Oskar Schindler rodio se 1908. godine kao sin vlasnika tvornice poljoprivrednih strojeva. Tada se ovaj grad još zvao Zwittau, a u to se doba 90 posto stanovnika služilo njemačkim jezikom. To su uglavnom bili sudetski Nijemci: kršćani i jevreji. Danas se ovaj grad zove Svitavy. Mladi Oskar bio je na lošem glasu zbog svoga hohštaplerskog života.
Nakon šestogodišnjeg osnovnog školovanja Schindler je 1920. godine upisao takozvanu realku, koju je četiri godine kasnije morao napustiti zbog krivotvorenja diplome. Bez obzira na to, njega su u to doba očito ionako više od učenja zanimali brzi motori i lijepe žene. On je i poslije dolazio u sukob sa zakonom, što je dovelo čak do toga da je otac prekinuo kontakt s njim. Schindler je napustio Zwittau. Nakon neuspjele poduzetničke karijere, postaje agent Hitlerove protušpijunske službe u Čehoslovačkoj, a kasnije i član Hitlerove nacionalsocijalističke stranke NSDAP.
Kao oportunistički biznismen, Schindler je bio jedan od mnogih koji je vidio profit od Njemačke invazije Poljske 1939. godine. Dobio je arijanizacijom vlasništvo nad tvornicom u Krakovu od Jevreja koji se zvao Natan Wurzel. Arijanizacija je zakon uveden da svi Jevreji nemaju pravo više na vlastito vlasnitšvo tvorncia i poslovnog života koji su imali, označava pretvorbu jevrejskih i drugih “nearijevskih” poduzeća i kompanija u njemačko vlasništvo (državno ili privatno, odnosno “arijevsko”).
Schindler je tvornicu preimenovao u Deutsche Emaillewaren-Fabrik ili DEF da bi proizvodio emajlirano posuđe. Pridobio je oko 1.300 jevrejskih robovskih radnika uz pomoć svog jevrejskog računovođe Itzhaka Sterna. Kada su se Stern i Schindler prvi put sreli, Schindler mu je pružio ruku, no Stern ju je odbio. Kada ga je Schindler pitao zašto, on mu je rekao da je on Jevrej i da je Jevrejima zabranjeno rukovati se s Nijemcima. Schindler je na to odgovorio njemačkom frazom: “Scheiße.” Moguće je da je Schindler u početku bio motiviran novcem – primjerice skrivajući bogate jevrejske industrijalce – no kasnije je štitio svoje radnike bez obzira na cijenu. Tvrdio da su nesposobni ili hendikepirani radnici nužni u njegovoj tvornici. Kada bi Nijemci ozlijedili njegove radnike, Schindler bi odmah ulagao prigovore vladi. Schindler je tokom rata uhapšen tri puta. Prvi put jer je poljubio mladu Jevrejku u obraz, a drugi put ga je uhapsio Gestapo i to zbog aktivnosti na crnom tržištu. Danas je poznato da je Schindler bio agent Abwehra, vojne nacističke tajne službe.
Schindler je bio svjedok iznenednog upada u Krakovski geto 1942. godine u kojem su vojnici skupljali naseljenike geta da ih prebace u koncentracijski logor u Kraków-Płaszów. Bio je užasnut brojem ubijenih Jevreja koji su radili u njegovoj tvornici. Bio je jako uvjerljiva osoba i nakon upada u geto dodatno je koristio svoje sposobnosti kako bi zaštitio Jevreje. Schindler je skrenuo sa svog puta obogaćivanja da bi spasio Jevreje koji su radili u DEF-u, često koristeći svoj legendarni šarm i laskavu osobnost kako bi izvukao svoje radnike iz neprilika.
“Jednom”, kaže autor Eric Silver u Knjizi pravednika, “dva gestapovca došla su u njegov ured i tražila da preda petočlanu jevrejsku obitelj koja je kupila krivotvorene poljske dokumente. Schindler je rekao ‘dva pijana Gestapovca otplesala su iz mog ureda bez njihovih zatvorenika i bez inkriminirajućih dokumenata koje su zatražili’”.
Schindler je navodno i krijumčario djecu iz geta i slao ih poljskim časnim sestrama, koje su ih ili sakrivale od nacista ili su tvrdile da su kršćanska siročad. Dogovorio se s Amonom Göthom, zapovjednikom Płaszówa, da se 900 Jevreja prebaci u jedan tvornički prostor u kojem bi bili relativno sigurni od pustošenja njemačkih vojnika.
Schindler je dva puta uhapšen od Gestapa zbog aktivnosti na crnom tržištu i komplikacija s utajom. Zapovjednik Amon Göth i mnogi drugi SS-ovci uzimali su jevrejske posjede (novac, nakit, umjetnine itd.) za sebe, iako su oni po zakonu, pripadali Reichu. Schindler je posredovao u prodaji na crnom tržištu i očuvao je brojne ukradene predmete. Ispitivan je, no oba puta je uspio izbjeći zatvor. Schindler bi inače podmitio vladine dužnosnike da izbjegne ispitivanje.
Napredak Crvene Armije prijetio je oslobađanju konc-logora. Svi ti logori su uništeni i većina njihovih stanovnika je ubijena. No Schindler je već u oktobru 1944. godine premjestio 1.098 Jevreja u Brněnec-Brünnlitz, Protektorat Češke i Moravske, gdje je dobio još jednu bivšu jevrejsku tvornicu. Tu je započeo proizvodnju protuavionske municije. Crvena Armija je Brněnec oslobodila 8. maja1945. godine. Schindler je tvornicu napustio prije oslobođenja u pratnji svoje supruge Emilie i nekih prominentnih Jevreja.
Schindler je u svom životu prošao kroz tri faze: prva je bila ta u kojoj ga je interesirao samo novac, druga je bila ta u kojoj je želio zaraditi novac, spasiti svoje radnike i spasiti sebe i na koncu treća u kojoj je shvatio da ne može ostvariti sve tri stvari, nego da se mora odlučiti za jednu od te tri – Oscar Schindler odlučio se za najbolju od te tri, odlučio se za spašavanje svojih radnika.
Nakon rata Oscar je emigrirao u Argentinu. Bankrotirao je i vratio se u Njemačku 1958. godine gdje je vodio nekoliko propalih i neuspješnih poslova. Smjestio se u Frankfurtu na Majni i pokušao – uz pomoć jevrejske organizacije – osnovati tvornicu cementa. Posao je propao 1961. godine. Njegov njemački poslovni partner otkazao je njihovo partnerstvo uz riječi: “…sada je jasno da si ti prijatelj Jevreja i više neću sarađivati s tobom…”
Oskar Schindler umro je 9. oktobra 1974. u 66. godini života u mjestu Hildesheim. Pokopan je na katoličkom groblju na brdu Sion u Jerusalemu. Niko zapravo ne zna koji su bili Schindlerovi motivi. Jedna njegova rečenica možda otkriva motive: “Znao sam ljude koji su radili za mene… Kad znaš ljude moraš se prema njima odnositi kao prema ljudskim bićima.”
Godine 1964. Schindler je odlikovan u izraelskom Yad Vashem memorialu za Holokaust kao “Pravednik među narodima”. Tu nagradu Izrael dodijeljuje iznimno rijetko. Ta se nagrada danas dodijeluje pravednoj osobi koja (uglavnom kroz pisanje) potiče na prihvaćanje Jevreja i jevrejske države i ismijava i marginalizira antisemitizam. U ono vrijeme Schindler je bio tek treći kršćanin koji je dobio to priznanje i nesumnjivo jedini bivši član NSDAP-a koji je dobio to priznanje. Praktički bio je agent i pripadnik partije koji je izdao nacizam i spašavao živote.
Schindlerova priča, koju je ispričao preživjeli iz Holokausta Poldek Pfefferberg, bila je osnova za knjigu Toma Keneallya Schindlerova arka (koja je kasnije preimenovana u Schindlerova lista). Tu knjigu je Steven Spielberg 1993. godine adaptirao u film Schindlerova lista. Schindlera je u filmu glumio Liam Neeson, koji je 1993. godine bio nominiran za Oscara za najboljeg glavnog glumca za tu ulogu. No, film je iste te godine osvojio Oscara za najbolji film, a redatelj Steven Spielberg Oscara za najboljeg reditelja. Uz ta dva film je osvojio još pet Oscara (najbolji scenarij, scenografija, fotografija, montaža, muzika), što je sveukupno sedam, i imao je još pet nominacija (najbolji glavni glumac – Liam Neeson, sporedni glumac – Ralph Fiennes, kostimi, šminka, zvuk).
Prominencija Spielbergova filma predstavila je Schindlera popularnoj kulturi. Pošto je nekima film jedini izvor znanja o Schindleru, važno je napomenuti da je on stvarno bio onakav kako ga je Spielberg prikazao u filmu: kao čovjeka vođenog profitablinim amoralom, no koji kasnije u sebi donosi vrlo važnu odluku da je spašavanje svojih jevrejskih radnika važnije od profita, a da bi to učinio nekad je morao i davati velike svote novca nacističkim dužnosnicima da bi mu pustili da ih on spašava.
Dok je Spielberg koristio malo filmske slobode, Oskar Schindler je izgleda stvarno bio rijedak slučaj neromantiziranog povijesnog protagonista. Schindler je zapravo potrošio većinu svog bogatstva i isključio je sebe iz bilo kojeg političkog položaja u svojoj državni, samo da bi spasio živote svojih jevrejskih radnika.
(Izvor: DW)
