Obje su se reprezentacije, Palestina i Sirija, prvi put kvalificirale u osminu finala Azijskog kupa. “Moramo podsjetiti svijet da Palestina postoji”. Ovim se riječima Makram Daboub, tuniški selektor  palestinske reprezentacije, predstavio novinarima prije starta Azijskog kupa protiv Irana.

Daboudova poruka je, međutim, bila dublja i ticala se samog postojanja Palestine kao fizičkog mjesta, kao nacije, kao simbola naroda koji je naviknut imati malo, a danas više nego ikada nema ništa. Do 1998. pravog državnog fudbalskog  prvenstva nije ni bilo, odnosno postojalo je, ali nije bilo priznato od strane FIFA-e. Igrala je utakmice na terenima kojih više nema, uništenim izraelskim projektilima, koji u igralištima – ravnim, dugim i širokim – vide savršene Hamasove baze s samim tim i za eliminaciju, za uništavanje.

Na Božić je objavljen video snimljen upravo unutar palestinskog stadiona Yarmouk, u kojem izraelska vojska prisiljava neke ljude, uključujući djecu, da skinu odjeću i stanu u red. Na terenu nema golova, već su tamo tenkovi, izraelska zastava, a u sredini ono što ima izgled improviziranog koncentracionog logora.

Fudbal i rat oduvijek su bili SLIČNI, nimalo slučajno jezik fudbala izgleda kao da je preuzet iz vojnog priručnika: topovi, bombarder, projektil, invazija na teren, front napada, oštra odbrana, opsada...Postojao je i “fudbalski rat”, onaj između El Salvadora i Hondurasa.

Ono što Palestinu danas stvarno čini ratnom nacijom je njen poseban status nacije bez države, haos i stalna nestabilnost. Prema brojkama koje je objavio Palestinski fudbalski savez (PFA), od sedmog oktobra (dan napada Hamasa na Izrael) do danas ubijeno je 55 palestinskih  fudbalera.

Ipak, Palestina je pokazala da postoji. Reprezentacija je prvi bod osvojila u utakmici s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a zatim je savladala Hong Kong s 3:0, kvalificiravši se na treće mjesto svoje grupe i tako – kao najbolja treća – plasirala se prvi put na Azijskom kupu u osminu finala. Uz Palestinu se do osmine finala plasirala i Sirija, također po prvi put.

Nisu to bile jedine ekipe koje su usred rata igrale međunarodna takmičenja. Na Olimpijskim igrama u Atini 2004. igrali su Iračani, ekipa koja je bez novca i s igračima iz cijeloga svijeta uspjela osvojiti grupu i zaustaviti se tek u polufinalu protiv Paragvaja.

Liberija Georgea Weaha se 1996. kvalifikovala za Kup Afrike unatoč građanskom ratu koji je bio u toku. Slične priče mogu se pronaći u drugim sportovima: 2022. Afganistan je stigao do polufinala Svjetskog kupa u kriketu dok su Nacionalni košarkaški savez Južnog Sudana, najmlađi savez na svijetu (osnovan 2011.) i košarkaška reprezentacija najsiromašnije zemlje svijeta uspjeli kvalifikovati za nadolazeće Olimpijske igre u Parizu. U martu će baraž za odlazak na Euro 2024. igrati Ukrajina protiv Bosne i Hercegovine a pobjednik tog meča mogao bi ići na Izrael.