Nepravda ima mnogo oblika. Nakon 20 godina u američkom pritvoru, većinu vremena provedenog u Guantánamu, moglo bi se reći da sam stručnjak za to.
Možda će vas iznenaditi da mislim da Amerika ima vrlo dobar pravosudni sustav. Ali to je samo za Amerikance. U slučajevima ovakvih poput mene, pravda nije nešto što zanima SAD. Volio bih da ljudi razumiju po čemu je Guantánamo različit.
U Guantánamu, tortura kojoj smo izloženi nije izolirana u sobama za ispitivanje; postoji u našem svakodnevnom životu. Ovo namjerno psihičko mučenje ono je što Guantánamo čini drugačijim. Postoji smetnja u svakom aspektu mog postojanja - mom spavanju, mojoj hrani, mom kretanju.
Prvih devet godina u Guantánamu držali su me u samici. Tada je to bilo oštrije, nasilnije mjesto. Zajednički blokovi koji su otvoreni 2010. napravili su razliku, ali namjerna psihička tortura ostaje ista. Pravila se mijenjaju neprestano i bez upozorenja. Neki su stražari i neke uprave okrutniji od drugih. Zamislite da gledate TV i netko vam priđe iza leđa i počne vas lagano udarati nogama. Ako se to dogodi samo nakratko, neće biti problema. Ali recimo da vas samo nastavljaju šutirati, beskrajno, bez obzira koliko često im govorite da prestanu, i tu ne možete ništa učiniti. Zamislite kakvo bi to mučenje bilo.
Jedina sloboda koju ovdje imam je protestirati. Sveukupno, štrajkam glađu sedam godina. Sedam godina, osjećajući da nisam mrtav, ali ni živ. Vjerujem u suočavanje sa svojim tamničarem. Oni kontroliraju moje tijelo, ali ne i srce. Pokušavali su me spriječiti da učim, ali ipak jesam.
Slikanje mi je bilo olakšanje. Ponosan sam na svoju umjetnost. Možda ste vidjeli nekoliko komada koje sam uspio izvući odavde? Kad su bile izložene u New Yorku, pomislio sam na slike koje gledaju na elegantne ulice i velike zgrade, na ljude u njihovom lijepom gradu koji gledaju i kako nikako ne mogu zamisliti kakav je naš život.
Ali čak mi je i ovo olakšanje oduzeto. Moji otmičari odbijaju mi dopustiti da svoju umjetnost pošaljem iz zatvora. Otežali su fotokopiranje onoga što slikam, pa ne mogu ni pokazati svojim odvjetnicima. Tako postaje teret. Kad slikam, osjećam bol u srcu, znajući da posao koji radim nikada niko drugi neće vidjeti.
Kad je predsjednik Obama rekao da će zatvoriti Guantánamo, bili smo optimisti i vjerovali smo mu. Nadam se da će predsjednik Biden ispuniti to obećanje. Trebao bi učiniti sve što može da zatvori zatvor - ne za nas, nego za SAD.
Druge su se zemlje ugledale na SAD u pogledu ljudskih prava, a više ne – bilo kakva tvrdnja SAD-a da brani ljudska prava je prazna priča. Kad je Biden kritizirao Rusiju, Putin je odgovorio: "Što je s GTMO?" Njegovim zatvaranjem počet će se popravljati šteta na američkom ugledu.
Zlatne godine mog života potrošene su u Guantánamu. Da se u Americi dogodilo ono što se meni dogodilo, dali bi mi milione dolara. Zato što sam u Guantánamu, jer sam Arap, jer sam iz Jemena, nikoga nije briga.
Ali želim da znate da sam osoba puna nade. Ne znam kuda ću i šta ću, ali za mene postoji drugi život, izvan ovog zatvora.
