Vozilo hitne pomoći vijuga kroz haotični aerodrom u Daki. Zaustavlja se i, nedugo nakon toga, između mnoštva robe izvlače lijes. Zatim još jedan. I još jedan. Tijela 10 radnika migranata vraćaju se iz Saudijske Arabije kući njihovim porodicama u Bangladeš.

Među prisutnima koji su dočekali tijela je i Khadija Begum, čiji je 35-godišnji suprug, Abdul Jalil Shaikh, početkom 2023. otišao raditi u Saudijsku Arabiju. Otišao je sa snovima, sada se vraća u tabutu. Jedine službene informacije koje njegova porodica ima o tome kako je umro je smrtovnica i komad papira iz ambasade Bangladeša u Saudijskoj Arabiji zalijepljen na poklopac njegovog tabuta: “Uzrok smrti: prirodan. Postmortem: nije poželjno. Kompenzacija: ne.” Većina ostalih devet tabuta ima zalijepljen identičan komad papira, stoji u članku Guardiana.

Begum je uspjela razgovarati s nekim od muževljevih kolega koji su rekli da je umro od moždanog udara, ali bez obdukcije porodica nikada neće saznati šta je doista uzrok njegove tako iznenadne smrti. Ili dobiti bilo kakvu odštetu od Saudijske Arabije.

Begum je ostala jedina hraniteljica za njihovo dvoje djece, a dug njezinog preminulog supruga, koji je platio skoro 4000 dolara da dobije posao u Arabiji,  sada je njena odgovornost. “Nemam pojma šta nosi budućnost. U velikoj sam nevolji i ne znam šta da radim“, kaže ona.

Jalil je među pola miliona Bangladežana, od kojih su mnogi mladi, zdravi muškarci, koji su 2023. godine napustili svoje porodice kako bi pronašli posao u Saudijskoj Arabiji. Ipak, za mnoge od njih to je putovanje karta u jednom smjeru. Između 2008. i 2022. najmanje 13.685 Bangladešana umrlo je u Saudijskoj Arabiji, prema podacima bangladeške vlade. Samo u 2022. umrlo je 1502, što je stopa veća od četiri dnevno.

Nije jasno je li stopa smrtnosti unutar očekivanog raspona s obzirom na veliki broj Bangladešana koji migriraju u Saudijsku Arabiju. Ipak, istraga Guardiana otkrila je da se većina smrti čini neobjašnjivom, da se u potvrdama o smrti koje su izdale saudijske vlasti pripisuju "prirodnim uzrocima" ili da se pripisuju pojmovi kao što su "srčani zastoj" ili "respiratorni zastoj", što sugerira da nije istraženo šta su uzroci.

Prema službenim podacima, između januara i oktobra 2022. godine, 76% smrti Bangladežana u Saudijskoj Arabiji bangladeške su vlasti zabilježile kao "prirodne", na temelju dokumenata koje su dostavile saudijske vlasti.

Dugi popis mrtvih uključuje muškarce u kasnim 50-ima i 60-ima, ali u mnogim slučajevima preminuli su bili, poput Jalila, mladi muškarci: prosječna dob onih čija je smrt klasificirana kao prirodna smrt 2022. bila je 44 godine. Očekivano trajanje života za muškarce u Bangladešu je 71. “Pojmovi kao što je 'srčani zastoj' ne pružaju informacije o temeljnom uzroku smrti i ne bi se trebali pojavljivati na smrtovnici,” kaže se u izvještaju o smrti radnika migranata u Zaljevu grupe za ljudska prava FairSquare, koja je procijenila da je više od 50% smrti radnika migranata u Zaljevu neobjašnjivo.

Umjesto toga, organizacije za ljudska prava kažu da bi drugi faktori poput teških uslova rada i života, izrabljivanja, stresa i toplinskog udara mogli pridonijeti stopi smrtnosti. Ukupna slika je da jedna od najbogatijih država na svijetu svoje radnike migrante tretira na "najgori mogući način". Bangladeški radnici mogu otići u Saudijsku Arabiju samo ako su prošli liječnički pregled u centru koji su odobrile saudijske vlasti a broj smrti Bangladežana na saudijskom tlu koji se pripisuje prirodnoj smrti već alarmantan. Predviđa se da će broj žrtava porasti ako Saudijskoj Arabiji bude dodijeljen Svjetsko prvenstvo 2034. godine.

Održavanje Svjetskog prvenstva u Saudijskoj Arabiji zahtijevat će opsežne radove na izgradnji i nadogradnji prometnih mreža, hotela, baza za trening i stadiona. Budući da će se turnir proširiti na 48 reprezentacija, kraljevstvo će morati imati 14 stadiona, od kojih svaki mora primiti najmanje 40.000 gledatelja.

Stanovnici Bangladeša činit će značajan udio migrantske radne snage potrebne da se to ostvari. Prema službenim podacima, manje od 0,5% migrirajućih Bangladešana radi na profesionalnim poslovima. Umjesto toga, odlaze raditi ono što se naziva "najopasnijim, najtežim i najprljavijim" poslovima, obično u sektorima kao što je građevinarstvo.

Ministarstvo ljudskih resursa i društvenog razvoja Saudijske Arabije u saopćenju je reklo: "Saudijska Arabija je domaćin najvećem broju radnika u inozemstvu u regiji i prepoznajemo njihov vrijedan doprinos razvoju zemlje. Predani smo pružanju sigurnog i poštenog radnog okruženja za sve zaposlenike, uključujući preko 2,5 milijuna bangladeških radnika u kraljevstvu.”

Rečeno je da je zemlja zadržala "stroge propise i standarde za zaštitu prava radnika, a provode se temeljite istrage svih incidenata na radnom mjestu".

“U tragičnim slučajevima gdje se dogode smrti, postupa se u skladu s međunarodnim standardima a obdukcija se obavlja u slučajevima kada je to potrebno. Smrtovnice se izdaju transparentno, uz pridržavanje utvrđenih i reguliranih protokola”, stoji u saopćenju. “Prijedlozi o nemaru ili nedostatku transparentnosti u ovom pogledu su neutemeljeni. Važno je napomenuti da je besplatna zdravstvena njega osigurana svima u kritičnim situacijama, bez obzira na prošlost.”

Fifa i bangladeška vlada nisu odgovorili na zahtjeve Guardiana za komentar.

Na aerodromu u Daki kola hitne pomoći krenula su diljem zemlje noseći mejite kući. Među njima je Abdul Kalam, koji je radio na farmi šest godina i, prema riječima njegove porodice, iznenada je "umro od moždanog udara" u dobi od 32 godine; Sujan, čija je porodica rekla da je bio u kasnim 20-ima i savršenog zdravlja, umro je u snu; i Amir Hossen, 45, koji također nije imao zdravstvenih problema, prema riječima njegove žene, ali je umro "od neke vrste moždanog udara" nedugo nakon što je razgovarao s njom telefonom.

Već je prošla ponoć kada je tabut čovjeka poznatog kao Shahadat, čije je tijelo avionom dopremljeno kući nekoliko dana ranije - vraćen u njegovo selo. U njegovoj smrtovnici stoji da je umro od "srčanog i respiratornog zastoja iz nepoznatih razloga". Njegova supruga Rojina kaže da je lihvari već proganjaju. “Čim su saznali da je moj suprug umro, počeli su dolaziti nasumice i prijetiti nam tužbom. Ali kako ću im se odužiti? Nemam više ništa“, kaže ona.

Sljedećeg jutra grupa mladića okupila se pred dženazu. U ovom selu barem jedna osoba iz svakog domaćinstva je emigrirala, a svaki od ovih ožalošćenih planira učiniti isto. “Rizik postoji, ali u inozemstvu postoje dobre prilike, a ovdje ih nema. Svi ćemo krenuti”, kaže jedan od njih.