Posljednji put utakmica kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo odigrana je u Bagdadu daleke 2001. Invazija SAD-a i saveznika dvije godine kasnije i nestabilnost i nesigurnost koja je uslijedila (nije da su stvari bile mnogo drugačije u prethodnim decenijama, s iransko-iračkim ratom i prvim Zalivskim ratom) navele su FIFA i Azijsku fudbalsku konfederaciju (AFC) da svajetuju iračkom nogometnom savezu da igra domaće utakmice u trećim zemljama kao što su Jordan, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati.
Dakle, u Iraku su u ovom stoljeću odigrane samo dvije kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo. Godine 2011. Lavovi Mesopotamije, koji su uprkos izgledima četiri godine ranije osvojili Kup Azije, ugostili su Singapur u sjevernom gradu Erbilu, u utakmici koja je bila poremećena nestankom struje. Osam godina kasnije, Hong Kong je došao u južnu luku Basra, i to je bilo to.
U martu 2022. godine, Bagdad je dobio zeleno svjetlo od FIFA da bude domaćim odlučujuće utakmicw kvalifikacija protiv Ujedinjenih Arapskih Emirata. Međutim, nekoliko dana prije toga, raketni napad na Erbil, koji je došao iz Irana, doveo je do toga da se FIFA i AFC predomisle i promijene mjesto održavanja, navodeći da su zabrinuti za sigurnost. "Fudbal se igra u cijeloj zemlji bez ikakvih problema", objavio je bivši irački napadač Ahmed Yasin na društvenim mrežama. “Ova zabrana nema smisla. Koliko još treba da čekamo?”
Zalivski kup je predstavljen kao šansa da se pokaže da je Irak spreman. Premijer Mohammed al-Sudani se lično zainteresovao za turnir, kako prije tako i tokom turnira, ulagalo se u objekte i hiljade posjetilaca iz regiona se slilo u Basru, a bio je prisutan i predsjednik FIFA Gianni Infantino.
Van terena sve je išlo dobro do finala. Nekoliko sati prije početka utakmice na međunarodnom stadionu Basra, hiljade navijača bez ulaznica pokušalo je ući, a rezultat je bio stampedo u kojem su poginule četiri osobe, a povrijeđeno 60. Bila je to tragedija i gašenje tračka nade za cijelu zemlju.
Ipak, postoje očekivanja da će se reprezentacija, koja je nastupila na Svjetskom prvenstvu daleke 1986., uskoro vratiti kući, posebno nakon nedavnog zbližavanja Irana i Saudijske Arabije. Dvije velike sile i rivali u regionu iznenada su u martu najavile da obnavljaju diplomatske odnose koji su bili prekinuti 2016. Vjerovatno će se osjećati dalekosežne posljedice sastanka u Pekingu, ali, u fudbalskom smislu, to je injekcija stabilnosti koja može samo pomoći Bagdadu, gdje je iranski utjecaj porastao od invazije predvođene SAD-om 2003. godine, što je uznemirilo Saudijsku Arabiju.
Nije to samo Irak. Sirija i Jemen su još dvije zemlje koje su zaboravile kako je to igrati kod kuće.
Postoje spekulacije da će Sirija uskoro biti ponovo primljena u Arapsku ligu, nakon suspenzije iz regionalnog tijela 2011. kao odgovor na gušenje prodemokratskih protesta od strane diktatora Bashara al-Assada, koji su doveli do godina građanskog rata i bijede. Ipak, sve više se prihvata da lider kojeg podržava Iran ne ide nikuda. Ovog mjeseca ministar vanjskih poslova Saudijske Arabije, pokretačke snage sirijske izolacije, otišao je u Damask da se sastane sa Asadom.
I u Jemenu su Rijad i Teheran bili na suprotnim stranama građanskog rata koji je počeo 2015. godine, ali sada su se saudijski zvaničnici susreli s vođama Huti pobunjenika – koje podržava Teheran – i došlo je do razmjene zarobljenika u aprilu. Izaslanik Ujedinjenih naroda u Jemenu rekao je da je to najbliže miru u zemlji u osam godina od početka sukoba.
Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo koje će se igrati u Damasku i Sani možda su još uvijek daleko, ali irački navijači čekaju da FIFA kaže da. To bi napravilo veliku razliku u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2026. To što nikada nema prednost domaćeg terena otežava Iraku bude konkurentniji u borbi sa Japanom, Južnom Korejom, Australijom, Iranom i Saudijskom Arabijom za jedno od četiri mjesta koja vode direktno na SP. S obzirom da je kontinent udvostručio svoju zastupljenost na SP-u 2026. i da će se Irak možda vratiti kući, povratak na globalnu pozornicu je više nego moguć.
Izvor: The Guardian
