Aparthejd je naziv politike koja je upravljala odnosima između bijele manjine i većine crnaca u Južnoj Africi tokom 20. stoljeća. Iako je rasna segregacija tamo dugo bila u praksi, naziv aparthejd korišten je od 1948. da opiše politiku rasne segregacije koju je prihvatila vlada bijele manjine.
Rasna segregacija je dugo postojala u Južnoj Africi kojom je vladala bijela manjina, ali je ta praksa proširena pod vladom koju je vodila Nacionalna partija (1948–94), a partija je svoju politiku rasne segregacije nazvala aparthejdom. Zakon o registraciji stanovništva iz 1950. klasificirao je Južnoafrikance kao Bantu (crne Afrikance), obojene (miješane rase) ili bijele; kasnije je dodana azijska (indijska i pakistanska) kategorija.
Drugi akti aparthejda diktirali su gdje Južnoafrikanci, na osnovu njihove rasne klasifikacije, mogu živjeti i raditi, vrstu obrazovanja koje mogu dobiti, da li mogu glasati, s kim se mogu družiti i koje odvojene javne objekte mogu koristiti.
Referendum o okončanju aparthejda održan je u Južnoj Africi 17. marta 1992. Referendum je bio ograničen na bijele južnoafričke glasače, koji su upitani da li podržavaju reforme koje je pokrenuo predsjednik države F. W. de Klerk dvije godine ranije, u kojima je on predložio da se prekine sistem aparthejda koji se provodio od 1948. Većina je glasala za reforme što je na kraju rezultiralo ukidanjem aparthejda. Dvije godine kasnije uvedeno je opće pravo glasa.
Ovom historijskom događaju prethodila je višedecenijska borba južnoafričkih crnaca koju je simbolizirao Nelson Mandela. Događaji početkom 1990-ih označili su kraj zakonskog aparthejda, ali su društveni i ekonomski efekti ostali duboko ukorijenjeni.
