“Za našu generaciju, Balkanski rat bio je prvi sukob uživo na televiziji, koji se dogodio upravo ovdje, i to je bio temelj nove Evrope,” kaže Norbert Martínez, reditelj predstave „La fille de l'Est“, prema istoimenom romanu Clare Uson. Predstave koja je premijerno prikazana u četvrtak u Barceloni, u Nacionalnom teatru Katalonije (TNC).

"U središtu je priče Ana Mladić, kći genocidnog generala Ratka Mladića. Počinila je samoubistvo ne znajući tačno zašto. Danas bi bila naših godina i živjela bi u sasvim drugačijim okolnostima od naših”, pojašnjavaju autori predstave u članku koji je objavio list La Vanguardia.

Ratka Mladića je Međunarodni krivični sud u Haagu osudio na doživotni zatvor zbog genocida i zločina protiv čovječnosti, kao osobu odgovornu i za Opsadu Sarajeva i masakr u Srebrenici.

Ana Mladić je u dobi od 23 godine počinila samoubistvo očevim pištoljem, a to je i priča koju objašnjava „La fille de l’Est“, koja spekulira o motivima koji su je naveli na tu odluku. “Osobna je priča govoriti o univerzalnom, prevarantima i žrtvama; na kraju krajeva, društvu koje je u tom ratu”, kaže reditelj.

Unatoč tragediji, autori ističu da “predstava nije toliko tragična, ali je groteskna, alocirana, ima i crnog humora”, s političkim kabaretskim scenama.

Martinez pojašnjava kako se odlučio režirati predstavu, kaže da su dosta istraživali i shvatili da se “sukob na Balkanu ponavljao”. “Rekli su nam za roman Clare Usón“, nastavlja Martínez „i, iako smo se isprva opirali jer smo htjeli otići do izvora, 'La hija del Este' nas je fascinirala jer govori ono što želimo objasniti. Osim toga, ima elemente teatralnosti”, zaključuje Martínez koji upozorava na uspon ultradesnice u Europi.

Predstava je nastala na osnovu knjige španske spisateljice Clare Uson (Barcelona, ​​1961.). Godine 2006. Uson je pročitala da je Ana, stara samo 23 godine, briljantna studentica medicine i teški nacionalista, počinila samoubistvo očevim omiljenim pištoljem, rezerviranim za slavlje rođenja unuka. Možda je to bila žrtva, herojski čin ili jednostavan oblik samouništenja. Oko nečega, dakle, što se nikada neće saznati, Uson je izgradila svoj šesti roman, La hija del Este (Kći Istoka).

Anu Mladić je Uson htjela predstaviti na neviniji način, ali kada je saznala da je nakon porodičnog piknika završila sa ocem na položaju sa kojeg su ispaljivali minobacačke granate, to ju je “natjeralo da preispitam karakter.” Epizoda je mali biser u mnoštvu informacija koje donosi knjiga o balkanskoj tragediji, u koju je uložila tri godine istraživanja, prevela brojne biografije i intervjuirala dobar broj Hrvata, Bošnjaka i Srba.

U jednom od intervjua nakon izlaska romana, Uson je kazala kako bezbroj tema leži u pozadini „La hija del Este“, od uloge intelektualaca kojih ima u izobilju među koljačima koji su zapovijedali trupama ili vladama u zemljama bivše Jugoslavije do jadne neaktivnosti evropskih vlasti, kakva je već viđena prije Španskog građanskog rata i uspona nacizma.

“Politička manipulacija, kojom se ovdje bavim, je brutalna. Kada hoće, u četiri dana te uvjere da se mora napasti Irak, sad će možda napasti Iran. Kada neće, uvjere te da je stvaran strah da će intervencija biti gora. Strah je to oružje kojim se promoviraju mržnja i ratovi. Populizam raspiruje ksenofobiju i nacionalizam a oni vjeruju da to mogu kontrolirati, ali to na kraju nije tako; Kada je Milošević htio zaustaviti ono što se dogodilo u Bosni, nije mogao; Da paralizirali su nas strahom, ali onda će biti još gore jer nakon gubitka straha od straha dolazi očaj.”