Dana 13. januara 2004. godine, britanski student fotografije Tom Hurndall preminuo je u bolnici u Londonu, jer se nikad nije probudio iz kome nakon što ga je izraelski snajperist ustrijelio u glavu devet mjeseci ranije dok je volontirao u Međunarodnom pokretu solidarnosti (ISM) u Pojasu Gaze.

Rođen 27. novembra 1981. u Londonu, Tom Hurndall je bio student fotografije na Manchester Metropolitan Univerzitetu, ISM volonter i aktivista protiv izraelske okupacije palestinskih teritorija. Njegove fotografije i zapisi u dnevniku bilježe često uznemirujuće i povremeno inspirativne trenutke kojima je svjedočio i kroz koje je proživio boraveći s lokalnim porodicama u Iraku, u jordanskom izbjegličkom kampu i u Pojasu Gaze.

Početkom 2003. godine, Hurndall se pridružio antiratnom pokretu protiv invazije na Irak, preselivši se tamo prije nego što otišao u Jordan kako bi doprinio medicinskoj pomoći za iračke izbjeglice. U to vrijeme je otkrio ISM, organizaciju koja zagovara nenasilne proteste protiv izraelske vojske na okupiranoj Zapadnoj obali i Pojasu Gaze.

Šta se desilo?

Tom se 6. aprila 2003. preselio u Rafah u Pojasu Gaze, nadajući se da će dokumentirati opresivne uslove života Palestinaca. Njegovi dnevnici odražavaju dramatičnu promjenu tona po njegovom dolasku u Palestinu kada je počeo slati slike Izraelskih odbrambenih snaga i Palestinaca svojoj porodici. „Niko nije mogao reći da ne vidim ono što sada treba da se vidi“, napisao je.

Čak je primijetio i smrt 23-godišnje Rachel Corrie, koju je 16. marta 2003. godine zgnječio izraelski oklopni buldožer dok je pokušavala spriječiti uništenje palestinske kuće. “Pitam se koliko je malo ili mnogo ljudi to čulo na vijestima i samo to računalo kao još jednu smrt, samo još jedan broj…”

Dana 11. aprila, Hurndall je, zajedno sa kolegama aktivistima ISM-a, imao za cilj da postavi šator mira na putu u Rafi kako bi ometao tenkovske patrole IDF-a. Tada su izraelski snajperisti počeli da pucaju. Dok su tražili zaklon, mladić je uočio grupu djece na liniji vatre. Neki su pobjegli u zaklon, ali troje djece stajalo je paralizirano od straha.

Odjurio je do mjesta gdje su bila djeca, podigao jedno i odnio je na sigurno. Kada je otišao po drugo dijete, pucao mu je u glavu vojnik IDF-a, Taysir Al-Hayb.

Krvareći na zemlji, manje od sedmice dana od dolaska u Palestinu, Tom Hurndall je bio nenaoružan, nosio je jarko narandžastu jaknu koja ga je identifikovala kao međunarodnog dobrovoljca (kao i Rachel Corrie kada je ubijena), i bio je jasno vidljiv od izraelskih snajperskih tornjeva. Prema drugim aktivistima ISM-a, “sa palestinske strane uopće nije bilo pucnjave ili otpora.”

Prijavljeno je da je hitna pomoć došla vrlo brzo na mjesto gdje je Hurndall ležao, otprilike dva minuta nakon pucnjave. Međutim, Izraelci su tu zadržali dva sata.

Šta se dalje dogodilo?

Hurndall je odveden u bolnicu u Rafahu, gdje je proglašen klinički mrtvim. IDF ga je prebacio u bolnicu u Beeršebi, gdje je držan na respiratoru i operisan. Odatle je šest sedmica kasnije prebačen u Kraljevsku bolnicu za neuroinvaliditete u Londonu. Oštećenje mozga je bilo nepovratno i, nakon devet mjeseci u trajnom vegetativnom stanju, umro je 13. januara 2004. Imao je samo 22 godine.

U međuvremenu, IDF-ova početna “rutinska interna istraga” tvrdila je da je Hurndall “slučajno upucan u unakrsnoj vatri” i impliciralo da je njegova ISM grupa služila kao “ljudski štit”. Međutim, ovaj iskaz su osporili svjedoci, koji su insistirali na tome da ga je pogodio metak iz puške dok je pokušavao da zaštiti palestinsku djecu, umjesto da je uhvaćen u unakrsnoj vatri.

Porodica Hurndall izvršila je pritisak na izraelsku i britansku vladu, što je navelo tadašnjeg britanskog ministra vanjskih poslova Jacka Strawa da naredi dodatnu istragu u oktobru 2003.

Konačno, 2005. godine, snajperist Al-Hayb je osuđen na izraelskom sudu za ubistvo iz nehaja i osuđen na osam godina zatvora, od kojih je odslužio šest i po godina, uz proglašenje da "više ne predstavlja nikakvu opasnost". Tokom suđenja, vojnik je tvrdio da je u to vrijeme bila na snazi ​​politika pucanja na nenaoružane civile.

"U samoj ulici u kojoj je Tom ubijen, dvoje djece je ubijeno nekoliko dana ranije", rekao je aktivista za ljudska prava Raphael Cohen, koji je bio s Tomom Hurndallom na dan kada je ubijen. “Zbog toga su on i ostatak grupe otišli na to mjesto, da protestuju protiv pucanja djece dok su se igrala ispred svojih domova. Nikada nije vođena istraga o smrti te djece.” Zaista, ubijanje Palestinaca od strane izraelskih vojnika i policije, i ilegalnih doseljenika, rijetko dovodi do osuda.

Kako prenosi Telegraph, Hurndallova sestra Sophie rekla je da izraelske vlasti nisu obavijestile njenu porodicu o Al-Haybovom oslobađanju. Umjesto toga, vijest je prenijelo britansko ministarstvo vanjskih poslova.

“Nismo imali vremena da razjasnimo šta se dešava. Jedva smo imali vremena da obradimo vijesti i svi smo ljuti i šokirani”, rekla je ona i dodala da su dugo strahovali da će se tako nešto dogoditi. „Morali smo da se nosimo sa zataškavanjem i lažima i potpunim nedostatkom odgovornosti sve vrijeme – i to je u skladu sa tim. To je simptomatično.”

Ona je dodala da porodica nije toliko ljuta zbog Haybovih postupaka, već više zbog neobaveznog stava IDF-a i izraelskih vlasti kada je u pitanju nanošenje štete palestinskim civilima. “Da budem iskren, radi se o sistemu. Ne jednom čovjeku. Ovaj čovjek koji je upucao Toma bio je istih godina kao i on. On je i žrtva i ubica. On je dio sistema koji proaktivno potiče vojnike da gađaju [palestinske] civile.”

Prijevremeno oslobađanje vojnika, dodala je, poslalo je poruku izraelskim vojnicima da mogu djelovati nekažnjeno. “Toliko nevinih ljudi je ubijeno na toliko užasnih načina. Čini se da ih nije briga ni za koga.”

Sestra Toma Hurndalla izrazila je svoj bijes i razočaranje u vlastitu vladu i premijera laburista Tonyja Blaira. “To je nevjerovatno tužno. Jedna od stvari koja mi se dogodila otkako mi je brat ubijen je da sam izgubila vjeru u čovječanstvo. Ne mogu vjerovati da ljudi mogu raditi takve stvari i da moja vlastita vlada može sjediti i šutjeti.”

Porodica Hurndall, posebno Tomova majka Jocelyn i Sophie, nastavljaju biti aktivni u palestinskom pokretu solidarnosti, zajedno sa njegovim bliskim prijateljima. Njegov doprinos borbi za slobodnu Palestinu odlikovan je konferencijama, filmom i knjigom.