Pojava Stava“ u našem medijskom prostoru od izvanredne je važnosti za identitarna, naučna i publicistička pitanja koja su vapila za jednim drukčijim pristupom u vremenu kad je identitet Bošnjaka svakodnevno dovođen u pitanje. Mediji koji su prethodili Stavu, naročito sedmičnjaci i pojedine TV kuće, koji su finansirani od vanjskih i obavještajnih institucija, bili su toliko dominantni da se skoro izgubio svaki glas koji je nastojao da afirmira bošnjačke identitarne, kulturne, društvene, nacionalne i političke interese.
Svi ti sedmičnjaci koji su izlazili odmah poslije rata, ali i u ratu, osnovani su da dovode u pitanje identitet Bošnjaka, što traje i danas. Bili su u tolikom broju da je prirodno bilo da se pojavi jedan časopis koji će pokušati da ponudi prešućene i zaboravljene istine. Bez obzira na to da li su se one pojavile na stranicama Stava kao publicistika ili kao novo čitanje historije baš tih svjesno prešućenih činjenica.
Zato je Stav u svojoj pojavnosti bio jedna prekretnica koja je pružila priliku da se bošnjačke institucije probude iz svoje usnulosti. Nažalost, nije se previše otišlo u tom buđenju jer su i danas bošnjačke nacionalne institucije izvan onih suštinskih pitanja koja muče Bošnjake.
Sav taj proces objavljivanja tekstova i stvaranja jednog drugačijeg pogleda na identitarna, kulturna i javna pitanja tretirao je Stav u skoro svakom broju. Vjerujem da će u budućnosti Stav biti jedan od onih časopisa, namjerno govorim časopisa a ne sedmičnjaka, koji će biti izučavan u povijesti kulture i društvenih pitanja BiH kao što su to nekad bili Behar, Novi Behar, Gajret, Ljiljan... Bit će to jedna epizoda u bosanskohercegovačkoj historiji publicistike sasvim različita od onih bezličnih medijskih pojava koje su bile u interesu dnevne politike.
Smatram da je Stav bio i ostao iznad toga i mislim da je to njegova primarna uloga i da će ona historijski biti verificirana kao vrlo značajna. Naravno, iako kao i mnogi žalim što više neće izlaziti u sedmičnom ritmu, pozdravljam sve promjene koje su nužne i u skladu s vremenom. Forma se mijenja, bitno je da suština ostaje ista.
