Popisi stanovništva na Balkanu su po pravilu više političko nego statističko i naučno pitanje. Ovu tezu potvrdili su ranije održani popisi u Sjevernoj Makedoniji i Srbiji. Svima je jasno da nadležna policijska tijela imaju precizniju evidenciju ukupnog broja stanovnika od statističkih zavoda. Nažalost, preko popisa se više prebijaju interesi dnevne politike, ali i velikodržavničkih projekata.

Dosad smo imali dva puta objavljivanje preliminarnih rezultata popisa u Crnoj Gori. Naime, nepotpuni i preliminarni rezultati popisa prvi put objavljeni su 27. decembra, dan prije kraja popisa čije trajanje je produženo punih deset dana.

Tada je javnost MONSTAT obavijestio da je ukupno popisano 618.351 stanovnika, što je 99,7 posto u odnosu na popis 2011. godine koji je pokazao da u Crnoj Gori živjelo 620.029 stanovnika. Drugo i opširnije objavljivanje preliminarnih rezultata bilo je na press konferenciji MONSTAT 25. januara kad je rečeno da u Crnoj Gori živi 633.158 stanovnika, ali da su ukupno popisana čak 673.203 lica.

Ovo povećanje stanovništva i ukupne populacije izaziva mnogo sumnji. Ključno pitanje na koje još nema odgovora jest koliko Crna Gora ima rezidentnog stanovništva, a koliko stranaca sa privremenim ili trajnim boravkom. Naime, neke procjene navode da stranih državljana u Crnoj Gori sa stalnim ili privremenim boravkom ima blizu 100.000 gdje su najbrojniji Rusi, Ukrajinci, Turci, ali ima i znatan broj državljana Srbije.

Metodološko i političko pitanje je kako će službena statistika napraviti razliku između ove dvije vrste stanovnika. U obradi rezultata popisa 2011. godine načinjena je kardinalna greška jer su državljani Srbije uvršteni u ukupan broj stanovnika, čime se umanjio udio Crnogoraca i Bošnjaka, a uvećao udio Srba.

Dok sve balkanske države bilježe pad broja stanovnika od popisa do popisa, Crna Gora je, čini se izuzetak, s povećanjem do 2,6 posto. Jesu li stranci krivci ili dijaspora za ovo povećanje broja stanovnika ili je pak riječ o dobro uvježbanom prebacivanju Srba preko granice, pokazat će naredno objavljivanje podataka, kad ćemo saznati strukturu stanovništva Crne Gore prema identitarnim pitanjima.

Popis je pokazao da Crna Gora ima 217.441 domaćinstvo i 396.873 stanova, što praktično znači da je broj stanova za 45 posto veći od broja domaćinstava. U odnosu na 2011. godinu, ukupan broj stanova povećan je za 26 posto, a najveći rast je zabilježen u Tivtu, Ulcinju i Budvi. Navedeni podaci odaju turistički karakter crnogorske ekonomije, ali ogromno prisustvo stranaca i depopulaciju sjevera. Najviše stanovnika Crne Gore živi u Podgorici, Nikšiću, Baru i Bijelom Polju, a najmanje u Šavniku i Plužinama.

Dosadašnji rezultati popisa ohrabrujući su za Bošnjake jer od 13 općina koje su zabilježile rast četiri su većinski bošnjačke, dok ostale općine na sjeveru bilježe znatan pad stanovništva. Rožaje bilježi povećanje stanovnika za 2283 (9,94%), Plav za 1297 (14,28%), Gusinje za 635 (15,77%) i Petnjica za 70 (1,28%). Rast stanovništva bilježe Podgorica, Tuzi, Ulcinj i Bar gdje je odranije intenzivan proces doseljavanja Bošnjaka. Navedeni podaci pokazuju da su bošnjačka rukovodstva općina i Bošnjačko vijeće uradile odličan posao. Ovo je odlična uvertira za povratak Bošnjaka na dvocifreni udio među staovništvom Crne Gore.

Tabela koja prikazuje brojčano stanje dijaspore otkriva da je tajming popisa izuzetno odgovarao bošnjačkoj dijaspori da dođe za paraznike i popiše se, čime pokazuje odanost svom rodnom kraju.

Prva tabela pokazuje razliku između stalnog stanovništva i ukupnog broja popisanih (među koje se ubraja dijaspora).

Druga tabela upoređuje razliku između stanovništva općina po posljednja dva zadnja popisa.

U procentima, najviše stanovnika u odnosu na 2011. godine izgubile su Plužine 30,5 %, Kotor 24,7 %, Šavnik 22,8 %, Andrijevica i Kolašin po 19,5 %, Mojkovac 18,6 %, Pljevlja 18,5 %, Žabljak 15,3 %, Cetinje 14,3 %, Berane 10,9 %, Nikšić 10 %, Bijelo Polje 6 % i Danilovgrad  5,7 %.

Popis opterećen nacionalizmom

Popis, koji se realizirao u dvostrukoj izbornoj godini, kad je Crna Gora podobro ušla u “Srpski svet”, predstavljao je tehnički i organizacijski izazov prosrpskoj mašineriji kako da dosegne željeni broj i udio Srba. Njihov otvoreni cilj bio je i ostao da se dokaže kako je Crna Gora srpska država, ali da se ne pređe kritična granica, što bi dovelo u pitanje kredibilnost popisa. Očito je da je popis, ustvari, bio dogovor političkih vladajućih elita i predstavnika manjina kojima se udovoljilo da popišu dijasporu, dok su Srbi, s druge strane, iskoristili da popišu hiljade Srba koji žive u istočnoj Hercegovini, Beogradu ili Novom Sadu. Samo Crnogorci nemaju dijasporu i njihov broj je realan, ali ne i stvarni udio. To potvrđuje  ogromna razlika između prvih i drugih preliminarnih rezultata.

U međuvremenu, predsjednik komisije za izradu softvera daje ostavku, jer softver neće prepoznavati duple i nepostojeće matične brojeve. To otvara pitanje ko su oni koji su dodati na kraju popisa. I tu nije kraj iznađenjima i činjenicama koje nas navode na zaključak da popis i dalje traje u Crnoj Gori, odnosno njegovo uštimavanje prema ranije određenim ciljevima.

Dan poslije preskonferencije, pomoćnica direktora Monstata Snežana Remiković kazala je kako odstupanje u broju popisanih ljudi u odnosu na broj saopćen u decembru proističe iz neažurnosti instruktora. Odstupanje od oko 40.000 popisanih lica Remiković objašnjava kao “plod” neažurnosti popisivača.

“Instruktori, koji su bili zaduženi za unos, nijesu bili ažurni, nijesu unijeli podatke na vrijeme. Desilo se da mnogi instruktori nijesu bili dovoljno informatički pismeni da uđu u aplikaciju kako bi unijeli podatke”, pojasnila je Remiković i dodala da će podaci o etničkim grupama, vjeroispovijesti i jeziku biti poznati u drugoj polovini godine. Ako ovoj izjavi dodamo pojašnjenje s press konferencije, gdje je rečeno da “podaci nijesu prošli sveobuhvatan proces statističke obrade i podložni su promjenama tj. reviziji do objavljivanja konačnih rezultata”, možemo slobodno zaključiti da će manipulacija popisom trajati najmanje do objave konačnih rezultata.

Različite procjene i želje

Prošle godine početkom jula objavljeni su rezultati istraživanja javnog mnijenja, odnosno procjena omjera Crnogoraca i Srba koje je saopćio Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM). Prema toj procjeni, da se tada popis održao, 46,3 posto građana Crne Gore izjasnili bi se kao Crnogorci, a 32,8 posto kao Srbi. To znači da bi broj građana koji se izjašnjavaju kao Crnogorci bio približno 2 posto veći nego na popisu 2011. godine, dok bi onih koji se izjašnjavaju kao Srbi bilo za 4 posto više. Na pitanje kojim jezikom govore, najveći broj građana, 48,6 posto, odgovorilo je da je to srpski jezik, što je približno 6 posto više nego prije jedanaest godina. Broj govornika crnogorskog jezika ostao je približno isti kao na prethodnom popisu.

Profesor i demograf Miroslav Doderović ocijenio je da u Crnoj Gori živi 540-545 hiljada stanovnika, ako se oduzme broj stranaca. On je u emisiji “Stav” na Televiziji Crne Gore (TVCG) kazao da su Podgorica, Tivat i Budva fokusne tačke koje ukazuju da je Crna Gora prosperitetna država, gdje se stanovi grade i doseljavaju stranci, ali da imamo proces depoulizacije kad se te tri tačke napuste.

Doderović je kazao kako je popis stanovništva pokazao da se Crna Gora nalazi u čudnom demografskom stanju. Komentirajući preliminarne rezultate, istakao je da iseljavanje ovog puta kreće od Kotora, iz kojeg je otišlo 600-700 osoba, pa se preplilo na Cetinje, Nikšić… Proces se, dodaje, dalje usmjerava ka Pljevljima, a jedan krak prema Mojkovcu i Kolašinu.

“Popis pokazuje da vidimo da imamo negativne stope prirodnog prirštaja, ali 2,5 odsto više stanovništa, što prepisujemo većem broju stranaca. Što se Kotora tiče, pokazuje se da se jedan dio domicilnog stanovništva iseljava, te da turizam nije samo faktor koji donosi novac, već da jedan dio stanovništva bježi od turista i gužve. Pljevlja su se vratila na broj stanovnika iz 1921. godine”, istakao je sagovornik TVCG.

Na pitanje kada kreće depopularizacija sjevera, Doderović odgovara:

“Kada je izgrađena Termoelektrana u Pljevljima počinje proces iseljavanja i on ne prestaje, samo dobija na intenzitetu i dobija dramatične dimenzije. Nikšić je bio značajna industrijska baza, a kako se nakon 90-ih urušavala, to je iniciralo talas iseljavanja ka Podgorici.”

Demograf naglašava da je Crnu Goru od 90-ih godina napustilo 150.000 ljudi, te da najveći talas iseljavanja počinje ’92. godine, s ratovima, kada i počinje pad privredne aktivnoati i nazaposlenost.

Što se tiče porasta stanovništve u Podgorici, demograf smatra da je glavni grad zapravo postao region.

“Podgorica je postala samostalna regija koja uključuje nove opštine Zetu i Tuzi, možemo priključiti i Danilovgrad, i to je jedna posebna regija, gdje je vlada u prethodnom periodu ulagala značajna sredstva”, rekao je Doderović i dodao da Podgorica ima značajne prostorne kapacitete te da treba donijeti zakon o glavnom gradu.

Sagovornik TVCG zaključuje da će intenzivni procesi iseljavanja sa sjevera za posljedicu imati naseljavanje Podgorice i primorja.

Zanimljivo je uporediti ovu procjenu sa željema zagovornika “Srpskog sveta” koji od ranije otvoreno priželjkuju udio Srba bliže 40 posto. Historičar Aleksandar Raković u jutarnjem programu TV Happy već 5. januara tvrdi da zna rezultate popisa i da ima pristup nezvaničnim podacima.

“Recimo da se srpska i tzv. crnogorska nacija izjednačavaju i da će Srba biti 37-38 %, a srpski jezik je na 52 %. To znači da je srpski identitet u apsolutnoj većini, što znači da se Crna Gora polako vraća svom izvornom srpskom identitetu“, ističe Raković i otkriva da je pad DPS-a bio glavni preduslov za ovakve rezultate popisa.

Premoć govornika srpskog jezika nije upitna, a ostaje pitanje da li će ipak udio Crnogoraca biti za nekoliko procenata od Srba što bi značio ostanak tračka nade za bolju budućnost Crne Gore.