Jedan od najvećih skokova po broju glasača doživjela je Naša stranka na općim izborima održanim prije četiri godine. Ona je sa siromašnih 10.913 glasova osvojenih u utrci za Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine 2014. godine, skočila na 48.401 glas 2018. godine. Nevjerovatan rast. Nešto više glasova – 50.947 – ova stranka osvojila je u izborima za Parlament Federacije BiH, a 48.714 glasova u utrkama za kantonalne parlamente.
Ovim rezultatima Naša stranka postala je šesta stranka po broju glasova u Federaciji BiH, odnosno deseta u Bosni i Hercegovini. Ono što je za ovu stranku svih četrnaest godina njenog postojanja ostalo karakteristično jeste to da je većinu svojih glasova uvijek dobivala u Sarajevu. Naprimjer, prije četiri godine od svih glasova dobivenih u izborima za Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine dvije trećine osvojene su u Kantonu Sarajevo.
Uspjeh i rast Naše stranke prekinut je prije dvije godine na Lokalnim izborima kada je ova stranka doživjela pad za 20.000 glasova. S ukupno nešto više od 28.000 glasova Naša stranka jedva da je prešla tri posto ukupno osvojenih glasova u Federaciji BiH.
U međuvremenu se Naša stranka poprilično kompromitirala na mostarskim izborima, njen načelnik Općine Centar Sarajevo nije ni približno postigao rezultate koji su se od njega očekivali i koje je obećao a novi predsjednik ove stranke Edin Forto, premijer Kantona Sarajevo, postao je predmetom sprdnje na društvenim mrežama i samo blijeda sjena njegovog ni po čemu naročito upamćenog prethodnika na čelu stranke Predraga Peđe Kojovića. Naša stranka nema dobar rejting izvan Sarajeva a i u Sarajevu stoji sve lošije zbog osjećaja javnosti da je to elitistička stranka ljudi kojima je, kako se to voli kazati, najvažnije da imaju moć od Vječne vatre do Marindvora.
Bude li popularnost ove stranke niža nego 2020. godine, kako se danas čini da jeste, mogućnost da neko od njenih kandidata direktno uđe u Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine ostaje minimalna. Ali uzmimo da ova stranka ostane na jednakom broju glasača kao 2020. godine i pogledajmo je li to dovoljno za prolaz Sabine Ćudić i Predraga Kojovića, koji se nalaze na vrhu stranačke liste u Izbornoj jedinici 3A koja zaklapa Kanton Sarajevo i Bosansko-podrinjski kanton. U ova dva kantona Naša stranka osvojila je prije dvije godine ukupno 17.249 glasova. Za direktni ulazak u Parlamentarnu skupštinu u ovoj Izbornoj jedinici bilo je 2018. godine potrebno više od 26.000 glasova.
Duboko svjesni da direktnog ulaska u Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine nema, u Našoj stranci odlučili su da dvojac s naizgled nepoznatim kormilarom Ćudić-Kojović bude nosilac kompenzacijske liste svoje stranke, pa da pokušaju ući u parlament na osnovu ukupnog broja glasova osvojenih u Federaciji. Ali i to će biti izuzetno teško. Naša stranka jeste, doduše, prije četiri godine osvojila jedno kompenzacijsko mjesto, ali tada je imala i mnogo veći broj glasova nego 2020. godine.
U Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine iz Federacije BiH bira se ukupno 28 delegata, od čega je sedam kompenzacijskih mandata. Prema rezultatima iz 2020. godine Sabina Ćudić dobila bi kompenzacijski mandat jer bi naša stranka prešla cenzus od 3 posto. Kojović ne bi bio ni blizu mandata. Ali, budući da je Naša stranka 2020. godine osvojila svega 3,08 posto glasova vrlo je moguće da i Ćudić ostane bez mandata. Nije isključeno da će biti riječ o svega nekoliko stotina odlučujućih glasova.
