Vladimir Putin je odavno prisvojio obilježavanje Dana pobjede 9. maja. Ruski predsjednik je historijski dan pretvorio u datum uzdizanja svog režima kojeg nastoji prikazati kao glavnog baštinika borbe protiv nacizma. No, niti je 1945. SSSR iz Drugog svjetskog rata izašao onoliko jak kako nas je sovjetska propaganda pokušavala natjerati da vjerujemo, niti je Rusija danas u takvoj poziciji, nakon 15 mjeseci rata protiv Ukrajine u kojem je pokazala da nije nepobjediva.
Unatoč tome, ruski je predsjednik i ove godine organizirao paradu, iako ih je zbog sigurnosnih razloga dvadesetak otkazano u drugim gradovima. Među njima, to su i glavni gradovi regija koje graniče s Ukrajinom, poput Belgoroda, Brjanska ili Kurska, gdje se 1943. odigrala najveća tenkovska bitka Drugog svjetskog rata. Također u Krasnodaru, Sočiju i drugim gradovima koji se nalaze između Moskve i ukrajinske granice, poput Kaluge, Ryazana ili Oryola.
Kremlj je donio odluku o otkazivanju parade u svim tim gradovima nakon napada dronom na sjedište Kremlja 2. maja. Napada za koji Moskva optužuje Kijev, a ukrajinske vlasti negiraju. Mnogi stručnjaci smatraju da nakon smanjene proslave Dana pobjede ove godine Putin želi prikriti neuspjeh u Ukrajini, kao što su to 1945. učinili Staljin i njegov slavni maršal Georgi Žukov, u odnosu na razaranja koja je izazvao Drugi svjetski rat.
Primjer haosa koji trenutna invazija izaziva u Kremlju i koji ruski predsjednik želi sakriti, dogodio se početkom sedmice kada je šef ruskih plaćenika iz Wagner grupe, Jevgenij Prigožin, napao vojno rukovodstvo i objavio da napušta front u Bahmutu zbog nedostatka potrebne municije. Sve to, okružen leševima svojih ljudi.
Ovog 9. maja Putin je pokušao odvojiti pobjedu u Drugom svjetskom ratu od neuspjeha i pogrešaka u vojnoj kampanji u Ukrajini. Ali on je također iskoristio priliku da promovira narativ o nacističkom neprijatelju, utvrđujući bitne sličnosti s režimom ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Staljin je učinio isto nakon kapitulacije Trećeg Reicha koja je prvi put potpisana 7. maja 1945. u Reimsu. Komunistički diktator je, međutim, zahtijevao da se nova predaja održi 8. maja u Berlinu pred maršalom Žukovom, njegovim predstavnikom u glavnom gradu Njemačke.
Ovo ponavljanje potpisa bio je njegov po ko zna koji zahtjev, jer je želio svijetu dati do znanja da je SSSR slomio Treći Reich. "Uslovi predaje stupaju na snagu u 23:01 po srednjoevropskom vremenu, 8. maja 1945." Međutim, zbog vremenske razlike, u to su vrijeme satovi u Moskvi već pokazivali da je nastao deveti maj stog se parada i dan pobjede slave devetog maja.
Prva parada pobjede Sovjetskog Saveza nije ni održana tog dana, nego mjesec i po kasnije, 24. jula 1945. u Moskvi. Hitler je počinio samoubistvo dva mjeseca ranije i svijet je odahnuo. Pakao je bio gotov i činilo se da sve ide savršeno. U deset sati ujutro maršal Georgi Žukov pojavio se na vratima Kremlja na bijelom konju i dao znak za početak Parade pobjede. Na vrhuncu slavlja, oficiri, okićeni svojim odlikovanjima, bacili su dvije stotine nacističkih zastava pred pijedestal Lenjinova mauzoleja.
U to je vrijeme Sovjetski Savez bio „iscrpljeni div“, kako ga je opisao ruski historičar Vladislav Zubok u svojoj knjizi „Propalo carstvo“. Njegov britanski kolega, Richard Overy, tvrdio je godinama kasnije da je "Staljinova izgradnja carstva postignuta po cijenu rijeka sovjetske krvi". Međutim, broj mrtvih i dalje je predmet rasprave. U februaru 1946. diktator je izvijestio da je SSSR izgubio 'samo' sedam miliona građana. Godine 1961. njegov nasljednik, Nikita Hruščov, podigao je brojku na dvadeset miliona.
Godine 1990. službena je istraga priznala da ih je doista bilo 26,6 miliona, iako danas tu brojku dovode u pitanje i oni koji smatraju da je pobjeda nad nacističkom Njemačkom zapravo bila pirova, pogotovo ako se ima na umu da su žrtve njezinog glavnog saveznika, Sjedinjenih Država, bile puno manje, nisu prelazile 293.000 žrtava između Evrope i Pacifika.
Je li moguće da su se Staljin i Žukov razmetali uspjehom koji ih je koštao deset puta više mrtvih nego Sjedinjene Države?
U julu 1976. u smiraj svoje karijere, bivši ministar vanjskih poslova SSSR-a tokom i nakon rata, Vjačeslav Molotov, iznio je razmišljanje koje bi moglo dobro sažeti ruševno stanje u kojem su se nalazili Sovjeti: “Roosevelt je mislio da će Rusi doći i pokloniti se Americi moleći milostinju, jer je Rusija siromašna zemlja, bez industrije, bez kruha. Ali mi smo drugačije gledali na stvari, jer su ljudi bili spremni na žrtvu i borbu.”
Nije lako objasniti kako je Staljin uspio izgraditi, u samo osam godina, carstvo koje će dominirati polovinom svijeta do svog raspada 1991. Kada se Sovjetski Savez raspao, službeni dokumenti koji su objavljeni potvrdili su izvještaje američkih obavještajnih službi iz 1945. godine prema kojima je sovjetska ekonomija na kraju Drugog svjetskog rata bila vrlo slaba.
Tadašnje službene procjene procjenjuju da je šteta pretrpljena između 1939. i 1945. iznosila 679 milijardi rubalja, iznos koji je premašivao nacionalno bogatstvo Velike Britanije i Njemačke i činio trećinu američkog nacionalnog bogatstva. Kasnije je Kremlj povisio trošak na 2,6 triliona rubalja.