U poplavi svakakvih „izama“ današnjice sada svjedočimo i razvoju famoznog „novog ateizma“. Miksanje obijesti, ozbiljnih teza i neozbiljnih ophođenja prema svemu i svačemu; svašta se tu nakupilo od početka 21. stoljeća, za kada se neslužbeno vodi početak novog ateizma kao pokreta i kao filozofije, pa do danas. Ovo najnovije ateizmanje razvilo se najviše u zapadnoj hemisferi s odjecima po drugim stranama svijeta.
Pošto je neizbježno stiglo i u Bosnu i Hercegovinu, mada ne u punom zamahu, nije zanemarivo i postaje sve napadnije, malo ćemo se dotaći njegovih manifestacija u domaćem prostoru, ali najprije da prođemo kroz njegovo definiranje i prepoznavanje u internacionalnoj vizuri jednog stručnjaka na ovom polju. Taj je stručnjak američki reporter, istraživač društveno- političkih pojava i kulturoloških fenomena današnjice, koji je i sam nekada posmatrao ljude oko sebe s platforme takozvanog novog ateizma, dok nije otkrio da je svijet mnogo više od onoga što se vidi gledanjem kroz uske filtere tog najnovijeg „izma“.
Već izvjesno vrijeme javno nastupa pod imenom CJ Werleman. Snimio je brojne videoanalize u kojima obrazlaže duple standarde zapadnih medija i diplomatije usmjerene prema Bliskom Istoku prvenstveno. Mnogi su otkrili njegove videouratke na internetu za vrijeme nedavnog Svjetskog fudbalskog prvenstva u Kataru. Tada je Werleman bio među rijetkim zapadnim izvještačima koji su se izravno bavili primjerima dvoličnosti određenih zapadnjačkih komentatora koji su se izrugivali islamskim doktrinama i običajima kroz razne manifestacije takmičenja u Kataru.
Nakon toga on je proširio svoje vidike na skoro sve što se danas kolokvijalno naziva muslimanski svijet, javno analizirajući primjere nepravde prema muslimanima, kako izvan tog prostora, tako i unutar muslimanskih država i društava. U jednom od videopristupa Werleman i za sebe kaže da je u mladosti mrzio islam, smatrajući se indoktriniranim antiislamskom propagandom koja je bujala uporedo s američkom invazijom na Irak i Afganistan, dok se nije počeo mijenjati kroz otkrivanje mnoštva korisnih podataka koje prethodno nije znao. Među njegovim brojnim snimcima ima i jedan kojim se bavi Bosnom i Hercegovinom. To je već poznata morbidna priča „Sarajevo safari“ o komercijalnim snajperistima koji su iz razonode i avanturizma strijeljali pokretne mete po sarajevskim ulicama za vrijeme opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine. Werleman je tako u svojim konciznim i dosta detaljnim analizama došao i do raskrinkavanja onoga što smo već istakli pod nazivom novi ateizam.
Spominjući u jednom svom videu poznate filozofe sadašnjice, one koji su prečesto bili na televizijama nakon terorističkih napada od 11. septembra 2001. u New Yorku i Pentagonu, Werleman ističe njihovu odgovornost za razvoj tog novog ateizma, mada ni stari ateizam – šta god on još podrazumijevao, nije sasvim izvan definicije. Werleman ističe pisce, filozofe i naučnike poput Richarda Dawkinsa, Daniela Dennetta, Sama Harrisa i Christophera Hitchensa, koji su ironično nazvani „četiri jahača novog ateizma“.
„Oni su okrenuli religijsko nevjerovanje u antireligijski križarski rat“, kaže Werleman u svojoj videoprezentaciji. Dalje pojašnjava kako u odnosu na „stare ateiste“ ovi novi potiču nasilno ophođenje prema bilo kojim vjernicima, ali posebno prema muslimanima. Ističe da njihova agresivnost traje već neko vrijeme i da je za njih svako ko vjeruje u Boga opasan, poremećen i potrebno mu je prevaspitavanje. Werleman je objavio i knjigu na engleskom jeziku, naslova Nova ateistička prijetnja, uz podnaslov Opasni rast sekularnog ekstremizma. On uspoređuje nove agresivne ateiste s drugom vrstom ekstremista kao onih iz Al Kaide ili kršćanske radikalne desnice, rekavši da i oni pokušavaju po svaku cijenu stvoriti binarni svijet na pojednostavljenoj matrici – „dobro protiv zla“, pri čemu su, naravno, ateisti i sekularisti isključivo dobri, a svi ostali su zli.
Usput podsjeća i na fanatičnog ateistu Craiga Hicksa, koji je u američkoj državi Sjeverna Karolina prije nekoliko godina hicima iz pištolja ubio tri mlade muslimanke isključivo zbog njihove vjere, što je poslije i priznao. Primjera naravno ima još, bombardiranje cijelih naselja od rigidno sekularističkih armija kao što su određene jedinice američkih marinaca, donekle maoistički gerilci i ruska vojska, kurdski socijalisti te razni komunistički pokreti iz bliske prošlosti, kao i nacistički. Svi oni svoje prijetnje i zločine ostvaruju na sekularističkoj podlozi. Ipak, Werleman naglašava kako novi radikalni ateizam postepeno gubi trku s islamom, koji daje prednost etici, pravdi i moralu, za razliku od isključivosti koja ide uporedo s novim ateizmom, naročito s nabrojanim novoateistima filozofske i naučne osovine, Dawkins i ostali.
Za to vrijeme, u bosanskohercegovačkom okruženju novi ateizam ne jenjava i trudi se postati i najnoviji. Primjera ima i previše, a ponajviše na internetskim mrežama koje vrve uvredama novoateista i prijetnjama uperenim prema neistomišljenicima. Možda jedan od friškijih primjera, koji je simptomatičan za izdvojiti, ima svoju težinu. Da ne bude zabune, ne treba biti ateista da bi se neko svjetonazorski ili ponašanjem uklopio u taj novi ateizam. Jer, ovo se odnosi na nečije ponašanje i na stavove neovisno na to šta je u čijem srcu ili mozgu po pitanju (ne)vjerovanja. Dakle, u tom primjeru pojavljuje se već neko vrijeme medijski istaknut, mostarski teolog Dževad Gološ. Pod njegovim imenom je na Twitteru izašla ova izjava: „Često 'obični ljudi' među muslimanima očitaju veliku lekciju muslimanskim liderima i ulemi. Žena odbije da izađe ispod ruševina sve dok joj ne donesu nešto sa čim će pokriti svoju kosu.“
Izjava je išla uz prikaz pomaganja spomenutoj ženi da izađe iz ruševina nastalih nedavnim zemljotresom na granici izneđu Republike Türkiye i Sirije. Kao reakciju na to, kolumnistica takozvanih „građanski“ orijentiranih medija, profesorica filozofije i etike u Rijeci, u Hrvatskoj, Vesna Rajnović odgovara ovim riječima: „Ma fuj, j….a te marama i pokrivanje kose. Između ovoga i onih kretena iz Charlie Hebdoa nema nikakve, ali doslovno nikakve razlike.“
Njena usporedba Gološa s redakcijom lista Charlie Hebdo, koji katastrofalne zemljotrese ilustrira porukom da na Türkiye sad nije potrebno poslati tenkove, već govori da je pisano s nervozom ili možda i mržnjom. Zato se i psovanje profesorice Vesne Rajnović uklapa u takav istup. Ipak je riječ o predavačici etike. Ona je inače primjer nadmenosti kolumnista koji u svojim tekstovima drže moralne lekcije kome god stignu. Takve su stvari tipične za kler i sveštenstvo, tako da i ona predstavlja jednu vrstu sekularističke svećenice ili možda ateističke misionarke. Pritom, ni indirektno pozivanje na neki linč nije joj nepoznato.
Tako je pretprošle godine u jednom od svojih redovnih tekstova Rajnovićka pozivala na prisilno cijepljenje u Hrvatskoj svakoga ko se nije htio cijepiti. Ova epizoda s Gološem pokazuje kako sasvim malo treba samoproglašenim ljevičarima, kvaziliberalima ili pseudomoralistima da otkriju svoje tajne, niske porive i prave svjetonazore u odnosu na one kojima se predstavljaju. Usput, profesorica Rajnović nije možda ni shvatila da je žena sa snimka sama tražila da stavi maramu, niko od spasilaca joj nije ništa nametao, a Gološ se obraćao u tekstu vjernicima, nije novoateistima.
Ubrzo je stigla i jedna suvisla reakcija, ali ne na snimak i komentar, nego na pisanje profesorice Vesne Rajnović. Reagirala je druga žena, s kojom se riječka etičarka inače valjda poznaje. Ova reakcija je išla ka smirivanju strasti uz racionalno obrazloženje: „Vesna, zato što se inače češće slažemo nego ne, da Vam objasnim: ovo je kao da smo Vi ili ja (ne daj Bože), tokom zemljotresa bile ispod tuša, pa od spasioca tražimo deku da se pokrijemo prije nego što izađemo među sebi bliske ljude i komšije, a neko nam psuje tu deku.“
Da li je Rajnovićka shvatila ovako jednostavno objašnjenje od druge žene, nije poznato, ali za nadati se da su ga bar shvatili oni koji razmišljaju ili nastupaju poput nje. Nekada je odraslim, visoko obrazovanim i situiranim osobama potrebno objasniti jednostavne stvari onako kako se objašnjavaju maloj djeci. Odrasli nisu uvijek i dorasli, pogotovo kad su živčani.
Iznad starog sarajevskog naselja Vrbanjuša, u mahali Budakovići, odmah pored lokalne džamije, neko je na stub zalijepio papir na kojem piše: „Nauka je pokazala i dokazala da je iznad svih religija planete Zemlje, i religije treba da odu tamo odakle su i došle, ali ne i kako su došle, hladnim i vatrenim oružjem.“ Na istom papiru je isti još i na engleskom jeziku. Da bi neznani autori ove teze ili proglasa pokazali kako oni kao sve vjernike tretiraju jednako nepoželjnim, tekst je popraćen crtežom koji pokazuje objedinjen križ, polumjesec i heksagram poznatiji kao „Davidova“ zvijezda. Crtež pritom djeluje kao uradak djeteta iz nižih razreda osnovne škole.
Ovako providan i loše sastavljen tekst pokazuje „novim ateistima“ da se onda trebaju zapitati gdje da ode nauka koju oni kao brane, jer se isto radi o jednoj vrsti religije koja ima i svoje fanatike. Nauka je religija u onoj mjeri u kojoj je samozvani sljedbenici tretiraju kao religiju, a većina iz neformalnog pokreta novi ateizam se baš na takav način odnose prema istoj. Lože svoju psihu na racionalizam iz vremena kasne evropske renesanse kao i na savremenu tehnologiju. Uglavnom nisu čitali djela Charlesa Darwina, ali nervozno brane teoriju evolucije iz školskih udžbenika, o kojoj znaju malo ili nimalo.
Ponekad će forsirati priču o Einsteinovoj teoriji relativiteta, ali se neće zanimati za fiziku niti je dovoljno poznavati, istovremeno se ponašajući kao da je znaju. Rugat će se vjernicima ili onima koji svoju porodicu smatraju vjerničkom, pošto novoateisti sebe smatraju višim bićima, inteligentnijim od svih ostalih, čime im je automatski skoro sve dozvoljeno, ne prepoznavajući vlastitu dogmu i vlastitu isključivost u ovome. Također, na ovom papiru govore kako religije trebaju negdje da odu. Ako su mislili na fizički odlazak, onda je to suptilni poziv na progone. Ako su htjeli reći na simbolični, mentalni, duhovni odlazak religija, onda je za pretpostaviti da prizivaju novu vrstu gestapovskog ili sovjetskog modela ispiranja mozgova, možda i poput onoga u komunističkoj partiji Kine koja se proslavila masovnim mentalnim terorom nad muslimanskom populacijom Ujgura, kombinirajući sve i s fizičkim terorom.
Možda „ljubitelji nauke“ iz novog ateizma ne znaju da su skoro sve poznate svjetske religije potekle s azijskoga kontinenta, naročito abrahamske. Kada bi forsirali fizički progon, onda bi njihova furka na evropsko prosvjetiteljstvo preko nauke podsjećala ne samo na novi ateizam nego i novi rasizam u starome ruhu.
U korist proširenja vidika na zajedničkoj osnovi, možemo završiti citatom naučnika poznatog svima, i vjernicima i ateistima i agnosticima, Alberta Einsteina.
Naime, na internetu je objavljeno predavanje Karla Jaspersa, jednog on najpoznatijih njemačkih filozofa prethodnog vijeka, o Einsteinovim naučnim promišljanjima. Predavanje je održano 1964.godine na radiju Bayern. Jaspers je prenio kako je Einstein zbog svoje bolesti o kojoj je razmišljao napisao: „Čudim se kako ova nevjerovatno složena mašinerija uopće može da radi. Osjećam kako je samo neistražena i primitivna ova naša nauka.“
Einstein je 1952. godine napisao: „Kada računam i vidim tako sićušnog insekta koji je sletio na moj list papira, onda osjećam nešto kao – Allah je veliki, a mi smo siromašne kapi u cijeloj našoj naučnoj slavi.“
