IMA LI OVO IME?
Zašto vođe velikog jevrejskog naroda – koji je svijetu dao tolike genijalne umjetnike i naučnike! - misle da im te individualne zasluge sunarodnika i one kolektivne muke predaka, žrtava nepojamnog zla Holokausta, daju za pravo da nepojamno zlo čine drugima – zar samo zato što su Nijemci tada bili jači onoliko koliko su sada Palestinci slabiji? Zašto tako daju izgovor onim odvratnim licemjerima? To nije uzvišeni moral onih koji se smatraju odabranima, niti su to misli dostojne velikana kojima se ponose i diče; njome vrijeđaju i umanjuju i njih i svoje zrtve, jer ne predstavljaju ih boljima – a zaista je svaka nevina žrtva bolja od svoga dželata! – nego samo slabijima, a sebe legitimiraju lažnim njihovim sljedbenicima i nedostojnim njihovim nasljednicima.
Sirova snaga kao moralni kriterij... zapravo kao jedini kriterij naspram prava na mir, dostojanstvo i život?!
U šta prohujaše stoljeća, čemu laude pjevaše pjesnici, koji život objašnjavaše filozofi?! Zar je sve bilo ugluho i uzalud!?
Je li ovo zaista Kraj!?
Tek nas čeka nespokoj? Vrijeme dugovječnih nevolja koje nećeš poželjeti da preživiš. Slijede li nam bičevi surovi u doba kada će i dobro i loše, sve one dobre i sve one loše, pokriti ravnodušnog vremena stud?
Ali, ovo ne bi smjelo biti sve.
Za osvetu znaju samo ljudi i vukovi – neka za njom posežu oni od kojih je jača, ali neka je ne opravdavaju! – ali zašto i otkud ovolika mržnja, srdžba i bijes naspram Palestinaca... i ovo odricanje da su to njihova semitska braća i ovo još glasnije odricanje da su uopće ljudi!?
Odricanje kakvom onomad i sam bijah žrtva i svjedok, pa zato bolje razumijem, pa me otud više boli.
Ima li, dakle, nekog ekskluzivnog imena i kako se onda zove... ovo?!
SVE OVO!?
