Haški je tribunal 31. marta 2003. godine osudio Mladena Naletilića Tutu i Vinka Martinovića Štelu. Naletilić i Martinović osuđeni su za nehumano postupanje protiv zatvorenika, mučenje i ubistva, te pljačku imovine u selima Doljani, Sovići, Mostaru i koncentracionom logoru Heliodrom. Mladen Naletilić Tuta osuđen je na 20, a Vinko Martinović Štela na 18 godina zatvora.
Suđenje ovoj dvojici trajalo je više od godinu dana, počevši od 10. septembra 2001. godine, a završilo je 31. oktobra 2002. godine. Sudsko vijeće je prvostepenu presudu izreklo 31. marta 2003. godine. Mjesec dana kasnije odbrane su uložile su žalbu.
Mladen Naletilić (60) živio je izvan Bosne i Hercegovine, a najduže u Njemačkoj, do početka rata. Nakon raspada Jugoslavije, i prvih sukoba, vraća se u Široki Brijeg gdje osniva Kažnjeničku bojnu koja se u početku borila protiv srpskih snaga u Mostaru.
Vinko Martinović (43) prije rata se uglavnom bavio trgovinom, a neko vrijeme je bio taksista u Mostaru. Godine 1992. se pridružio HOS-u i postao zapovjednik, a potom prešao u Kažnjeničku.
Kažnjenička bojna djelovala je u vrijeme postojanja samozvane Hrvatske zajednice Herceg-Bosna (HZ HB) koja je proglasila postojanje 18. novembra 1991. tvrdeći da je odvojena, odnosno zasebna “politička, kulturna, ekonomska i teritorijalna cjelina” na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Svrha joj je pored ostalog bila uspostavljanje bližih veza sa Republikom Hrvatskom što se očitavalo i kroz upotrebu hrvatskog novca i hrvatskog jezika, te u činjenici da je Republika Hrvatska bosanskim Hrvatima davala hrvatsko državljanstvo. Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu 14. septembra 1992. Ustavni sud Republike Bosne i Hercegovine proglasio je nelegalnom, a nikad nije priznata ni od međunarodne zajednice.
Već u oktobru 1992, HVO je napao Bošnjake u općini Prozor, a potom je uslijedio oružani sukob sa Armijom BiH koji je trajao sve do februara 1994. godine. Kažnjenička bojna učestvovala je u nizu borbenih akcija širom Hercegovine. Počevši od 9. maja 1993. godine, pripadnici Bojne učestvovali su u napadima na grad Mostar, te višemjesečnoj opsadi dijela grada pod kontrolom Armije BiH uz intenzivno granatiranje i sprječavanja dopreme humanitarne pomoći i osnovnih namirnica. Naletilić i Martinović bili su, stoji u optužnici, vodeći izvršioci te kampanje.
“Svoju vlast nad pripadnicima Kažnjeničke bojne Mladen Naletilić je sprovodio direktno, sastajući se gotovo svakodnevno sa onima koji su mu bili neposredno podređeni i sa nižim zapovjednicima Kažnjeničke bojne, komunicirajući često sa običnim vojnicima, obilazeći razne baze KB-a i djelujući kao zapovjednik na bojištu za određene vojne akcije,” navodi su iz optužnice.
Za vrijeme napada na Mostar, Vinko Martinović je zapovijedao dijelom linije fronta na Bulevaru, dijelu grada koji je bio pretvoren u prvu liniju ratišta. Ova dvojica su optuženi i za provođenje Bošnjaka u logore HVO-a, te za njihova premlaćivanja, mučenja i ubistva. Jedan od tih logora bio je Heliodrom u mjestu Rodoč kraj Mostara, koji je bio glavni zatočenički centar na tom području.
Pored toga što su zatočenike zlostavljali pripadnici Bojne, i Naletilić i Martinović su lično maltretirali Bošnjake u Heliodromu. “Tokom čitavog tog perioda, Mladen Naletilić i Vinko Martinović su u više navrata mučili zatočene Bošnjake, svojim podređenima naređivali da ih muče, te ih svojim primjerom podsticali da čine i provode mučenja,” navodi su optužnice.
“Teška fizička i psihička patnja Bošnjacima namjerno je nanošena sa sljedećim ciljevima: radi dobivanja informacija, kažnjavanja, odmazde zbog nepovoljnog razvoja događaja na frontu, radi zastrašivanja, ili zbog njihove nacionalne pripadnosti ili vjere,” stoji u optužnici.
Od posljedica srčanog udara Naletilić je umro u Mostaru 17. decembra 2021. godine. Martinović je, nakon što je odležao kaznu koju mu je izrekao Haški sud, 2020. godine osuđen na deset godina zatvora za ubistvo Jasmine Đukić, koje je počinio 1996. godine u Mostaru.
