SASTANAK MLADIĆ – PRALJAK: Šta je dogovoreno u mađarskom Pečuju 1992. godine?  

Historičar Amir Kliko prije nekoliko je dana objavio odličnu knjigu pod naslovom „Jajce 1992: Opsada i odbrana kraljevskog grada.“ U njoj Kliko analizira sve okolnosti koje su dovele do pada Jajca krajem oktobra 1992. godine, grada koji je do tada, iako u okruženju, branjen zajedničkim snagama Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane.

Kliko je nedavno u intervjuu za Stav govorio o najvažnijim događajima, opisanim detaljno u njegovoj knjizi, a koji su prethodili padu Jajca a iz njegove knjige donosimo isječak u kojem se opisuju pregovori Ratka Mladića i Slobodana Praljka u mađarskom gradu Pečuju 1992. godine nakon kojih je Jajce palo u ruke VRS.

***     

Predstavnici HZ HB (Slobodan Praljak, Jadranko Prlić, Bruno Stojić i Jozo Marić) sastali su se 5. oktobra u mađarskom gradu Pečuju s predstavnicima RS (Ratko Mladić, Branko Đerić, Milan Trbojević, Bogdan Subotić i Nikola Koljević). Praljak je na sastanku naglasio da je hrvatski cilj u Bosni i Hercegovini ostvarenje Banovine Hrvatske iz 1939. i zaprijetio da će HZ HB nastaviti rat ako se to ne prihvati od srpske i “muslimanske” strane.

Objasnio je srpskoj delegaciji kako je sporazum Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića formalan, da u njemu nema ničega i da je potpisan zbog insistiranja Amerikanaca. Predložio je razmjenu zarobljenika i da VRS prestane s borbenim dejstvima na jajačkom bojištu, a da će zauzvrat HZ HB dati Srbima električnu energiju.

Stojić je srpskoj delegaciji – misleći na blokadu puteva logisticiranja ARBiH preko kontrolnih punktova HVO u srednjoj Bosni i zapadnoj Hercegovini – obećao da Muslimanima neće pustiti ništa, a da će pustiti električnu energiju Srbima nakon opravki kvarova u HE Jajce II. Za opravke je trebalo dva sata. Tražio je da Srbi tri sata poslije toga otvore zatvarače vode ulazne građevine HE Jajce I.

Da će hrvatska strana ispoštovati svoj dio dogovora u vezi s Jajcem, naglasio je da HZ HB ima čovjeka u Jajcu. Taj čovjek bio je Nikola Bilić. Dogovoren je bezuslovni i potpuni prekid vatre između VRS i HVO s početkom u 24:00 sata 7. oktobra. Sporazumjeli su se i o obostranoj zabrani pomjeranja dostignutih linija, pregrupisavanja snaga i sredstava, kao i dovođenja novih snaga na liniju fronta, osim u cilju smjena ljudstva.

Usaglasili su se da se smjene boraca na liniji fronta trebaju vršiti uz obostranu najavu 24 sata ranije i potpunu obustavu dejstava iz svih oružja i oruđa. Što se tiče dijela sporazuma vezanog za Jajce, dogovorili su da se Nikola Bilić sastane s Mladenom Arežinom u Jezeru i usaglase potrebne detalje kako bi se i realizirao.

Predstavnici HZ HB i RS dogovorili su i formiranje međuvladinih tijela, odnosno komisija, koje su se trebale baviti problemima funkcioniranja vitalnih energetskih, telekomunikacijskih, saobraćajnih i drugih kapaciteta od obostranog interesa. Kao prioritet dogovorili su puštanje vode, struje i plina. Važne stavke sporazuma bile su međusobno priznanje i povlačenje predstavnika iz organa vlasti i Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine ili javno ograđivanje od njihovih aktivnosti i rada.

Obzirom da je srpska strana sve svoje predstavnike povukla do proljeća 1992, ova stavka odnosila se samo na kadrove HDZ koji su još uvijek učestvovali u republičkoj vlasti. Dogovoreno je formiranje zajedničkih srpsko-hrvatskih komisija za teritorijalno razgraničenje i omogućavanje srpskom i hrvatskom stanovništvu na spornim teritorijama da se slobodno iseli gdje želi ili da izabere oblike udruživanja u lokalne i druge organe vlasti na tim teritorijama, ako se odluči ostati.

Glavni štab VRS istog dana je naredio, kao i 22. augusta, prekid vatre samo na bojištima prema HVO. To je razumljivo, jer je srpsko-hrvatsko primirje dogovoreno na sastanku u Pečuju kojem nisu prisustvovali predstavnici Republike Bosne i Hercegovine i njene Armije. Dan nakon sastanka u Pečuju, hrvatske snage povukle su se iz Bosanskog Broda, a katolički banjalučki biskup Franjo Komarica bio je u ozbiljnim razgovorima sa srpskom stranom u vezi povlačenja hrvatskih boraca i civila s kotorvaroške opštine.

Poslije susreta u Pečuju primijećeni su lokalni kontakti između vojnih i civilnih organa RS i HZ HB. Tako su, naprimjer, predstavnici žepčanskog HVO-a postigli dogovor s VRS o međusobnom nenapadanju i iseljavanju Srba iz Ljeskovice. Dogovor se potvrdio pri napadu ARBiH na pravcu Prilug – Kamenica, u kojem HVO nije htio učestvovati.

U izvještaju komande 1. KK 31. oktobra Glavnom štabu VRS jasno se potvrđuje kako je postojao dogovor VRS – HVO o međusobnom nenapadanju. Predstavnici HZ HB u Jajcu odmah su počeli na lokalnom nivou implementirati srpsko-hrvatski dogovor iz Pečuja. Preko komisija za razmjenu zarobljenika iz Jajca i Mrkonjić Grada dogovoreno je dvadesetčetverosatno primirje zbog opravki kvarova na HE Jajce II. Primirje je nastupilo 7. oktobra u 24:00 sata. Nakon opravka, Jajčani su imali obavezu pustiti električnu energiju i na područje pod kontrolom srpskog agresora, a on otvoriti zatvarače ulazne građevine HE Jajce I koji su bili na njegovoj teritoriji. Dogovorena je i razmjena zarobljenika za 11. oktobar. Srpska vojska Nikolu Bilića i komisiju za razmjenu iz Jajca doživljavala je kao “hrvatsku stranu.