Ruanda obilježava 30 godina od genocida u kojem su ekstremisti koje je podržavala vlada većinskih Hutija ubili oko 800.000 manjinskih Tucija, razarajući potpuno ovu malu istočnoafričku državu koja se i danas bori sa užasnim nasljeđem.
Ruanda je pokazala snažan ekonomski rast u godinama nakon toga, ali ožiljci ostaju i postoje pitanja o tome da li je istinsko pomirenje postignuto pod dugom vladavinom predsjednika Paula Kagamea, čiji je pobunjenički pokret zaustavio genocid i preuzeo vlast.
Kagame, kojeg mnogi hvale zbog unošenja relativne stabilnosti, ali ga drugi optužuju zbog njegove netolerancije, predvodi danas tužne komemoracije u glavnom gradu Kigaliju. Strani posjetioci uključuju delegaciju koju predvodi Bill Clinton, koji je bio američki predsjednik tokom genocida, i izraelski predsjednik Isaac Herzog.
Kagame će zapaliti plamen sjećanja i položiti vijenac na memorijalnom mjestu na kojem se nalaze posmrtni ostaci 250.000 žrtava genocida u Kigaliju.
Masovna ubistva su krenula kada je avion u kojem je bio tadašnji predsjednik Juvenal Habyarimana, pripadnik Hutu naroda, oboren iznad Kigalija. Tuci su odmah optuženi za ubistvo predsjednika što je bio okidač za genocid koji je trajao 100 dana. Neki umjereni Hutui koji su pokušali zaštititi pripadnike Tucu manjine su također ubijeni.
Vlasti Ruande dugo su krivile međunarodnu zajednicu za ignorisanje upozorenja o ubistvima, a neki zapadni lideri su izrazili žaljenje.
Clinton je, nakon što je napustio dužnost, naveo je genocid u Ruandi kao neuspjeh njegove administracije. Francuski predsjednik Emmanuel Macron, u unaprijed snimljenom video poruci, rekao je u četvrtak da su Francuska i njeni saveznici mogli da zaustave genocid, ali nisu imali volje da to učine. Macronova deklaracija uslijedila je tri godine nakon što je priznao "ogromnu odgovornost" Francuske — najbližeg evropskog saveznika Ruande 1994. godine — jer nije zaustavila ponor Ruande u pokolj.
Etnički sastav Ruande ostaje uglavnom nepromijenjen od 1994. godine, s većinom Hutua. Tutsi čine 14%, a Twa samo 1% od 14 miliona stanovnika Ruande. Kagameova vlada u kojoj dominiraju Tutsi zabranila je svaki oblik organizacije duž etničke linije, kao dio napora da se izgradi jedinstveni ruandski identitet.
Nacionalne lične karte više ne identifikuju građane po etničkoj grupi, a vlasti su nametnule strogi krivični zakon za krivično gonjenje onih koji su osumnjičeni da negiraju genocid ili "ideologiju" koja stoji iza njega. Neki posmatrači kažu da je zakon korišten da ušutka kritičare koji dovode u pitanje vladinu politiku.
Grupe za ljudska prava optužile su Kagameove vojnike da su izvršili neka ubistva tokom i nakon genocida u očiglednoj osveti, ali vlasti Ruande vide ove navode kao pokušaj prekrajanja historije. Kagame je ranije rekao da su njegove snage pokazale suzdržanost pred genocidom.
Naphtal Ahishakiye, šef Ibuke, istaknute grupe preživjelih, rekao je za Associated Press da održavanje sjećanja na genocid pomaže u borbi protiv mentaliteta koji je dozvoljavao susjedima da se okrenu jedni protiv drugih, ubijajući čak i djecu. Masovne grobnice se i dalje otkrivaju širom Ruande 30 godina kasnije, što je podsjetnik na razmjere ubistava.
"Vrijeme je da naučimo šta se dogodilo, zašto se to dogodilo, koje su posljedice genocida za nas kao preživjele genocida, za našu zemlju i međunarodnu zajednicu", rekao je Ahishakiye.
Rekao je da je njegova zemlja prešla dug put od 1990-ih, kada su samo preživjeli i vladini zvaničnici učestvovali u komemoracijama. "Ali danas čak i oni koji su članovi porodica počinitelja dolaze da učestvuju."
Kagame, koji je odrastao kao izbjeglica u susjednoj Ugandi, bio je de facto vladar Ruande, prvo kao potpredsjednik od 1994. do 2000. godine, a zatim kao vršilac dužnosti predsjednika. On je izabran na funkciju 2003. godine i od tada je više puta ponovo biran. Kandidat za izbore zakazane za juli, na posljednjim izborima pobijedio je sa skoro 99 % glasova.
Aktivisti za prava i drugi kažu da je autoritarni Kagame stvorio klimu straha koja obeshrabruje otvorenu i slobodnu diskusiju o nacionalnim pitanjima. Kritičari su optužili vladu da primorava protivnike na bijeg, zatvara ih ili ih čini da nestanu dok su neki ubijeni pod misterioznim okolnostima. Kagameovi najozbiljniji politički rivali su njegovi bivši drugovi Tuci koji sada žive u egzilu.
Iako uglavnom mirna, Ruanda takođe ima problematične odnose sa svojim susjedima.
Nedavno su se rasplamsale tenzije s Kongom, a lideri dvije zemlje optužuju jedni druge da podržavaju oružane grupe. Odnosi s Burundijem također su napeti zbog navoda da Kigali podržava pobunjeničku grupu koja napada Burundi. A odnosi sa Ugandom tek treba da se u potpunosti normalizuju nakon perioda tenzija koje proizlaze iz navoda Ruande da Uganda podržava pobunjenike koji se protive Kagameu.
