Dana 30. decembra 2006. godine smaknut je Saddam Hussein, nakon tri godine provedene u zatvoru. Osuđen je za zločin protiv čovječnosti od strane Iračkog specijalnog tribunala, jer je 1982. dao pogubiti 148 iračkih šiija kao odmazdu za atentat koji su planirali na njega. Posljednji Saddamov obrok bila je piletina s rižom i čaša vruće vode s medom.
Smaknuće je obavljeno vješanjem oko 6:00 ujutro po lokalnom vremenu, u vojnom logoru u predgrađu Bagdada. Kad su ga pitali da li ga je strah, odgovorio je da je život proveo u džihadu, i da one koji su krenuli tim putem ne treba biti strah. Prije nego što su mu stavili omču oko vrata povikao je “Alah je velik. Muslimanski svijet će pobijediti, a Palestina je arapska!”.
Dok je s omčom oko vrata čekao da ga objese naglas je ponavljao: “Nema boga osim Alaha, Muhamed je Alahov poslanik”. Otvorena su vratašca ispod njegovih nogu i obješen je. Pri padu se čuo zvuk loma, za što se pretpostavlja da je bio zvuk pucanja njegovog vrata. Neko od prisutnih uspio je smaknuće snimiti mobilnim telefonom.
Sadam Husein, nekada najtraženiji čovjek na svijetu, nakon velike potrage uhapšen je 13, decembra 2003. godine. U gradiću al-Dawru, koji se nalazi u blizini Sadamovog rodnog Tikrita otkriveno je sklonište u kojem se krio.
Saddam Hussein je bio optužen za više zločina, među kojima su, kako je to navedeno, i zločini protiv čovječnosti. Počinio ih je tokom četvrt stoljeća svoje vladavine Irakom (1979-2003.), nakon čega je svrgnut s vlasti u američkoj invaziji na zemlju.
Ipak, spomenuto ne znači da se iza Saddamovog pogubljenja nisu krili i neki drugi planovi i namjere, prije svega politička ambicija i ostavljanje traga u historiji za čime je težio bivši irački premijer Nuri al-Maliki učinivši da se Saddamova egzekucija desi tokom njegove vladavine, kako je za Al Jazeeru govorio sudija Mounir Haddad, potpredsjednik Vrhovnog krivičnog suda i nadzornik izvršenja egzekucije.
Haddad je nadzirao izvršenje kazne nakon što se dogovorio s Al-Malikijem da se smaknuće obavi baš na taj dan. U odgovoru na pitanje Al-Jazeere: ”Postoje li neke strane agende iza odabira prvog dana Kurban-bajrama za termin provođenja presude, kao znak osvete koja ima sektašku pozadinu?”, ljutito je to kategorički negirao i odbacio, rekavši: “Saddam nije bio ni sunit ni šiija, već diktator koji je ubio više sunita nego šiija”, ističući da je slučaj pogubljenja bio isključivo pitanje sudske presude.
Jedan od najneobičnijih i najčudnijih detalja vezano za smaknuće Saddama Husseina, kako tvrdi Haddad, bio je taj da je libijski predsjednik Muammar Gaddafi izdvojio pet milijardi dolara da se Saddama prokrijumčari iz zatvora. Međutim, njegovi planovi i pokušaji nisu bili uspješni, a libijska opozicija je navedeno potvrdila nakon što je Gaddafi svrgnut s vlasti. Također, Gaddafi je u svom govoru na jednom od arapskih samita predvidio da će sudbina arapskih predsjednika biti slična sudbini Saddama Husseina.
Iako je iračko pravosuđe optužilo Saddama za teške zločine protiv čovječnosti, posebno za masakre koje je počinio nad Kurdima i šiitima, događaji nakon neuspjelog pokušaja atentata na njega 1982. godine u okrugu Dujail doveli su ga do vješala.
Masakr u Dujailu dogodio se početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća u gradu koji nosi ovo ime, sjeverno od Bagdada, nakon napada na konvoj iračkog predsjednika. U masakru je pogubljeno više od 140 stanovnika mjesta, a brojne kuće, imanja i farme su uništene.
Dovesti Saddama Husseina do vješala nije bila laka stvar bez sudjelovanja nekoliko stranih zemalja i domaćih aktera, prema riječima dr. Saleha al-Alawija, profesora političke historije na Univerzitetu Al-Mustansiriya, koji razloge za to pronalazi u stresnim okolnostima unutar i van zemlje.
U odgovoru na pitanje Al Jazeere: ”Je li Amerika uvukla iračku političku klasu u svoju zamku time što je upravo ovaj datum uzet za izvršenje smrtne kazne ili ne?”, Al-Alawi naglašava da je Amerika bila umiješana u ovo pitanje i čak je radila na tome da se približi tom terminu.
Takav potez tumači kao pametan trik kako bi se kod muslimana izazvala zbunjenost, tražila objašnjenja i zasjenio blagdan, jer će se prisjećati događaja iz islamske historije koji je sličan onome što se dogodilo sa Sadamom. Time misli na smrtnu kaznu koju je jedan abasijski halif izrekao protiv opozicije jer se okrenula protiv njega, u kojoj je bio i njegov sin.
Halif je odbio udovoljiti molbama svoje supruge da oslobodi njihovog sina, naredivši da se svi oni pogube na jedan od Kurban-bajrama.