak, i dalje ostaje puno pitanja: ko stoji iza toga i zašto? Jedna od hipoteza je da je Rusija odgovorna, što bi objasnilo, na primjer, da su 2016. i 2017. u Havani također zabilježeni slučajevi među kanadskim diplomatskim osobljem, zemljom s kojom Kuba održava odlične odnose, no ipak je predmet ruskog neprijateljstva zbog svog stava o sukobu u Ukrajini i jer nastoji primijeniti sankcije protiv Moskve na koordiniran način sa SAD -om i EU.

Ono što se čini definitivno isključenim je mogućnost, istaknuta na početku krize, da iza ovih napada stoji sektor kubanskih obavještajnih službi.

"To je jedna od najvećih detektivskih priča koje se pamte u vanjskoj politici", kaže Peter Kornbluh, analitičar iz Arhiva nacionalne sigurnosti na Univerzitetu Georgetown, institucije koja radi na skidanju oznaka tajnosti s internih dokumenata američke administracije radi što je veće moguće transparentnosti. "Cijelo pitanje takozvanog 'havanskog sindroma' okruženo je tajnošću, a misterij oko njega u biti je stvorila američka vlada, jer uključuje agente CIA-e i uređaje koji su očito strogo povjerljivi."

Pojava je, ističe Kornbluh, globalnog opsega i započela je mnogo prije onoga što se dogodilo na Kubi. "Zapravo, CIA i vojno osoblje godinama su izvještavali o takvim vrstama zdravstvenih incidenata, čak i od '90-ih", dodaje.

"S obzirom na strogo tajnu prirodu svega ovoga, naučnici nemaju pristup svemu što imaju Pentagon i CIA. O tome se već špekuliralo 2012. godine, a postoje neke indicije da su CIA i NSA toga bile svjesne postojanja neke vrste uređaja, a u osnovi su ukazivali na Ruse kao na krivce. No nije jasno kako bi ruski agenti mogli djelovati u Kini protiv američkog osoblja, a da ih ne otkriju, jer se čini malo vjerojatnim da bi Kinezi dopustili prisutnost takvih agenata.“

Druga ideja koju gura CIA jeste da pogođeni nisu nužno žrtve namjernih napada, već kolateralna šteta zbog korištenja nekog uređaja za izvlačenje informacija s telefona ili računara. To bi objasnilo zašto ovaj fenomen nije uticao samo na obavještajne operacije, već i na službenike državnog i trgovačkog odjela, članove Vijeća za nacionalnu sigurnost i vojsku (prema podacima časopisa 'The New Yorker', oko 50 slučajeva mjesto među osobljem CIA -e, dok su ostali zaposlenici drugih institucija ili njihove porodice).

Osim toga, nekoliko je incidenata izvijestilo o prisutnosti pojedinaca za koje se sumnja da pripadaju GRU -u ili FSB -u (odnosno stranim i domaćim obavještajnim službama Rusije).

Najnoviji incidenti zapravo potkrepljuju ovu tezu, budući da su tri prijestolnice poprište diplomatskih aktivnosti od najvećeg interesa za Rusiju: ​​pregovori o novom nuklearnom sporazumu s Iranom u Beču, vrhunac svega što se odnosi na ruski plinovod Nord Stream 2 u Berlinu i pokušaj uspostave proameričke azijske koalicije kao protuteže Kini u Hanoju.

U članku u The New Yorkeru zabilježen je incident u čijem je središtu bio američki vojni funkcioner raspoređen u neidentificiranu zemlju "sa značajnom ruskom prisutnošću". Kako opisuje list, dok je vozio i ulazio u raskrsnicu, osjetio je da će mu glava eksplodirati, u isto vrijeme kada je njegov dvogodišnji sin, koji se vozio na stražnjem sjedištu, počeo vrištati. Nakon što je napustio raskrsnicu pritisak je nestao i dječak je ušutio.

Još jedan operativac CIA -e doživio je isto u neko vrijeme u tom istom gradu. Američke obavještajne službe uspjele su geolocirati nekoliko vozila GRU -a u blizini. I to nije jedini slučaj.

Međutim, američke vlasti su oprezne, a nekoliko analitičara ističe da blizina ruskih operativaca nije dokaz ničega, jer je često da u zemljama s velikom prisutnošću ruskih obavještajnih službi nadzire kretanje američkog osoblja kada napuste ambasadu ili svoje domove. Washington se za sada suzdržao od javnih optužbi Moskve.

No, kako god bilo, štete su vrlo stvarne. Žrtve je analizirao Centar za oštećenje i liječenje mozga Univerziteta iz Pennsylvanije, koja nije pronašla znakove fizičkog uticaja na lobanje oboljelih, koji ipak imaju oštećenje mozga, uključujući smanjenje "bijele tvari". Naučnici ga definiraju kao "ozljedu glave bez trauma".

Kornbluh inzistira na tome da je izraz 'Havana sindrom' pogrešan, budući da je postao globalni fenomen, te da je činjenica da je objavljen na Kubi posljedica pukih političkih razloga unutar Trumpove administracije. "Jedino mjesto gdje je američka vlada povukla svoje osoblje ambasade bilo je na Kubi, to nije učinila u Kini, Moskvi ili Evropi. Dakle, Kuba je pod posebnim tretmanom, mislim upravo zbog unutarnjopolitičkih razmatranja o odnosima Kube i SAD-a ", kaže dodajući da su Trumpovi najbliži saradnici iz prve ruke znali za ovaj fenomen početkom 2017. i u početku su to držali u tajnosti.

Bila je to kancelarija senatora s Floride Marca Rubia, kubanskog porijekla i vrlo kritičnog prema Castrovom režimu. "I kad je to javno objavljeno, naravno, Trumpova administracija to je riješila na tipično politički način, vrlo protiv Kube“, kaže Kornbluh.

Chris Miller, vršilac dužnosti ministra odbrane u Trumpovoj administraciji, bio je među onima koji su ozbiljno shvatili ovo pitanje, te je naručio stvaranje radne grupe u vojsci. Kako je objasnio, došlo je u vrijeme kada se otprilike svake dvij sedmice prijavljivao novi slučaj, a unatoč činjenici da se mnogi od njih mogu objasniti kao histerija ili hipohondrija ili iz drugih razloga, brojevi su pokrenuli sve alarme.

U međuvremenu, incidenti su se nastavili gomilati, a posljednji je bio u martu. Popis je dugačak. Osim već navedenih, američki su mediji potvrdili slučajeve u Tajvanu, Australiji, Poljskoj, Gruziji, Kolumbiji, Kirgistanu, Uzbekistanu, Austriji i Velikoj Britaniji. Takođe na najmanje četiri lokacije u SAD: Arlington, Philadelphia, Miami, pa čak i Washington D.C.

Iz tog i drugih razloga, vjetrovi su se promijenili u Washingtonu, te se na više nivoa nastoji riješiti to pitanje. Već neko vrijeme, medicinske vlasti razvile su takozvani 'Havana protokol' kako bi utvrdile jesu li novi prijavljeni slučajevi u skladu s istim fenomenom. Početkom ovog mjeseca State Department najavio je stvaranje pilot programa za provođenje liječničkih pregleda svog osoblja raspoređenog u inozemstvu, kako bi mogao brzo otkriti bilo kakve anomalije u slučaju da su žrtve ovih epizoda.