U kraljevskom andaluzijskom gradu Medina ez-Zehra žena se porađa. Godina je 1005. Kroz prozor može vidjeti stubove od jaspisa i alabastera, hiljadu fontana, mramorne terase polirane tako fino da izgledaju kao bazeni tamne vode što teče niz brdo. U daljini obrisi Cordobe sijaju na ljetnom suncu. Ona se boji da bi to mogao biti njen posljednji pogled na ovaj divni grad, na ovaj svijet. Srce joj lupa pred mišlju da su to njeni posljednji časi. Podjednako se boji da joj dijete, možda, nikada neće živo napustiti ovu sobu, da možda nikada neće doživjeti ono što je doživjela ona u svojih dvadeset godina.

Ona je sluškinja emevijskog halife Hišama II. Mnogo mjeseci pitala se hoće li joj dijete biti muško, a ako bude, hoće li odrasti i jednog dana postati halifa. Liječnik oko nje marljivo radi. Njegovo ime je Ez-Zehravi, a za sto godina bit će poznat Evropljanima kao Albucasis, i to preko latinskog prijevoda njegovog masivnog medicinskog djela Et-Tesrif ili Medicinska metoda, iz kojeg je ova priča došla do nas, a koju prenosi Michael Hamilton Morgan u svom izuzetnom djelu Izgubljena historija.

Dijete treba okrenuti da bi moglo proći kroz porođajni kanal. Ez-Zehravi koristi forceps koji je bio u njegovoj medicinskoj torbi već nekoliko godina. Sam ga je napravio. Ustvari, on je izumio forceps prije pedeset godina kada je bio mladi liječnik. Neki izvještaji kažu da će Ez-Zehravi, kao i njegov prethodnik Er-Razi u Bagdadu, čistiti te forcepse alkoholom, ali će to drugi stručnjaci osporavati. Uprkos svim naporima, ne uspijeva spasiti majčin život, ali ona je u svojim zadnjim trenuci sretna jer ju je Ez-Zehravi uvjerio da će dijete preživjeti. Ipak, bio je beskrajno tužan. Spasiti jedno od dvoje, govorio je, nije nikakav uspjeh.

 

PIONIR PLASTIČNE HIRURGIJE

Ovaj liječnik bio je prvi u mnogim stvarima. Djelujući istovremeno s Ibn Sinom, 2.500 milja udaljen od njega, ovaj 65-godišnji andaluzijsko-arapski liječnik bio je otac moderne hirurgije. Rodio se u ovoj vladarskoj četvrti samo dvije godine nakon što je njena izgradnja započela, 936. godine. Bilo je to onda kada se Abdurrahman III osjetio dovoljno pouzdanim u svoju moć da se proglasi halifom cijelog islamskog svijeta. Bilo je to vrijeme kada su Abasije gubile moć, a Fatimije gradile svoje carstvo na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi.

Ovaj andaluzijski maestralni hirurg jeste i muslimanski prvak akušerstva, stomatologije i farmakologije. Sve ovo, i još više, sadržano je u njegovom kompendiju od trideset svezaka. Zbog njegove složenosti i sofisticiranosti, evropskim prevodiocima trebat će 300 godina da ga, dio po dio, prevedu na latinski i druge evropske jezike.

Morgan pripovijeda još jednu priču iz Medicinskog metoda, priču o udovici čije su grudi iz nekog razloga otekle toliko da su joj postale teret. Nju bole leđa i veoma joj je neugodno te je primorana ostati zaključana daleko iza vrata kako bi izbjegla poglede i šaputanja. Ulazeći u njenu kuću s jedne od mramornih terasa, Ez-Zehravi se ljubazno pozdravlja i odmah kreće na posao. Iako se ova žena stidi razotkriti pred čovjekom koji nije njen muž, on je vidio toliko tijela da je njegova mirna reakcija opušta. Za njega je to samo jedan radni dan. Medicinska sestra daje joj sedativ i anestetik, zatim čekaju da lijekovi počnu djelovati.

Tehnikom plastične hirurgije, piše Morgan, koja se neće ponoviti sljedećih 950 godina, Ez-Zehravi crnim ugljenom crta jasne linije predviđenog reza i počinje operaciju skalpelom koji je sam izumio. “Brzo uklanja višak masnog tkiva, dodaje lijekove kako bi smanjio krvarenje, a zatim brzo zašiva rezove. Potom odlazi u palaču halifinog savjetnika koji osjeća nepodnošljivu bol od kamenca u bubregu. S jednim od svojih muških pomagača, umjesto medicinske sestre, Ez-Zehravi vezuje i omamljuje čovjeka sedativima. Zatim uvlači tanku srebrnu žicu s dijamantnim vrhom u mokraćnu cijev, pronalazi kamen dodirom i, dodirujući ga dijamantom, brzo ga uništava. Čovjekovo vrištanje postepeno prestaje uz spoznaju da je problem, možda, riješen. Pacijent naređuje da se liječnik pospe zlatnicima”, navodi Morgan.

 

KAKO PROŠIRITI ČUDO ŽIVOTA

Treći slučaj iz Medicinske metode jeste slučaj mudžahida, ratnika koji je pao s konja i teško povrijedio kičmu. Nespretnog su ga donijeli Ez-Zehraviju. Nakon što ga je pregledao, ratniku je saopćio da postoje dvije različite povrede sa sličnim simptomima: “Jedna je ozljeda kičme. Galen je znao za nju prije 800 godina kada je rezao svinje. Odsiječe li se kičmena moždina, tijelo je od tog trenutka paralizirano prema dolje. Ne postoji mogućnost izlječenja takve povrede. Dobra vijest za vas je da nisam pronašao takav lom na vašoj kičmi, što je čudesno, uzevši u obzir vaš pad. Provjerio sam svaki pršljen. Nisam pronašao povredu. Ono što sam pronašao jeste snažan udarac na ovom mjestu, produženoj moždini, gdje vaša leđna moždina prelazi u mozak. Ja sam ranije izveo nekoliko pretraga na paraliziranima kao što ste vi, ali bez ozljede kičme. U njihovim slučajevima pronašao sam da je područje pri dnu mozga teško ozlijeđeno, bilo presijecanjem ili sprečavanjem protoka od mozga do kičme. Ova vrsta oštećenja mozga i živaca izvan je moje skromne sposobnosti liječenja. Za sada, to je za ljude nedokučivo”, kazao je Ez-Zehravi.

Pacijent više ne može sakriti tugu i otvoreno plače. Medicinska sestra povlači se kako ratniku ne bi bilo neugodno. “Mislio sam, ako bi me iko na Zemlji mogao spasiti, to biste bili vi” – stražar priznaje na kraju. Obojica osjećaju da ne postoji niko ko može učiniti nešto više. Oni su vidjeli rijeke putujućih velikaša i sluga, redovnika i redovnica kako dolaze s područja današnje Francuske i Njemačke, Engleske i Italije kako bi zurili u muslimanska čuda El-Endelusa i vladarskog grada, kako bi stajali u tišini divljenja pred ogromnim bibliotekama, kako bi vidjeli kvalitet hrane, odijevanja i visokog stila života, blagodati bogatog grada u humanoj zemlji, kako bi vidjeli tačno vrijeme označeno mehaničkim i sunčanim satovima. Znaju da ondje, u divljoj pustoši Evrope što se prostirala izvan granica Endelusa, ne mogu ništa pronaći.

“To što bilo ko od nas uopće prođe kroz porođajni kanal, a kamoli proživi život, jeste čudo”, kaže Ez-Zehravi tiho, tješeći ratnika mišlju da je sam život čudo. “Proveo sam mnogo godina pokušavajući proširiti to čudo na što više ljudi”, rekao je. Vojnik klima glavom jer zna da je to istina. Ovo je Ez-Zehravi, najveći liječnik na Zemlji, pa ako on to kaže, onda je to sigurno tako.

 

...OSTAJU SAMO DJELA

Ovaj liječnik, kako piše Morgan, prvi je svijetu ponudio opis hemofilije i prvi dokumentirao patologiju hidrocefalusa, ili vode u mozgu, ali osjeća kao da to nije dovoljno. “On je prvi predstavio učinkovita terapijska sredstva za bolesti srca, zatvor i kozmetičke probleme, a analizirao je i prehranu i mjerenje količine lijekova. On je detaljno pisao o stvarima kao što su kauterizacija i liječenje rana, postavljanje slomljenih kostiju kod jednostavnih i složenih prijeloma i izvlačenje zabijene strijele ili nekog drugog predmeta. Improvizirao je postupke kao što su korištenje životinjske iznutrice, vune i svile za izradu prvih konaca za šivanje rana, širenje blokiranih mokraćnih puteva i istraživačke operacije.

Izvodio je operacije kao što su mastektomija raka dojke, vađenje ciste sa štitnjače i drobljenje kamenca u mjehuru. Opisao je kako amputirati udove bez ubijanja pacijenta. On je, također, bio vrhunski stomatolog, izvodeći operacije koje su prethodile modernoj ortodonciji. Prvi je zabilježio i promovirao poseban porođajni položaj koji se neće nazvati po njemu, nego je poznat kao Walcherov položaj, po njemačkom liječniku iz 19. stoljeća. Ez-Zehravi je nacrtao skice više od dvije stotine medicinskih instrumenata, od kojih je mnoge sam dizajnirao, a koje će, uz preinake, biti u upotrebi hiljadu godina kasnije. Njegovi izumi uključuju forceps – akušerska kliješta, instrument za provjeru unutrašnjeg uha i mokraćne cijevi i jedan za uklanjanje stranih tijela iz grla”, ističe Morgan.

Godine 1010. nestajat će emevijska vlast u Medini ez-Zehri, stabilnost i raskoš što su trajale više od 250 godina bit će poljuljane. Zahvaćen nestabilnošću, ovaj vladarski grad vidjet će rulju Cordobe kako se kreće preko doline i uz vladarske terase tražeći svoj dio plijena što ga odnose strani okupatori i plaćenici, uzimajući pribor za jelo, damast i tepihe, zavjese i komade mramora poput tamnih ogledala, konje, hranu i vino od grožđa. Članovi halifinog domaćinstva će se raspršiti, pokušavajući se spasiti, i nikada se više neće vratiti. Ovdje će izgorjeti neke od najvećih svjetskih biblioteka.

Osam godina kasnije, Ez-Zehravi, sada u svojim sedamdesetim godinama, doživjet će da vidi velike biblioteke, čije je nastajanje promatrao tokom svog života, kako nestaju u plamenu. Punom snagom pogodit će ga tragedija ljudskog postojanja kad bude gledao ovaj grad vladara, poput voljenog brata za kojeg je učinio sve što je moguće, kako umire pred njegovim očima. To će, piše Morgan, biti previše i Ez-Zehravi će uskoro umrijeti. Osim priča i usmenih predaja, neće ostati nikakve bilješke o njegovom životu ili ljubavi, kao ni da li je imao žene i djecu, kako je izgledao, kako je provodio svoje slobodno vrijeme, ako ga je ikada imao – sve osim priča o njegovim hirurškim zahvatima koje je sam zabilježio u Medicinskoj metodi.

Nestat će gotovo svi podaci o njegovim prijateljima ili osobinama, baš kao što će ovaj veličanstveni halifin grad skliznuti ispod zemlje i blata Sierra Morene, dok ne ostane samo nekoliko kamenih blokova iznad tla koji će skrivati mramor i temelje, te veliki dio ljudske historije i mnoge veličanstvene živote. Sve što će ostati od tog čovjeka jeste njegova jedina, rukom pisana zbirka Medicinske metode, skrivana po raznim mjestima, čuvana kao privatno blago dalekog i izgubljenog vremena, sve dok jednog dana, sto godina kasnije, italijanski redovnik ne nađe i pomisli da će njen sadržaj biti od vrijednosti za kršćane na sjeveru.