Gradovi imaju svoje simbole. Kada izgube svoje značenje i sam grad se gasi. “Omladinski” jedan je od bazičnih simbola Tuzle. Tim pojmom se označavala diskoteka locirana u kompleksu “Doma mladih”, koji je preimenovan u Centar za kulturu Tuzla, kao što je i naziv diskoteke dobio ime “Klub Palma”. “Omladinski” (“Klub Palma”) bio je prostor u kojem si iniciran u tuzlansku raju. Sviđala se tebi ili ne, ma šta mislio o njoj, postaješ njenim dijelom odlaskom/odlascima u “Omladinski”. Želiš li biti socijalan, moraš otić’ u “Omladinski”. Ne moraš stalno, ali ne možeš ga izbjeći.

Mogao je “Omladinski” evoluirati, u duhu novih vremena. Srozao se davno, turbo-folk zabavama, krajem devedesetih “Heineken partyijima za Bajram”, ali sve se to moglo pravdati tržišnim zahtjevima. (Estetika je srozana, religija je mnogima samo nacionalni simbol....). No, niko nije očekivao da će prodati dušu đavolu. Ulaskom u projekt “Jugoslovenka”, jak urbani simbol grada svjesno ili nesvjesno ušao je u megaprojekat debošnjiziranja i debosniziranja, što su sinonimi za srbiziranje i (neo)jugosloveniziranje Tuzle.

Šta je “Jugoslovenka”? Na zvaničnoj stranici ove “organizacije” saznajemo da je u pitanju – žurka (bosanski: zabava). U poglavlju “O Jugoslovenki” piše, doslovno, da je ona “žur svih velikih jugoslovenskih bendova, urbanih muzičkih pokreta, jedan presek scene nekad i sad na ovim prostorima.” i/ili “najfinija selekcija regionanih hitova za žurku”. Nema e-mail adrese, nema kontakt telefona, ne znamo je li u pitanju nevladina ili vladina organizacija, ne znamo da li je, uopće organizacija. Helem, neko se  dobro sjetio da pravi “žurke” na kojima će se bildati emocije,  nostalgiju za “bivšom nam domovinom” pod krinkom dobre zabave... Očigledno je da iza “Jugoslovenke” stoje Srbi(janci) i da su napravili projekat u kojem će srpska kultura imati dvostruku dobit: zaradit će malo novca, a još veći benefit je eutaniziranje mladih nesrba zabavom kroz koncerte “regionalnih” bendova i tribune grupa koje su obilježile rok-scenu osamdesetih godina na prostorima bivše Jugoslavije.

“Klub Palma” priredila je simbolički suicid gradu u kojem je većinsko stanovništvo prije tri decenije bilo izloženo genocidu, a čiji je metateskt upravo jugoslovenski. Tuzla, očigledno, nije uspjela izgraditi kulturu, gradsku kulturu, lokalnu kulturu, u kojem se ovo zastiđe, ova sramote ne može desiti.