Jerusalem se u Kur'anu ne spominje po imenu, ali postoji određen broj ajeta koje su tradicionalni komentatori Kur’ana detektirali kao reference na njega ili, općenitije, na zemlju Palestinu u kojoj je on smješten.
U svakoj od ovih referenci, piše profesor Fakulteta islamskih nauka Almir Fatić, postoji implikacija da se grad Jerusalem ili njegova okolina izdvajaju kao nešto sveto, bilo zbog toga što su primili poseban Božanski blagoslov ili zato što su oni bili, ili će biti, prizor velikih događaja u svetoj historiji. Slijedi navođenje tih referenci uz kratke komentare.
Hvaljen neka je Onaj koji je u jednome času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki (Mesdžidu-l-Aksa), čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali! (el-Isra',1)
Ovaj ajet govori o noćnom putovanju (isra') Muhammeda a.s. od Kabe u Mekki do Hrama na Brdu u Jerusalemu ("Hrama dalekog"), koji je tako nazvan jer je bio naudaljenije mjesto ibadeta na zapadu koje je bilo poznato Arapima u vrijeme objavljivanja Kur'ana. "Neka znamenja Naša", koja su Poslaniku a.s. pokazana, bili su dokazi i pouke koje je vidio na tom putovanju. Riječi "čiju smo okolinu blagoslovili" posmatraju se kao potvrđivanje mjesta “Hrama dalekog” budući da se uvijek u Kur'anu ova i njoj slične formulacije izgleda odnose na Palestinu. Otuda neki komentatori smatraju da “blagoslovljena okolina” označava Palestinu i Jordan, koje su blagoslovljene svojim rijekama, voćem, povrćem, poslanicima i dobročiniteljima.
A između njih i gradova koje smo blagoslovili izgradili smo naselja povezana i odredili im potrebnu udaljenost. (Sebe',18)
Ajet govori o narodu Sabe u Jemenu i otuda postoji jasna referenca na drevni put začina koji je vodio od Jemena preko zapadne Arabije kroz Meda'in Salih i Petru do Ammana i Damaska. Ovaj put postao je glavni put hodočašća u Mekki. Zato se čini da su "gradovi koje smo blagoslovili" oni gradovi koji leže na sjevernom kraju ovog puta u Palestini i Siriji. Stoga Jusuf Ali kaže: "Sirija je bila zemlja koju je Allah 'blagoslovio', i bivši plodnom zemljom, gdje je živio Ibrahim, ona je uključivala i svetu zemlju Palestinu". Ibn Abbas još više specificira: "gradove koje smo blagoslovili" označava Bejtul-Makdis, tj. Jerusalem.
[Musa reče:] "O, narode moj! Uđite u Svetu zemlju (erdul-mukaddese), koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni." (el-Ma'ide, 21-22)
"Sveta zemlja koju vam je Allah dodijelio" može biti brdo Sinaj i njegova okolina, Šam i Jerusalem. U najširem smislu pod Šamom se podrazumijevaju Palestina, Sirija, Jordan i Libanon.
A Mi smo u Zeburu, poslije Zikra, zapisali da će Zemlju naslijediti Moji robovi dobri! (el-Enbija',105)
Zebur (Psalmi) o kojem je ovdje riječi jeste knjiga objavljena Davudu a.s. Pod Zikrom se misli na Tevrat objavljen Musau a.s. Znači, u Davudovom a.s. Zeburu zapisano je da će "Zemlju" naslijediti dobri Božiji robovi. O kojoj "Zemlji" je ovdje riječ? Jedni komentatori smatraju da se misli na Zemlju općenito, na njene istočne i zapadne predjele. Drugi, pak, vele da se misli na Blagoslovljenu zemlju, tj. Palestinu.
Tako mi smokve i masline, i Gore sinajske, i ovoga grada sigurnog! (et-Tin,1-4)
Šta se misli pod smokvom i maslinom? Komentatori Kur’ana maslinu (zejtun) interpretiraju kao aluziju na Jerusalem ili džamiju u Jerusalemu, odnosno Brdo na kojem je Bejtul-Makdis. "Gora sinajska" je planina Sinaj, mjesto gdje je Tevrat dat Musau a.s., a "grad sigurni" je Mekka, u kojoj je započela kur'anska Objava.
Izvor: Islam.ba
