Pogubljenje uz pomoć slonova bila je stara metoda izvršenja smrtne kazne u Južnoj i Jugoistočnoj Aziji, posebno u Indiji, gdje su azijski slonovi korišteni da zgnječe, raskomadaju ili muče zarobljenike u javnim pogubljenjima.

Životinje su obučavane da odmah ubiju žrtve ili da ih polahko muče tokom dužeg perioda. Najčešće korišteni od strane kraljevske porodice, slonovi su korišteni za pokazivanje vladareve moći u odlučivanju o životu i smrti svojih podanika i njegove sposobnosti da kontrolira divlje životinje.

Evropski putnici zabilježili su u časopisima i putopisima o životu u Aziji prizore slonova koji pogubljuju zarobljenike. Evropske kolonijalne sile, koje kolonizirale ovo područje u 18. i 19. stoljeću, s vremenom su ovu praksu iskorijenile ali to nije išlo ni brzo ni jednostavno.

Upotreba slonova kao dželata nastavila se i u drugoj polovini 19. stoljeća. Tokom ekspedicije u središnju Indiju 1868. Louis Rousselet opisao je slonovsko pogubljenje zločinca. Napravljena je skica s  prikazom osuđenika prisiljenog da stavi glavu na postolje, gdje su ga držali dok ga je slon gnječio. Francuski časopis o putovanjima i avanturama “Le Tour du Monde”, kao i neki drugi časopis, objavili su ovu skicu.

Dok je 1926. godine radio kao policajac za britansku kolonijalnu vladu u Burmi, George Orwell se suočio s incidentom u kojem je pitomi slon ubio čovjeka tako što je nagazio na njega. Orwell je opisao ovaj incident u svom poznatom eseju “Shooting an Elephan”, napominjući da je “trenje noge velike zvijeri skinulo kožu s čovjekovih leđa uredno kao što se skine zec”, što pokazuje da je još i dvadesetih godina 20. stoljeća bilo treniranih slonova koji su vladali tehnikama ubijanja.

Iako je prvenstveno bila ograničena na Aziju, povremeno su tu praksu koristile evropske i afričke sile, kao što su Stari Rim i Antička Kartagina, posebno za obračun s pobunjenim vojnicima.

Premda su bili znatno veći od azijskih slonova, afričke slonovi manje su korišteni u ratovanju ili ceremonijalnim poslovima. Razlog je ležao u poteškoćama pripitomljavanja afričkog slona.

Historijski gledano, slonovi su bili pod stalnom kontrolom dresera, odnosno jahača, što je omogućavalo vladaru da odgodi pogubljenje u posljednjem trenutku i pokaže milosrdne kvalitete. Nekoliko takvih vježbi milosrđa zabilježeno je u raznim azijskim kraljevstvima.

Kraljevi Sijama trenirali su svoje slonove da osuđenika kotrljaju “prilično polahko po zemlji kako se ne bi teško povrijedili”. Za mogulskog cara Akbara kaže se da je “koristio ovu tehniku ​​da kazni ‘pobunjenike’, a onda su na kraju zatvorenici, vjerovatno mnogo mučeni, dobivali pomilovanje”. Jednom je prilikom zabilježeno da je Akbar dao čovjeka baciti slonovima da trpi pet dana takvog tretmana prije nego što ga je pomilovao.

Slonovi su povremeno korišteni za iskušenje hrabrosti, snage i snalažljivosti osuđenika. Zatvorenik je puštan na slobodu ako bi uspio da se odbrani od slona. Upotreba slonova na takav način nadilazila je uobičajenu kraljevsku moć da odlučuje od životu i smrti.

Slonovi se dugo koriste kao simboli kraljevske vlasti (i još su to na nekim mjestima, poput Tajlanda, gdje se bijeli slonovi visoko poštuju). Njihova upotreba kao instrumenata državne moći slala je poruku da je vladar kadar kontrolirati veoma moćna stvorenja koja su mu pod potpunom komandom. Stoga se smatralo da vladar održava moralnu i duhovnu dominaciju nad divljim zvijerima, povećavajući svoj autoritet i mističnost među podanicima.