Na današnji dan (28. aprila, 1993) prije trideset jednu godinu održana je osnivačka skupština „Obnoviteljskog sabora“ Islamske zajednica u Bosni i Hercegovini.
Kao što je u svom obraćanju na osnivačkoj skupštini u prostorijama Bosanskog kulturnog centra u ulici branilaca Grada u Sarajevu naglasio prof. dr. Mustafa Imamović ovo je bilo peti put u posljednjih 115 godina od 1882. god. da se Islamska zajednica u Bosni našla na prijelomnom putu iz jednog u drugi društveni i politički sistem. Usvajanjem Štatuta 1909. god. Islamska zajednica je ostvarila svoju autonomnost, dok je njen sadašnji položaj na razini jugoslovenske države bio definiran l990. god. na bazi Saveznog Ustava bivše SFRJ, podsjetio je prof. Imamović prisutne učesnike „Obnoviteljskog sabora“.
Raspadom jugoslovenskog društva i države te proglašenjem nezavisnosti i samostalnosti Republike Bosne i Hercegovine na temelju referenduma od 1. marta, 1992. god., poslije koje je uslijedila srpsko-crnogorska agresija na Bosnu i Bošnjake – muslimane, Islamska zajednica nije imala izbora već da se redefinira na principu svoje samobitnosti i autonomnosti, utemeljenoj na povijesnoj Menšuri o njenoj autokefalnosti u odnosu na Istanbul.
Muslimani – Bošnjaci, Albanci i drugi prihvatili su organizaciju i administraciju Islamske zajednice na nivou Jugoslavije sa sjedištem u Sarajevu. Učinjeno je to na principu zajedničkog vjerskog – islamskog osjećanja i pripadnosti, ali je bilo determinirano i političkim i državnim interesom Jugoslavije. No, čim je ta politička i državna determiniranost popustila ili nestala, došlo je do osamostaljivanja islamskih zajednica u toj bivšoj državi. Prva je objavila svoj izlazak iz jedinstvene organizacije i administracije na nivou Jugoslavije Islamska zajednica u Makedoniji.
Suočeni sa brutalnom srpsko-crnogorskom agresijom i opsadom Sarajeva, glavnog grada njihove nezavisne i međunarodno priznate Republika Bosna i Hercegovina, muslimani – Bošnjaci su bili primorani (wakt-i ḍarūra) da spase identitet i integritet svoje islamske duhovnosti na način obnavljanja legitimiteta i legaliteta njihovog duhovnog vodstvu (qāʼim maqām khalīfah).
Prema tome, odluka o održavanju „Obnoviteljskog sabora“ u opsjednutom Sarajevu u aprilu 1993.god. bila je spontana iz nužde i potrebe da se održi organizirani kontinuitet pamćenja islamskog identiteta kod Bošnjaka. Nije svima bilo jasno zašto je „Obnoviteljski sabor“ Islamske zajednice bio nužan, niti su svima bili razumljivi razlozi za taj poduhvat u ratu, ali uvijek u rizičnim i prijelomnim trenucima nađu se ljudi od hrabrosti i mudrosti da urade ono što se mora uraditi u kriznim okolnostima.
Zato, za pokretanje inicijative i osnivanje povijesnog „Obnoviteljskog sabora“ Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na današnji dan prije trideset godina, dugujemo zahvalnost sudionicima za njihovu hrabrost i mudrost pa da danas imamo Islamsku zajednicu, koja je prepoznatljiva u domovini i svijetu. Mnogi od sudionika su u zimmetu Allahove milosti, kojima učimo Fatihu. Nadamo se da će živi svjedoci tih rizičnih i prijelomnih događanja u i oko Islamske zajednice imati priliku da nam ispričaju svoja iskustva kako bi budući naraštaj našeg naroda mogao uzeti pouku.
Cijenimo važnim da podsjetimo na Dnevni red prvog zasjedanja „Obnoviteljskog sabora“ Islamske zajednice, gdje je obavljen izbor duhovnih i administrativnih čelnika Islamske zajednice u ratnim okolnostima:
- Usvajanje poslovnika o radu „Obnoviteljskog sabora“.
- Izbor članova Kandidacione i izborne komisije.
- Usvajanje „Deklaracije Obnoviteljskog sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini“.
- Izbor predsjednika i sekretara „Obnoviteljskog sabora“.
Za predsjednika „Obnoviteljskog sabora“ izabran je dr. Jusuf Žiga, a za sekretara Muhamed ef. Salkić.
- Usvajanje „Ustavne odluke Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini“.
- Izbor naibu-reisa.
Za naibu-reisa (što znači vršilac dužnosti reisu-l-uleme u ratu) izabran je u odsustvu dr. Mustafa ef. Cerić.
- Izbor zamjenika naibu-reisa.
Za zamjenika naibu-reisa izabran je hafiz Ismet ef. Spahić.
- Izbor Komisije za primopredaju.
Treba napomenuti da je do izbora predsjednika prvim zasjedanjem „Obnoviteljskog sabora“ predsjedavao Mehmedalija ef. Hadžić, koji je davo šerijatski ton cijelom poduhvatu obnove legitimiteta i legaliteta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini nakon raspada Jugoslavije.
Do povratka novoizabranog naibu-reisa dr. Mustafe ef. Cerića iz Malezije u njegovog ulaska u opsjednuto Sarajevu u maju 1993. god., hafiz Ismet ef. Spahić je vršio dužnost naibu-reisa.
Spisak članova-osnivača „Obnoviteljskog Sabora“
Dr. Jusuf Žiga, predsjednik Sabora
Hfz. Ismet ef. Spahić
Dr. Omer Nakičević
Dr. Kemal Hrelja
Halid Sudžuka
Dr. Enes Karić
Dr. Enes Pelidija
Dr. Mustafa Imamović
Redžeb Dedić
Ešref Bakšić
Mustafa Jahić, profesor
Ćerimović ef. Sulejman, profesor
Fajić Zejnil, profesor
Čeljo Kasim, medicinar
Hfz. Fadil ef. Fazlić, profesor
Hfz. Vehbija Šećerović
Ohranović Munib, imam
Hadžić Mehmedalija, profesor
Džaka Rifet, ekonomista
Bistrić Senahid, profesor/
Bilalić Rešid, profesor
Sušić Mustafa, profesor
Šeta Ferhat, profesor
Edhem Traljić, dip. pravnik
Serdarević Mevlida, dip. pravnik
Serdarević Ismet, dip. Ing.
Fazlibegović Husref
Musić Šemsudin, dip. Ing.
Porobić Saudin, ekonomista
Karabdić Salih, advokat
Kasumagić Ismet, dip. Ing.
Bjelak Halil, profesor
Riđanović Izet, profesor
Smajić Husejin, profesor
Hasanbegović Muharem, profesor
Eminović Hasan, profesor
Halilbegović Nihad, dip. pravnik
Dr. Hamijeta Ibrišević
