Dana 12. mjeseca novembra 1933. godine čovjek po imenu Hugh Gray otvorio je višedecenijsku misteriju snimivši prvu poznatu fotografiju stvorenja koje vreba u Loch Nessu. Ili, tvrdili bi skeptičari, neidentificirani objekt koji pluta u dubokim vodama Škotske. U svakom slučaju, slika je izazvala talas reakcija koji se još uvijek osjeća, a ljudi diljem svijeta posjećuju Loch Ness u nadi da će i sami napraviti fotografiju “čudovišta iz Loch Nessa”. Međutim, nisu to bili samo slučajni posjetitelji.
Timovi istražitelja, podvodni fotografi i timovi za potragu pokušali su pronaći uvjerljive dokaze o zloglasnoj “vodenoj zvijeri”, također poznatoj kao Nessie. Zapravo, najveća potraga u jezeru u posljednjih 50 godina odvijala se tokom dva dana u augustu, s oko stotinu volontera koji su svaki dan tražili tajanstveno stvorenje. “Zvijer” je sve vrijeme ostala skrivena…
Dakle, postoje li ljudi koji istinski vjeruju u ogromno vodeno čudovište danas, 2023. godine, ili je Loch Ness sada samo turističko odredište za putnike koji žele reći da su bili baš tu?
Gdje je sve počelo
Prvi izvještaj visokog profila o viđenju Nessie objavio je The Inverness Courier 1933. godine, nakon što je upraviteljica lokalnog hotela izjavila da je u jezeru primijetila “vodenu zvijer”.
Aldie Mackay opisala je trenutak kada je ugledala “čudovište zastrašujućeg izgleda” dok su se ona i njen suprug vozili blizu vode. Izjava Mackay stavila je Nessie na kartu svjetskih misterija, ali zabilježena viđenja u Loch Nessu sežu sve do 565. godine naše ere, prema historičaru Henryju H Baueru.
Izvještaj Inverness Couriera, zajedno s fotografijom Hugha Graya snimljenom kasnije te godine, potaknuo je globalnu i dugotrajnu fascinaciju pronalaskom neuhvatljivog “čudovišta”.
Gdje smo sada
Sada imamo najmanje 1.155 “viđenja” i taj broj konstantno raste. Zabilježeno je devet “viđenja” ove godine, a posljednje je bilo 7. oktobra od čovjeka u autobusu koji je prolazio pokraj jezera.
I poput većine poslova i hobija, lov na čudovišta preselio se u 21. stoljeće, s turističkom lokacijom Inverness i Loch Ness koja vam omogućuje da istražujete iz udobnosti svog doma, putem 24/7 CCTV-a preko jezera.
Brojne su teorije iznesene tokom godina, uključujući i onu da bi stvorenje moglo biti prahistorijski morski gmaz, plivajući cirkuski slon (i to su tvrdili) ili, tek odnedavno, golema jegulja.
Interes nikada veći
Willie Cameron, kojeg mještani šire nazivaju “Gospodin Loch Ness”, osnivač je Loch Ness Marketinga, kompanije koja pruža usluge filmskim i medijskim ekipama na lokaciji u jezeru. Procjenjuje da je samo ove godine oko dva miliona turista iz cijelog svijeta posjetilo Loch Ness, “vjerovatno generirajući više od 55 miliona funti privredi”.
“Interes na globalnoj razini nikada nije bio veći za čudovište”, dodaje.
Na pitanje misli li da postoji scenarij po kojem potraga za Nessie prestaje, 72-godišnjak kaže: “Čak i da umjetna inteligencija izađe sutra sa stotinu argumenata da nema ničega u Loch Nessu, vjerujte mi, pedeset posto ljudi bi vjerovalo da postoji nešto u Loch Nessu. Mi smo u situaciji u kojoj svi pobjeđuju. Ako je tu, tu je, ako nije, neće biti ni trunke razlike. Ljudi vole misterije.”
Poduzetnik, koji kaže da je njegov otac tvrdio da je vidio čudovište već sada davne 1965. godine, rekao je za Sky News da je također vidio nešto “najneobičnije” u jezeru u augustu 2016. godine. Dodaje kako poznaje mnogo ljudi koji kažu da su vidjeli čudovište, ali da nikada ne bi razgovarali s medijima ili službeno zabilježili svoja viđenja “iz straha da ne budu ismijavani”.
Ne može niko nikoga kriviti zbog skepticizma. Jedino što je sigurno kada je u pitanju Nessie jeste da nikada nije postojao nikakav uvjerljiv dokaz da ono postoji. Zapravo, za najpoznatiji prikaz zvijeri, prvi put objavljen 1934. godine, otkrilo se da je prevara 1990-ih.
Postavlja se pitanje: Ako ne možemo vjerovati fotografiji iz 1930-ih, kako bismo trebali imati vjere u doba Photoshopa i AI modifikacija?
Medicinska sestra danju, matičar za opažanje čudovišta noću
Tu na scenu stupa Paige Daley, koja vodi “evidenciju viđenja”. Ona je nedavno preuzela službeni registar viđenja čudovišta iz Loch Nessa od svoga oca, Garyja Campbella, koji je također pokrenuo Klub fanova čudovišta iz Loch Nessa 1996. nakon što je i sam, tvrdi, vidio Nessie.
Stranica bilježi sva poznata viđenja koja datiraju iz ranog srednjeg vijeka u Engleskoj.
“Danju sam medicinska sestra,” kaže Paige Daley za Sky News, “a onda provodim ostatak vremena proučavajući čudovište iz Loch Nessa i misteriju Loch Nessa, pokušavajući dokučiti šta se tu događa. Primamo na stotine dojava o viđenju neobjašnjivih stvari u Loch Nessu tokom godine, ali to prolazi kroz proces provjere. Moramo izdvojiti šta bi moglo biti stvarno događanje u Loch Nessu, šta bi mogla biti prevara, a šta se zapravo svodi na nešto neobjašnjivo što bi moglo biti čudovište.”
Daley kaže da obavlja popis zadataka prije nego što službeno zabilježi opažanje, a tu ubraja procjenu pozadine i prednjeg plana slika kako bi bili sigurni da se radi o Loch Nessu a ne o nasumičnom vodenom tijelu, zatim isključuju stvari koje bi se mogle prirodno dogoditi u Loch Nessu te, uz neka viđenja, kontaktiraju akademike koji imaju diplome iz biologije mora, kako bi dobili mišljenje.
“Mislim da velika većina ljudi smatra da je to pravi turistički trik. Međutim, osjećam da svaka osoba koja ode tamo duboko u sebi vjeruje da bi doista mogla uhvatiti tračak čudovišta iz Loch Nessa. Imali smo više od 1.000 viđenja ovog neobjašnjivog stvorenja u Loch Nessu, tako da je ljudima lahko reći da je to turistička atrakcija umjesto da pogledaju dokaze koji sugeriraju da postoji nešto neobjašnjivo u Loch Nessu. Nevjerovatno je vidjeti da je prije 90 godina svijet prvi put vidio čudovište iz Loch Nessa i da 90 godina kasnije još uvijek dobijamo prijave”, priznaje Daley.
Mišljenje naučnika
Profesor Neil Gemmell, istraživač s Univerziteta Otago na Novom Zelandu, vodio je veliki međunarodni lov na čudovište u Loch Nessu u junu 2018. godine.
Uzeo je 250 uzoraka vode s različitih dubina, nadajući se da će identificirati sićušne fragmente DNK koje koža, perje, ljuske i urin ostavljaju za sobom i uporedio ih s poznatim vrstama. Upravo iz nalaza ove studije rođena je teorija o golemoj jegulji.
“Postoji vrlo značajna količina DNK jegulje. Jegulje su vrlo brojne u Loch Nessu”, rekao je profesor Gemmell dijeleći nalaze.
“Naši podaci ne otkrivaju njihovu veličinu, ali sama količina materijala govori da ne možemo odbaciti mogućnost da u Loch Nessu postoje goleme jegulje. Za ljude koji još uvijek žele vjerovati u čudovišta, moram reći da postoji puno neizvjesnosti u našem radu”, dodao je.
Profesor je želio pretražiti jezero kako bi svijetu pokazao nauku o eDNK. Ideju je objavio na društvenim mrežama 2016. godine, očekujući malo zanimanja. Međutim, škotski novinari su te nalaze uzeli i “nastao je pakao”, rekao je profesor Gemmell za Sky News.
“Primao sam telefonske pozive i zahtjeve za intervjue. Odjednom sam postao Novozelanđanin koji će ići u lov na to čudovište pomoću DNK tehnologije... Zapravo još nisam napravio ništa. Samo sam otvorio usta i rekao da možemo to učiniti. Nikada nisam imao toliki interes ni za jednu drugu nauku. Moja djeca, koja su tada imala pet i osam godina, i svi njihovi prijatelji bili su jako uzbuđeni zbog toga. Tako sam sjedio tamo i mislio: 'Znaš, oni se ne uzbuđuju zbog mog drugog posla. Možda bih mogao povesti nekoliko ljudi – i sebe – na malu avanturu'”, dodao je.
Kaže da i dan-danas prima e-mailove o čudovištu. Neki od njih su dječiji crteži Nessie, za koje kaže da su “uvijek zabavni”. Njegove interakcije s entuzijastima Loch Nessa dovele su ga do zaključka da postoje ljudi koji istinski, žarko vjeruju u čudovište, ali i drugih koji ga iskorištavaju.
Čovjek koji se odrekao posla, djevojke i kuće zbog Nessie
Ima onih koji vjeruju i onih koji vjeruju. Steve Feltham drži Guinnessov svjetski rekord za “najduže kontinuirano bdijenje nad čudovištem iz Loch Nessa” – ono je dugo 32 godine i još traje.
“Došao sam ovamo da dokažem svijetu da ova misterija zahtijeva istragu”, rekao je za Sky News.
“Ali sada to radim prvenstveno zbog zadovoljenja svoje doživotne fascinacije, a sve što usput otkrijem, a zatim procuri u javnu domenu, bonus je. Više nije moja misija uvjeravati svijet.”
Feltham se obraća iz svog nekadašnjeg mobilnog kombija – koji je nazvao “istraživačkim kombijem” – sada stalno smještenog na plaži Dores u Loch Nessu. To je njegov dom otkako je napustio svoj posao instalatera protuprovalnih alarma, prekinuo s dugogodišnjom partnericom i prodao svoju kuću u Dorsetu kako bi se posvetio lovu na čudovišta s punim radnim vremenom – san rođen nakon posjeta jezeru s roditeljima kada imao je sedam godina.
Ovaj 60-godišnjak sada je proveo više od pola svog života bdijujući nad škotskim vodama, živeći od zarade od ručne izrade i prodaje Nessie modela turistima.
U to vrijeme, imao je samo jedno “viđenje” – kada je uočio da nešto prolazi kroz vodu “kao torpedo”, a voda prska sa stražnje strane. Bilo je to prije više od 30 godina. Upitan je li još uvijek uvjeren da će uočiti zloglasnu vodenu zvijer, kaže: “Vjerujem da sam na pravom mjestu da je pronađem. Definitivno.”
Feltham sumnja da je Nessie najvjerovatnije Welsov som – jedna od najvećih slatkovodnih riba na svijetu – iako priznaje da još nemaju dovoljno informacija da bi dali konačan odgovor”.
U lovu na čudovišta nema garancija. Ako provede ostatak života na plaži Dores i nikada ne pronađe Nessie, hoće li i dalje ostati pri svojim životnim odlukama.
“Blagi Bože, da”, uvjerava. “Slijediti svoju strast, svoj san i biti u potpunosti uključen u prekrasnu misteriju na svim mogućim razinama... to je mjesto koje mi je suđeno.”
Upitan po čemu želi da ga pamte, Feltham kaže: “Želim da se drugi ljudi sjete da ne moraju živjeti običnim životom, radeći nešto što stvarno ne žele. Ako imaju san raditi nešto drugo – biti slikar ili pjevač, ili otići živjeti u Ameriku ili šta god im je strast – ovdje sam da kažem da nije važno koliko je to čudno. Mislim, ja sam odabrao prilično neobičnu potragu. Ali šta god učinili, ja svakako ne želim da ti ljudi dođu i sjednu u kamper i pokušaju riješiti ovu misteriju! Želim da krenu u vlastitu avanturu.”
