U Kovačevićima kod Sapne 22. marta 1993. godine, pripadnici 246. viteške zvorničke brigade  Armije Republike Bosne i Hercegovine, uz nadljudske napore i izuzetnu hrabrost, uspjeli su odbraniti slobodnu zvorničku teritoriju, od mnogo nadmoćnijeg neprijatelja, koji je napadao sa 15 tenkova i brojnim transporterima. Koliko je bolestan bio zločinacki nagon agresora najbolje pokazuje ironični naziv ove srpske vojne operacije. Operaciju koja bi, da je uspjela, prouzrokovala hiljade bošnjačkih ubijenih civila zločinački um nazvao je – Ljubav.

„Dovedena je tenkovska brigada Vojske Jugoslavije iz Valjeva, kojom je komandovao Simo Šolaja s ciljem da se presiječe Teočak. Plan je uzeti selo Kovačeviće i spojiti se sa njihovim snagama na Majevici, odsjeći Sapnu i Teočak. Mi smo taj dan brojali da je 98 granata padalo u minuti, oni su računali da će za pola sata uzeti Kovačeviće“, kaže Šemsudin Muminović, ratni komandant 246. viteške brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Edin Haračić Klej, tada dvadesetdvogodišnji mladić, koristeći protivoklopne rakete, u tri dana 21, 22. i 23. marta 1993. uništio je šest tenkova. Prvo je uništio tenk koji je sa Mirosavaca devet mjeseci sijao smrt po Čeliću. Nakon Čelića Klej i njegova četiri saborca hitno su  prekomandovani na zvorničko-teočansko ratište, gdje je prvog dana Ramazanskog bajrama krenula velika srpska operacija na Kovačeviće. Po izlasku iz vozila, kad je bitka doživljavala vrhunac, Klej kreće u lov na neprijateljske tenkove. Imao je pet raketa i pogodio četiri tenka.

"Prije podneva 22. marta 1993. godine došli smo do Međaša u blizini Kalesije. Neprijatelj je djelovao sa uzvišenja Vis i prolazak je faktički bio nemoguć. Rekli su nam da sačekamo večer, ali neprijateljske snage su napredovale ka Sapni, linije fronta su bile probijene, a civili stjerani u zbjegove. Pod kišom granata uspjeli smo se ispod Visa provući ka Sapni. Dočekali su nas uplakana djeca i žene u zbjegovima i osokoljeni neprijatelj koji je prethodnih dana ubilježio napredovanje", prisjeća se Klej.

"U ranijim borbama pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine uspjeli su onesposobiti tri tenka. No, taj dan neprijatelj je na naše položaje krenuo sa petnaestak tenkova, dok je sedam tenkova imao u rezervi. Kad sam se popeo na to uzvišenje, bio sam zatečen slikom ispred sebe. Veliki broj oklopnih vozila i vojske nadirao je prema našim položajima. Svoje saborce sam zamolio da budu iza zaklona, ako se meni nešto dogodi da sljedeći može nastaviti. Jedan djed se javio da mi pomogne da rakete stavimo na lanser. U dramatičnim momentima sam uspio sačuvati prisebnost i pribranost. Izašao sam na čistinu, iznad glave su fijukali meci, ali ja sam samo razmišljao kako neutralisati tenkove. Prvom raketom sam uništio tenk u sredini. On je eksplodirao jer je bio pun naoružanja. Drugom sam uništio komandni tenk i tada sam vidio kako se oni pripremaju na povlačenje. Trećom sam pogodio još jedan tenk, nakon čega je uslijedilo povlačenje, pa sam, faktički, četvrti tenk pogodio pri njihovom povlačenju. Nastaje muk i tišina i oni se povlače", kaže Haračić.

Sutradan, 23. marta 1993. Klej je hitno prebačen na Teočak jer je neprijatelj krenuo u napad na drugom dijelu fronta. I u Teočaku je Klej uništio jedan tenk i zaustavio srpske snage.

U jednom od uništenih srpskih tenkova poginuo je poručnik Komarica iz Beograda, oficir Vojske Jugoslavije.  

Za vrijeme žestokih borbi poginuo je samo jedan branilac i šest civila koji su bježali iz sela. Sutradan u čišćenju terena branioci Kovačevića pronašli su oko 300 neprijateljskih pušaka na poprištu bitke.

Srećko Aćimović, komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade Vojske RS u hotelu „Tuzla“ u Tuzli 2017. pričao je autoru da je to bio poraz od kojeg se srpske snage nisu oporavile i da je glavni krivac za velike gubitke bio Milan Jolović Legenda, komandant „Vukova sa Drine“ Vojske RS, koji je osmislio ovu vojnu operaciju na ovaj način. Po Aćimoviću, Legenda je morao biti sankcioniran od strane Drinskog korpusa Vojse RS i Vinka Pandurevića, komandanta Zvorničke brigade Vojske RS, ali nije.

(Izvor: Ovamo daleko - atentat na Bosnu, knjiga u pripremi autora Avde Huseinovića)