Posljednjih godina navikli smo na negativne vijesti koje se tiču odlasku mladih iz zemlje, na vijesti o nemogućnosti pronalaska posla, o nepostojanju svrhe fakultetske diplome jer ničemu ne služi i slično. Bez obzira na to što ove crne vijesti i prognoze imaju utemeljenja u stvarnosti, ne treba generalizirati i poopćavati pojave, što nesumnjivo može voditi u kolektivnu beznadežnost. Uostalom, treba preispitati zašto manje pažnje posvećujemo onim pozitivnim i uspješnim primjerima koji mogu u društvo unijeti jedno sasvim novo raspoloženje i motivaciju.
Zanat s koljena na koljeno
Da se od ranih godina može zarađivati, korak po korak, pokazuje i Belkisa Bešlić iz Sarajeva. Bešlić danas ima dvadeset i pet godina, a završila je Srednju školu za tekstil, kožu i dizajn u Sarajevu, i to smjer tekstilni tehnički konfekcionar i krojač. Nije prva u porodici koja je krenula tim stopama. Kako i sama priča, Bešlić je od malih nogu slušala priče o svom rahmetli dedi Ismetu, koji je bio tekstilni inžinjer i predavao tekstilnu grupu predmeta u srednjoj školi u Zenici. Od dede to je prešlo na oca. A kako je Bešlić odrastala, vremenom je i ona počele učiti zanat od svog oca. Osim što je učila, počela i voljeti taj zanat, pa je već sa svojih trinaest ili četrnaest godina počela se baviti šivanjem. Nakon završetka osnovne škole, s obzirom na način odrastanja, odluka o nastavku obrazovanja nije bila teška.
„Na praktičnoj nastavi dobila sam predivan komad materijala, koji mi se jako svidio. Poželjela sam da ga iskoristim za izradu i šivanje ruksaka. I tako sam sašila svoj prvi ruksak. Bio je prelijep, čak i više nego što sam i sama možda očekivala, a moja profesorica prakse se pohvalila ruksakom u zbornici među ostalim profesorima. Tako su onda uslijedile prve narudžbe i neočekivano već naredne sedmice sam imala pune ruke posla“, priča Bešlić.
Malo po malo, korak po korak, odnosno ruksak po ruksak, danas Bešlić ima svoj mali biznis koji je nazvala „Handmade by Bešlić“ (ručni rad Bešlić). U ponudi se nalaze unikatni ruksaci od ekološke kože, torbice, torbe za laptop ili dokumente, ruksake, jastučnice i prekrivače za TDF s etnomotivima bosanskog ćilima. „Ako bih sama govorila o svojim radovima, predstavila bih ih kao originalne, ručno rađene proizvode koji su nastali u našoj Bosni i Hercegovini s puno ljubavi i pažnje. Inspiraciju upravo pronalazim u različitim dezenima i njihovim bojama, kroz raznolikost boja i dezena smišljam i nove ideje. I zaista uživam u ovom poslu jer je jedna vrsta umjetnosti“, kaže Bešlić, te dodaje da svaka kombinacija pronađe svog kupca.
Ruksaci putuju i van Bosne i Hercegovine
Nekada pravi prema narudžbi i željama kupaca, a nekada prema svojoj želji i mašti. Rijetko koji ruksak ostane duže a da ga neko ne rezerviše. Između ostalog, kod Bešlić možete pronaći i torbice s nekadašnjim motivom heklanog miljea koje su izrađivale nane, motivima bosanskog ćilima ili one za djevojčice s Micky Mousom ili nekim drugim željenim likom, kao i mnoštvo drugih dezena. Kako i sama vjeruje, kvalitet i originalnost privlače kupce, te nastoji upravo na taj način zadovoljiti mušterije. Za ovo kratko vrijeme kaže da je zadovoljna razvojem svog malog biznisa. U zavisnosti od modela koji kupac odabere ili nekih posebnih želja, svaki je ruksak priča za sebe, pa nekada za jedan dan može napraviti više ruksaka, a nekada joj treba više dana za samo jedan ruksak. Također je ponosna da njeni ruksaci putuju i van Bosne i Hercegovine.
Svoje proizvode predstavlja na društvenim mrežama pod istim nazivom „Handmade by Bešlić“, gdje je već prati pet hiljada ljudi, a također su radovi dostupni i u gift shopu „Saray store“ na Baščaršiji i u gift shopu „DarBox“ u Zenici u staroj čaršiji pored ulaza u Kočevsku džamiju. Također se trudi pratiti i sajmove, posebno one za mlade, gdje i sama učestvuje i predstavlja svoje radove.
Kako i svi savjesni ljudi u svijetu, i Bešlić je potresena dešavanjima u Palestini. „Primijetila sam da su prvo kreativci pokrenuli akciju prikupljanja humanitarne pomoći napaćenom narodu Palestine. To me motiviralo da i sama pokrenem izradu originalnih ruksaka s motivom Palestine“, kaže Bešlić, ističući da je tako napravila i prema željama ruksake s motivom granica Palestine, sa zastavom i džamijom Al-Aksa. I prije same izrade ruksaka odlučila se da od prodanih svih artikala uplati deset posto za humanitarnu pomoć Palestini. Upravo su ovi ruksaci s motivima Palestine trenutno najtraženiji, što je Bešlić oduševilo jer pokazuje koliko se i naš narod suosjeća s narodom Palestine, te jednostavno traži svaki način da bude makar mali glas tog napaćenog naroda.
Za kraj, Bešlić ističe da su teškoće i problemi uvijek neminovni, ma čime se čovjek bavio, ali da je upravo to izazov. „Tajna svakog uspjeha jeste u radu. Iako možda ponekad nemate pohvale, to ne znači da vaš rad nema vrijednost, već samo ukazuje na to da morate nastaviti dalje. Mladi obično odustaju“, kaže Bešlić.
