Historijski izvori i hronike tog razdoblja sadrže aluzije na siromaštvo i glad koji su harali Hispanjolom od kraja sedmog stoljeća do prvih desetljeća osmog stoljeća. Ovi dokumenti spominju propast usjeva, stalne nevolje stanovništva, pošasti bolesti koje desetkuju sela i gradove, te ratove koji su izbili u srcu kraljevstva Vizigota vođenim zbog prijestolja i moći. Kroz ova svjedočanstva spoznajemo vrijeme izrazite surovosti, koje uništava usjeve i utječe na poljoprivredu, glavni izvor bogatstva.

Neki se pisari pitaju, s očiglednim žaljenjem, koje su grijehe počinili Hispanci da bi zaslužili takvu sudbinu, a u tekstovima čak idu toliko daleko da spominju "anđele uništenja".  Muslimanski izvori također govore o barbarstvu koje je zahvatilo Pirinejski poluotok i jasno spominju da su ljudi umirali od gladi. Međutim, historičari su uvijek održavali distancu u odnosu na ove dokumente, neki su ih čak nazivali pukim pretjerivanjem ili pričama kojima se opravdava muslimansko osvajanje.

No, članak koji je objavio časopis "Nature Communications", a koji je pripremio tim istraživača na čelu s Jonom Camuerom, pokazuje da su tvrdnje daleko od izmišljotina ili glasina te da su problemi navedeni u ovim tekstovima i zakoni doneseni u vezi s vodom otkrili dramatičnu stvarnost tog vremena.

Ispitivanje polena pronađenog u 107 jezerskih sedimenata iz Španije, Portugala i Maroka potvrđuje da je početkom 8. stoljeća došlo do naglog rasta artemizije, roda biljaka vezanih za sušu i koje uspijevaju samo u sušnim uvjetima. Naslage dokazuju da je u to vrijeme bilo nekoliko desetljeća ekstremne suše. Ali kako je to utjecalo na pad Vizigotskog kraljevstva?

Sve ukazuje na to da je vladala velika glad. Vizigotsko društvo je u biti bilo zemljoradničko i ova će suša posebno pogoditi žitarice i maslinike koji su se na brojnim mjestima osušili. Tehnička nesposobnost i nedostatak pripreme Vizigota da se suoče s krizom ovih karakteristika doveli su do kolapsa. Izvori su jasni u tom pogledu. Ljudi su bježali iz mjesta gdje su živjeli a politički nemiri su bilio sve jači i češći.

Dokaze za svoje tvrdnje naučnici su našli na terenu. Otkopani su jarci izgrađeni u planinama za prikupljanje vode na višim razinama, usjevi se šire u planine, a zahtjevi svecima u vezi sa sušom su sve češći. Bilo je stanovništva koje je otišlo u sjevernu Afriku, ali tamo su uvjeti bili slični. Ovo objašnjava lahkoću muslimana da se šire u kulturama koje su bile destabilizirane. Kad su stigli u Hispaniju, vizigotsko kraljevstvo bilo je zahvaćeno građanskim ratom, a ekonomija je bila oslabljena, kao što je lahko zaključiti iz detaljnog pregleda novčića koji su sačuvani iz tih desetljeća: njihov sadržaj srebra se smanjio i mnogo je manji nego u prethodnim trenucima.

Ovo objašnjava zašto je prosperitetno kraljevstvo koje je postojalo 680. bilo potpuna ruševina 711. godine. Navedeno je imalo očite političke reperkusije. Pokrenute su nasilne unutarnje borbe za vlast, što je dokazano uzastopnim borbama za prijestolje, a kada je došlo vrijeme da se okupe trupe za borbu protiv osvajača koji su prešli tjesnac, stanovništvo je bilo desetkovano epidemijama, a njihov moral je pao.

Kralj Rodrigo suočio se s jednim od onih konačnih trenutaka koje historija povremeno nudi u najgorim uslovima. Ne samo da je morao velikom brzinom preći Pirinejski poluotok kako bi se suočio s Tariqom, također je to morao učiniti sa ljudima iz društva koje je bilo desetkovano, iscrpljeno i uništeno glađu.