Kako bi koliko-toliko sačuvali pribranost i da se ne bi prepustili očaju, što bi im u trenucima, dok su živi bili zatrpani pod tonama građevinskog materijala, pogoršalo ionako teško stanje, jedan otac iz turskog Hataja i njegova kćerka vrijeme su kratili igrajući igru Kamen, papir, makaze.
Nakon potresa s epicentrom u Kahramanmarašu, napori za potragama i spašavanjem se nastavljaju neprekidno među ruševinama uništenih zgrada u Hatayu.
Cem Okur (43) i njegova osmogodišnja kćerka Tanem ugledali su dnevnu svjetlost tačno 101 sat nakon zemljotresa.
Otac i kćerka, koji su prebačeni u gradsku bolnicu u Adani, ispričali su za TRT Haber svoje priče o opstanku ispod ruševina. Ovog puta, igrali su se sjedeći jedno pored drugog, na bolničkom krevetu.
Prvobitno je i sam bio uplašen, ali kada je shvatio da mu je kćerka živa, odlučio je utješiti ju i održati joj moral. Predložio je da igraju igru Kamen, papir, makaze.
˝Nismo se mogli vidjeti, ali iskreno smo razgovarali. Baba je pravio papir, a ja sam pokazivala makaze i on je meni govorio šta je on pokazao, a ja sam njemu govorila šta sam ja pokazala. Ne znam da li je varao˝, kazala je Tanem.
Dok su se ekipe utrkivale s vremenom da dođu do njih i spase ih, otac i kćerka su se smirivali igrom.
