Krize i napetosti u svijetu redaju se, a svakih desetak dana izbiju sukobi među državama. Razmjena granata između Irana i Pakistana pokazala je da ništa nije sigurno. Posljednji sunovrat javne riječi na Zapadu konačno će Bošnjacima otkriti kakav je svijet u kojem žive. Ubijanje Palestinaca u tišini je otrijeznilo i one tvrdokorne. Sve to kulminiralo je suđenjem pred Međunarodnim sudom pravde (MSP – International court of justice – ICJ). Mnogim je Bošnjacima valjda jasno da pravde baš i nema u onim količinama u kojima su je očekivali.

Pogledajmo igre oko presude Međunarodnog suda pravde u tužbi Bosne i Hercegovine protiv SRJ. Posebno javne rasprave o ukidanju Rs-a, nakon niza presuda za genocid pred Tribunalom i Međunarodnim sudom pravde.

U svim procesima pred MSP-om nije se trebalo čekati dugo na presudu. Ali na presudu u procesu Bosna i Hercegovina protiv Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) čekalo se gotovo 14 godina, od 1993, kada je predata tužba, pa do 2007, kada je donesena presuda. Šta je razlog tome? Pravni zastupnik Bosne i Hercegovine Phon Van den Biesen kritizirao je SCG u uvodu procesa pred MSP-om za taktiku odugovlačenja. Godine 1996. postavili su pitanje nadležnosti MSP-a, tvrdeći da SRJ nije član UN-a. SRJ je MSP-u tužila NATO nakon bombardiranja. Godine 2001. podnesena je nova pravna činjenica. Država novog imena – Srbija i Crna Gora (SCG) – tvrdila je da je postala članica UN-a kao poseban entitet. Sve je to razvuklo proces na četrnaest godina. Danas se zna da je tužba bila ključna za svrgavanje režima Miloševića. Nema sumnje da je i Crnu Goru usmjerila prema osamostaljenju, što su u izjavama priznali tamošnji politički lideri. Po svim izjavama jasno je da su politički lideri i Srbije i Crne Gore dobro znali o razmjerima strašnih zločina koji su počinjeni u Bosni i Hercegovini.

MILIONI DOKAZA PROTIV SRBIJE

Nema sumnje da je u Srbiji postojao veliki strah šta će se dogoditi u ovom procesu. Argumenti Beograda bili su jadni. Agencija “Sense” njihovo iznošenje dokaza u februaru 2006. označila je kao “odbranu po Miloševićevom receptu”.

Nasuprot tome, Bosna i Hercegovina predala je MSP-u približno pet miliona dokaza o genocidu. Odbrana SRJ izgledala je izgubljeno i nemoćno. Phon Biesen tada je zaključio da je iznošenje argumentacije Beograda “stara Miloševićeva propaganda, možda, korisna u politici, ali neće pomoći na Sudu”. Sve je izgledalo da SRJ ide prema kazni za genocid.  


Pravni zastupnik Bosne i Hercegovine
pred Međunarodnim sudom pravde Phon Van den Biesen

Za razliku od MSP-a, tristotinjak metara udaljeni Tribunal u Hagu, danas Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove (MRMKS), daleko je više uspio prokrčiti put međunarodnoj pravdi. Dugi i uporni rad na Tribunalu ipak je donio mir na Balkan. Pravda je vladala tih godina. Čitav vojni i politički vrh Srbije i Republike srpske završio je na optuženičkoj klupi i danas izdržava dugogodišnje, uglavnom doživotne kazne zatvora.

Tribunal je u Hag doveo dva predsjednika i jednog potpredsjednika Srbije, nekoliko ministara, šefova tajnih službi, dva komandanta Vojske Jugoslavije, desetak generala...

Onamo ih je otpremila bosanska pamet svojim višegodišnjim radom, dokazima kojima je enormno snabdijevan Tribunal.

Po činjenicama koje su uzete u obzir, Rs je sve više bila na tapetu dok se presuđivalo i dok su mnoge pravne veličine govorile da je nastala na zločinu i genocidu.

Na drugoj strani MSP je radio po vrlo sumnjivim pravilima.

Skrivanje stenograma Vrhovnog savjeta odbrane već je objašnjeno. Predsjednica suda Rosalyn Higgins nije te stenograme zatražila od Tribunala. Ljudi u Tribunalu čekali su na taj njen zahtjev, ali nije došao. Očito je igra proces vodila sasvim drugom, ne baš očekivanom rješenju.

Bila je to prva velika bruka MSP-a, jednog velikog suda kojem se vjerovalo. Ali bruke su se nastavile.

Nepoznato je kako je bosanska strana došla do dokumenata 30. kadrovskog centra Generalštaba vojske SRJ, a u kojima su jasni dokazi da su vlasti SRJ finansirale i unapređivale oficire Vojske Republike srpske. Predsjednica Rosalyn Higgins i većina članova suda nisu se ni osvrnuli na ta dokumenta, tvrdeći da ona za njih nisu dovoljan dokaz. Dio sudija MSP-a čak je tvrdio da nije nesporno utvrđeno da je Ratko Mladić, tadašnji načelnik generalštaba VRS, primao platu iz SRJ. To je bila golema laž jer je bosanska strana imala čak i kopije Mladićevih godišnjih čekova za plate.

Advokat odbrane SRJ Ian Brownlie svojevremeno je rekao da “plate oficirima Vojske Rs-a, koje daje Beograd, ništa ne znače”. Gotovo identične riječi ponovila je u čitanju presude predsjednica MSP-a Rosalyn Higgins.

POD PRIJETNJAMA I UCJENAMA

Oni koji govore o nekakvim dogovorima sa Srbijom oko presude, pa i revizije pred MSP-om, trebaju znati da su iz Beograda dolazile ponude za dogovoreno vansudsko poravnanje. Advokat SRJ Tibor Varadi 1. marta 2006. godine, u intervjuu za Politiku, rekao je: “SRJ, a poslije i SCG su u više navrata izjavljivale da su spremne za vansudsko rješenje spora.”

Niko iz Bosne i Hercegovine nije želio razgovarati s njim. Ispostavilo se s pravom, kada je Varadi rekao: “Mi smo spremni da izgradimo džamiju u Banjoj Luci koja je srušena.” Ustvari, ta je izjava pokazala koliko u Srbiji ne znaju za razmjere zločina, urbicida, sakralocida i kulturocida. U Banjoj Luci srušeno je 16 džamija, pa i dvije ljepotice Ferhadija i Arnaudija, a u čitavoj Bosni i Hercegovini 1.200 vjerskih objekata. A Varadi je ponudio opravku jedne džamije. Ali s vremenom su saznavali činjenice o zlu koje se sa srpske strane sručilo na Bosnu i Hercegovinu.

Strah od odluke MSP-a sve je govorio. Po tom javno iskazanom strahu bilo je jasno da se konačno saznalo o stravičnim razmjerima zločina u Bosni i Hercegovini. Na tapetu je sve više bila Rs.

Ranko Krivokapić, tada predsjednik Skupštine Crne Gore, rekao je za državnu TV da “sa strepnjom očekuje jer je Crna Gora propustila priliku i napravila grešku što u timu koji je zastupao interese bivše zajednice (SCG) nije imala zastupnika svojih interesa”.

Profesor međunarodnog prava na Univerzitetu u Berlinu Hervig Rogeman izjavio je da se MSP može koristiti ogromnim materijalnim dokazima koje je prikupio Tribunal: “Tako je prikupljen vrlo obiman materijal, ne samo isprave i dokumenti, nego i stotine izjava svjedoka, naročito u postupcima protiv Miloševića i Šešelja. Na to se MSP može osloniti.”

Predsjednica MSP-a Rosalin Higgins nije se ni pokrenula da traži važne dokumente koji su jasno govorili da je Srbija umiješana u rat u Bosni i Hercegovini. Mnogi su to stavljali u činjenicu da je njen kolega i profesor Ian Brownlie, advokat odbrane SRJ. Dvadesetak dana prije objave presude srpska je strana baratala ključnim odlukama MSP-a, pa su i srpski mediji o tome otvoreno pisali. Ko je mogao dati te podatke? Da se pretpostaviti.


Tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu Ratko Mladić, načelnik generalštaba VRS, primao je platu iz SRJ, o čemu su pronađeni nepobitni dokazi

Na početku procesa, 27. februara 2006. godine, za riječ se javio premijer entiteta Milorad Dodik i upozorio da će Bosna i Hercegovina ući u novi period političke nestabilnosti zbog sudskog spora. Zatim je 13. februara 2007. godine, uoči presude, rekao: “Bez obzira na to kakvu presudu donese Sud pravde, Republika srpska je neće prihvatiti, niti će ući u njihovu implementaciju, pa makar to značilo i novi međunarodni spor.”

Poznat vam je ovaj ton prijetnji i ucjena?

Odmah nakon presude 26. februara 2007. godine Dodik nastavlja istim putem: “Odbacujem bilo kakvu odgovornost Republike srpske i njenih institucija, a prije svega srpskog naroda, za kvalifikacije koje se daju o Srebrenici, a za koje ja mislim, bez obzira na autoritete, da se nije radilo o genocidu i da on nije planiran i nije učinjen...” Godine 1996. govorio je sasvim drugačije, priznavao genocid i optuživao Karadžića i Ratka Mladića. Bila je to maska da se zavara međunarodnu zajednicu, prije svega Amerikance, koje je znalački izigrao.

Nakon presude Tibor Varadi je, oslobođen straha, rekao: “Sad bi se trebalo ljudski, odgovorno suočiti s time šta presuda kaže, bez straha od milijardi dolara, bez straha da ćemo biti jedina zemlja osuđena za genocid. Suočavanje sada neće biti ugodno, ali se s intelektualnom i moralnom snagom može priznati šta je bilo.”

Nebojša Vučinić, profesor međunarodnog javnog prava na Univerzitetu u Podgorici, rekao je 28. februara 2007. godine da u presudi vidi mogućnost da se traži novčana naknada štete za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Presuda ne daje razloga za euforiju, ne samo iz moralnih i političkih razloga, jer je poznato šta se u Bosni događalo od 1992. do 1995. godine, nego i zbog pravnih razloga.

“Oni su utvrdili da je počinjen genocid u Srebrenici i da su ga počinili Srbi iz Rs-a. To direktno vodi njenom ukidanju, što je i bio cilj suđenja. Također, vrlo je opasno što je potvrđen i legitimitet Haškom tribunalu”, izjavio je Tomislav Nikolić, predsjednik Radikalne strane Srbije i predsjednik Republike Srbije.

JASNO JE DA JE RS NASTALA NA GENOCIDU

U Bosni i Hercegovini presuda je dočekana s dozom razočaranja. Haris Silajdžić rekao je kako je presuda potvrdila da se genocid dogodio i da su ga počinile vlasti Rs-a. Tadašnji reis Mustafa-efendija Cerić izjavio je da nas presuda ne smije obeshrabriti, “već treba da u nama probudi odgovornost i spoznaje da svijet priznaje samo jake i sposobne, da ne možemo računati na milost, već na svoju pamet i snagu koja nas može, uz Božiju pomoć, spasiti o neistina, nepravde i genocida”.

“Sva težina zločina sada se prebacuje na Rs. Ako je rečeno da SRJ nije utjecala na zbivanja u Bosni i Hercegovini, onda to znači da je sve što se desilo proizvedeno u strukturama današnje Rs”, rekao je povodom izricanja presude Muhamed Filipović.

Jedno od najboljih objašnjenja presude dao je čuveni novinar BBC-ja Alan Little, jedan od autora TV serije “Smrt Jugoslavije”.

“Odluka suda će, po mom mišljenju, dati ogroman podsticaj srpskim nacionalistima, koji će sada moći da operu ruke od Srebrenice. Ta odluka predstavlja opasan korak unatrag, jer će utišati glasove onih koji smatraju da je za Srbiju važno da prizna i da se suoči sa zločinima koji su počinjeni u ime srpskog naroda. Presuda će dati novu snagu onima u Rs-u koji se zalažu za otcjepljenje od Bosne i Hercegovine i ujedinjenje sa Srbijom”, napisao je Little.

U komentaru objavljenom dan poslije presude The Times je napisao: “Presuda svjedoči o ozbiljnom ograničenju autoriteta međunarodnih sudova, podrazumijeva i svojevrsno cjenkanje za oslobađajuću presudu... Historija, a posebno nirnberški procesi, uče nas da je međunarodno pravo tek vodič kroz sudsku improvizaciju.”

Phon Van den Biesen nakon presude je izjavio: “Jasno je da je Rs nastala kroz zločine, počevši od onih protiv čovječnosti pa do genocida. Nema razloga da međunarodna zajednica, bilo koja država, priznaje ili podržava Rs s takvom poviješću. Ljudi zdravog razuma i oni koji imaju poštovanje prema žrtvama, shvataju da ova struktura Bosne i Hercegovine nema budućnosti, a naročito Rs.”

Mišljenja da bi se nakon presude morala ukinuti Rs su bila česta. Najprije ih je potaknuo ugledni profesor međunarodnog prava Francis Boyle. Drugo veliko ime međunarodnog prava Herwig Roggemann, s Univerziteta u Berlinu, smatrao je da je presuda SCG-u za zločin genocida počinjen u Bosni i Hercegovini stvorila pravnu osnovu za ukidanje Rs-a. “Kolega iz Chicaga (F. Boyle) je upravu. Bilo bi za očekivati da se na osnovu pravnih činjenica traži novi početak za Bosnu i Hercegovinu. Prije toga bi se moralo pozdraviti s konstrukcijom Rs-a u Bosni i Hercegovini”, kazao je Roggemann.

AMERIKANCI PROTIV UKIDANJA RS-A

Protiv ukidanja Rs bio je Clint Williamson, tada američki ambasador za ratne zločine. “MSP je utvrdio da je vlast u Srbiji prekršila svoje obaveze iz konvencije o genocidu, tako što nije spriječila genocid i nije izručila Mladića Hagu. To je predmet ove presude. Odluka se nije bavila strukturom Bosne i Hercegovina i ne može se koristiti kao pravna osnova za promjenu te strukture”, tvrdio je Williamson.

Naravno, riječ je o američkom čuvanju Dejtonskog sporazuma, koji srpska strana već dugo ne poštuje.

Vjerovatno zahvaljujući američkom stavu o Rs-u, entitet je skinut s dnevnog reda za ukidanje. Premda se od presude MSP-a govorilo da je Rs nastala na zločinu i genocidu, svojim stavom su Amerikanci za sada blokirali bilo kakve akcije.

Christian Schwartz Shilling u maju 2007. godine, govoreći pred Vijećem sigurnosti UN-a, zatražio je da UN proglase Dan Srebrenice i da UN obilježava taj dan iz jula 1995. i zatražio da Srbija provede odluke MSP-a. “Srbija ne sarađuje u potpunosti i ta činjenica ugrožava stabilnosti u Bosni i Hercegovini”, rekao je tom prilikom Shilling.


Međunarodni sud (ne)pravde u Hagu

Ako se ne provode presude MSP-a, činjenica je da to Bosna i Hercegovina može prijaviti Vijeću sigurnosti. Ali nas u Vijeću sigurnosti čekaju Rusija i njen veto.

Imamo dokazani i sudski priznati genocid pred Svjetskim sudom pravde i Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove, ali se sve uvijek završavalo na iskazima žaljenja i na lažnom moralisanju. Optužba Južnoafričke Republike protiv Izraela za genocid nad Palestincima otvorila je stara pitanja sudbine Tužbe Bosne i Hercegovine protiv SRJ. Priča o reviziji presude i izdaji bila je samo za naivni narod u službi izbora. Dobar dio sudija u MSP-u je promijenjen pa se pomislilo da će s drugim sudijama biti više pravde. Ali zahtjev za reviziju presude zaustavljen je pred vratima suda, s pismima Mladena Ivanića i Dragan Čovića, koji su bili većina u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Ne znaju u Bosni i Hercegovini šta se sve događalo tokom procesa 2006. godine. To je historija koju će Bošnjaci morati čitati i saznavati. Samo s tom istinom mogu spoznati kako funkcionira ovaj svijet i kako se ponižavajuće odnosi prema malim narodima. Kako svijet, tako i Međunarodni sud pravde, koji od milja zovu Svjetski sud pravde.