Dana 16. marta 2014. prije deset godina, Vladimir Putin je orkestrirao brzi referendum o pripajanju Rusiji poluotoka Krim, iskoristivši trenutak političke nestabilnosti u Ukrajini. U februaru je proruski ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič pobjegao pred proevropskim pokretom Euromajdan, opozicija se reorganizirala a, u svjetlu ovog vakuuma moći, ilegalni referendum proizveo je nevjerojatan rezultat: 96,77% glasača reklo je da za pripajanje Krima Rusiji.

Tatari, autohtoni narod Krima, bojkotirali su referendum, znajući da njima ništa dobro ne može doći iz Moskve nakon patnji pretrpljenih prvo pod carskom Rusijom, a potom i pod Sovjetskim Savezom. Godine 1944. Josif Staljin naredio je njihovu deportaciju u Centralnu Aziju, optužujući ih za saradnju s nacističkom Njemačkom koja je tokom dvije ratne godine držala pod okupacijom poluotok. Više od 200.000 ljudi – većinom žena, djece i staraca, budući da su se muškarci borili u Crvenoj armiji – bilo je prisiljeno krenuti na to prisilno putovanje vozom, a hiljade su umrle, što je kolektivni zločin koji ostaje u tatarskom sjećanju.

“Moja nam je nana pričala kako je bilo strašno: strpali su ih u stočne vagone, stajali su tri sedmice bez zahoda, a mnogi su umrli od utapanja ili od gladi i žeđi”, objašnjava tatarska autorica Elnara Nuriieva-letova koja živi u Njemačka od septembra 2019. “U svim narodima bilo je kolaboracionista, ali ne može se kriviti cijeli narod; brat moje nane poginuo je kao vojnik Crvene armije i mnogi su Tatari bili odlikovani, ali Sovjeti su optužili cijelu naciju, a ruski narativ Tatare i dalje predstavlja kao izdajice”, nastavlja Nuriieva-letova, rođena 1989. u Tadžikistanu kamo joj je porodica deportovana.

S nezavisnošću Ukrajine 1991. godine, potomci deportiranih počeli su se vraćati na Krim – Elnarina se porodica vratila 1992., kada je imala tri godine – i ponovo stvarati tatarsku zajednicu. Prije ruske aneksije 2014. bilo ih je 282.000 i činili su oko 12% stanovništva. Između 35.000 i 45.000 otišlo je u druga područja Ukrajine nakon aneksije, prema procjenama zajednice. Unatoč tome što su manjina među stanovništvom ukrajinskog ili ruskog porijekla, Tatari čine dvije trećine svih političkih zatvorenika na Krimu, prema novinama The Kyiv Independent, koje procjenjuju da su 202 Tatara zatvorena ili progonjena, neki s kaznama od 20 godina. Zatvora.

“Ruska invazija velikih razmjera na Ukrajinu 2022. sa sobom je donijela više represivnih i diskriminirajućih stavova okupacijske ruske vlasti prema krimskim Tatarima”, upozorio je prije godinu dana komesar za ljudska prava Vijeća Evrope. Valovi masovnih hapšenja, pretresa domova, poslovnih prostora i okupljališta na Krimu nastavljeni su, često praćeni optužbama za ekstremizam ili terorizam nakon napada neidentificiranih osoba na vojne ciljeve na Krimu.”

Elnara Nuriieva-letova je 2014. otišla s Krima u Kijev. Najprije je posjetila svoju porodicu u Bakhchisaraju, glavnom tatarskom gradu. “Posljednji put sam išla 2021. godine, kada sam već živjela u Njemačkoj; Atmosfera je bila toliko opresivna da sam odlučila da neću ići na Krim dok ga se ne oslobodi, iako su mi tamo majka, sestra, nećaci, prijatelji iz djetinjstva... Na površini, Rusija ulaže mnogo novca na Krimu; sve izgleda lijepo i sjajno, ali to je umjetno blagostanje, jer ne možete slobodno govoriti; svaki put kad bih nešto rekao, mama i prijatelji su mi govorili: 'Čuvaj se, neko bi to mogao čuti i prijaviti te policiji'. Tatare zatvaraju za bilo šta; samo zbog svog etničkog porijekla.”

Tatare, mongolskog i turskog porijetla, muslimanske vjere i vlastitog jezika koji je u opasnosti od izumiranja, čija prisutnost na Krimu datira još prije 15. stoljeća, ukrajinski parlament je 2021. priznao kao autohtoni narod. Mnogi Ukrajinci nisu čak ni poznavali svoju historiju. Otkrivena je zahvaljujući trijumfu na takmičenju za pjesmu Eurovizije 2016. tatarske izvođačice Jamale s pjesmom 1944. o deportaciji koju je naredio Staljin.

Tatarska lojalnost Ukrajini ljuti Kremlj. Bataljon tatarskih vojnika pod nazivom Krim borio se u Donbasu od prvih godina ruskog uplitanja, a sada se bori unutar regularne vojske. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski imenovao je u septembru Tatara Rustema Umerova, rođenog u Uzbekistanu, za ministra odbrane.

“Danas je rat jer je Zapad progutao aneksiju Krima; tada je Rusija krenula na Donbas, a tada je već pokrenula veliku invaziju na Ukrajinu; Ne razumijem te zapadnjake koji nam govore da popustimo. Izgubit ćemo svoje teritorije ali na tome neće Rusija stati", jada se Nuriieva-letova. Naprotiv, Putin će tada htjeti više. Koliko mogu procijeniti, mnogi ljudi na Krimu čekaju dolazak ukrajinske vojske i oslobođenje." Ali, s obzirom na evoluciju rata, ta se nada ne čini baš realnom.