Elon Musk: “Skoro svaka teorija zavjere koju su ljudi imali o Twitteru pokazala se istinitom.” Ova nedavna izjava novog vlasnika Twittera, koja se (očigledno) odnosi na činjenice iz tzv. Twitter files – dokumenata koji pokazuju koliko je ova (privatna) društvena mreža bila igračka za manipulaciju javnosti u rukama američkog obavještajno-policijskog aparata –mogla bi biti primijenjena mnogo šire. Drugim riječima, raspadanje narativa koje zapadne političke elite uz pomoć poslušnih mainstream medija očajnički brane, moglo bi biti jedno od glavnih obilježja 2022. godine. Ne sjećam se da je “matriks” ikada bio tako ogoljen, a što ga više pokušavaju sakriti, sve je vidljiviji.

Nepotrebno reći, rat u Ukrajini, započet ruskom invazijom 24. februara 2022, bio je (i bit će još dugo) dominantna globalna tema. Pokušaj nametanja binarnog modela – igre nulte sume – glede ovog sukoba od strane Zapada mizerno je propao. Kao i sankcije Rusiji, o kojima malo više kasnije. Nikada riječ “svijet” nije zvučala tako šuplje nego kada je danas upotrebljavaju korumpirani kleptokrati iz Bruxellesa (poput Ursule von der Leyen) i/ili njihove prekoatlantske kolege, oblici života poznati kao neokonzervativci, u smislu da je isti (svijet) uz njih. Naime, mora se uvijek imati na umu da zemlje koje su sankcionisale Rusiju zbog Ukrajine predstavljaju svega 16 posto svjetske populacije.

MINIRANJE MIROVNIH PREGOVORA

To, naravno, ne znači da “ostatak” koji predstavlja 84 posto svjetske populacije podržava Rusiju, o čemu vrlo jasno govore neke rezolucije Generalne skupštine UN-a. Međutim, govori rječito o nemogućnosti Zapada da proda i/ili nametne željeni narativ. Već u martu 2022. je bilo očigledno da to nije samo rat između dvije susjedne zemlje, nego da se može nabrojati čak četiri: rat Amerike protiv Rusije, rat Evrope protiv Rusije, rat Amerike protiv Evrope i najzad rat NATO-a protiv evroazijskih integracija. Svi nabrojani ratovi su proxy ratovi u kojima će se SAD, EU i NATO boriti do posljednje kapi ukrajinske krvi i gledati da ga što više produže sipajući oružje i dobrovoljce u Ukrajinu. Događaji tokom cijele 2022. godine samo su produbljivali tu činjenicu.

Jedan od najilustrativnijih jeste sječenje mogućnosti pregovora u korijenu od tadašnjeg premijera Velike Britanije Borisa Johnsona početkom aprila, kada je pritiskom na Kijev učinio da Ukrajina povuče potpis na papir koji je u Istanbulu bio podnesen kao (potencijalno dobra) osnova za eventualne mirovne pregovore.

Ta epizoda postavlja pitanje šta uopće znači podrška Ukrajini. Da li je ohrabrenje da se Kijev zafarba u ćošak samodestrukcije zaista podrška ili je to, kako je lider republikanaca Mitch McConnell nedavno tvitovao, “direktna investicija u hladne, tvrde, američke interese”. Cinizam?

Da sankcije Rusiji nisu donijele ishod kakav je Zapad očekivao, jeste eufemizam nevjerovatnih proporcija. Ispalo je da ekonomski lumeni zapravo nemaju blagu ideju šta uopće znači ekonomska snaga, o (relativnoj) samodovoljnosti da ne govorimo. Potcjenjivanje proizvodnih mogućnosti zato što “brojevi govore drugačije” dovodi do apsurdnih tvrdnji da su ruske oružane snage ostale bez municije koliko juče. Ako ne baš juče, onda će se to desiti sutra. Istovremeno, sada već i zapadni mainstream mediji pišu o istanjenosti rezervi oružja i municije zapadnih zemalja i nemogućnosti da brzo podignu proizvodne kapacitete. Cinik u meni bi rekao da je jedini efekt sankcija činjenica da je ruska rublja priznata kao valuta s najboljim učinkom u 2022. godini, te da su u skladu s tim ruski prihodi od energenata narasli iznad svih očekivanja.

Govoreći o apsurdima. “Fantastična” ideja (G7) da ograniči cijene ruskog gasa i nafte (toliko o slobodnom tržištu u koje se kunu) još je jedna u nizu bedastoća koje pokazuju onaj – 16 posto prema 84 posto – odnos.

“Dok je, nažalost, Zapad samo pravio provokacije i nije uložio napore da bude posrednik u ratu Ukrajine i Rusije, mi smo preuzeli ovu posredničku ulogu 2022. godine i počeli smo da upravljamo crnomorskim žitnim koridorom”, rekao je nedavno turski predsjednik Erdoğan na skupu u Erzurumu.

PROPALI POKUŠAJI UVLAČENJA TÜRKIYE U RAT

Nije moguće pisati o ukrajinsko-ruskom ratu a ne suprotstaviti konstruktivno ponašanje Türkiye destruktivnom ponašanju Zapada. Türkiye dokazuje da se ne mora biti zarobljen u strogi binarni model mišljenja, te da se ruska agresija može najoštrije osuditi, iz sve snage podržati teritorijalni integritet Ukrajine, a istovremeno ne uvesti sankcije Rusiji, niti demonizirati njeno rukovodstvo, narod i/ili kulturu. “Kao što nećemo zaboraviti Ukrajinu, ne prihvatamo akcije slične lovu na vještice protiv ruskog naroda, njegove književnosti, studenata ili umjetnika. Takve 'fašističke prakse' bacaju sjenu na legitimni otpor Ukrajine protiv ruskih trupa, podsticanjem klime mržnje, ljutnje i sijanja novih nepravdi”, rekao je predsjednik Erdoğan još u martu 2022. godine.

Unatoč ogromnim pritiscima da se priključi, sada već beznadežno beskorisnim sankcijama, Türkiye je nastavila da govori s obje strane. Napori da se uvuče u rat nisu uspjeli i samo su osnažili volju turske diplomatije da radi konstruktivno i racionalno. Crnomorski žitni koridor je inicijativa koja i dalje funkcioniše samo i jedino zahvaljujući turskoj diplomatiji. Mlake pohvale sa Zapada je sve što je dobila za taj uspjeh.

Godina 2022. je godina diplomatskih otopljavanja glede zemalja s kojima je Türkiye iz različitih razloga imala zategnute i/ili zamrznute odnose. Odnosi sa Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Izraelom su dovedeni na novi početak, dok se slično očekuje od odnosa sa Egiptom, pa i Sirijom. Kao što je slučaj u tursko-ruskim odnosima u kojima postoje suprotstavljeni interesi, ali to ne sprečava (plodnu) saradnju, tako je moguće graditi odnose i s pomenutim zemljama. Jednostavno, to je pragmatizam.

A pragmatizam se isplati. Ideja da Türkiye postane čvorište za trgovinu prirodnim gasom (i/ili energentima), iako sada dolazi od predsjednika Ruske Federacije, zapravo nije nova. Svojevremeno početkom devedesetih godina prošlog vijeka to je bila vizija rahmetli predsjednika Turguta Özala. Geografski gledano, ništa nije prirodnije od te ideje. Međutim, tada to nije bilo ostvarljivo. “Kada tok historije od zemlje napravi centar ili ako zemlja uhvati klimu napretka, svi ostali uslovi se razvijaju u korist zemlje. Postoje historijske mogućnosti za Türkiye u mnogim poljima, uključujući vanjsku politiku, ekonomiju i energetiku, a Republika Türkiye daje sve od sebe da ih dobro iskoristi,” piše İhsan Aktaş, dodajući: “Bilansi u svjetskoj trgovini se mijenjaju, a ekonomija se postepeno pomjera sa Zapada na Istok. Kako Türkiye postaje centar u avijaciji, postoje jasne naznake da će Türkiye postati i energetsko čvorište u narednoj deceniji.”

TÜRKIYE PRONALAZI SVOJE ZASLUŽENO MJESTO

Türkiye je u posljednjih 20 godina uhvatila klimu napretka. Godina 2022, unatoč globalnim ekonomskim neprilikama izazvanih pandemijom (koja je nestala kao rukom odnesena, iako Covid-19 nije nigdje nestao) ukrajinsko-ruskim ratom, za Türkiye nije bila loša. Türkiye će zabilježiti privredni rast, nešto čime se EU zemlje neće moći pohvaliti. Rekordi izvoza se obaraju u svakom kvartalu (pomenuh li proizvodne mogućnosti kao pravi indikator ekonomske moći?).

Ova godina je bila godina značajnih prekretnica za Türkiye upravo na proizvodnom i tehnološkom planu. Ne može se precijeniti činjenica da je poslije decenija snova vlastitoj automobilskoj industriji počela masovna proizvodnja domaćeg –  u skladu sa svjetskim trendovima – električnog automobila TOGG.

Odbrambena industrija i dalje grabi ogromnim koracima. Ranije prošle sedmice, turska odbrambena firma “Baykar” izvela je prvi let svog borbenog bespilotnog aviona “Kızılelma”. Razvojem ove letjelice “Türkiye je napravila tako hrabar potez u odbrambenoj industriji, sve su oči cijelog Zapada okrenute prema Türkiye, uključujući i Sjedinjene Države. Sve. Oni čak žele kupiti ovu tehnologiju (od Türkiye)”, rekao je nedavno predsjednik Erdoğan.

Godina u kojoj je (klišejsko) tektonsko pomjeranje geopolitičkih ploha proizvelo mnogo trenja, nesigurnosti i nestabilnosti, za Türkiye je bila godina u kojoj pronalazi svoje zasluženo mjesto u svijetu.