Muzej “Život u Sarajevu pod opsadom 1992–1995” nova je institucija u glavnom gradu Bosne i Hercegovine koja će čuvati sjećanje na jednu od najdužih opsada u savremenoj historiji i najdužoj opsadi jednog glavnog grada ikada. Ovaj muzej otvoren je na 31. godišnjicu početka okupacije Sarajeva.

U ovome Muzeju nalazi se na stotine raznih priča i predmeta koji podsjećaju na period opsade Sarajeva, koja je počela 5. aprila 1992. godine, a bila okončana tek 29. februara 1996. To znači da je trajala ukupno 1.425 dana, četiri duge godine. Tokom ovog perioda približno 350.000 ljudi bilo je izloženo neselektivnoj paljbi agresora s okolnih brda, što je rezultiralo pogibijom civila – žena, djece, staraca, a ni životinje nisu bile pošteđene. Trenutni podaci govore da je tokom opsade ubijen 11.541 građanin Sarajeva, a ovaj broj, svakako, nije konačan.

Inače, Muzej “Život u Sarajevu pod opsadom 1992–1995” treći je muzej u okviru Bosanskih muzeja sjećanja. Osim Muzeja genocida u Sarajevu i Mostaru, ovaj Muzej pruža jedinstvenu perspektivu o životima sarajevskih građana koji su nepokolebljivo izdržali horor koji su živjeli u prvoj polovini devedesetih godina.

PROJEKT FORMIRANJA ZAPOČEO PRIJE GODINU I JOŠ TRAJE

Direktorica “Bosanskih muzeja sjećanja” Merisa Topalović kaže za Stav da se u Muzeju zločina protiv čovječnosti i genocida, koji se nalazi u Sarajevu od 2016. godine, nalazio dio postavke koji je bio posvećen opsadi Sarajeva i ono što su njene kolege i ona uočili jeste da postoji posebno zanimanje ljudi o dešavanjima u Sarajevu za vrijeme Agresije i o samom životu u gradu pod opsadom.

“Potaknuti interesovanjem i razmišljanjem naših posjetilaca, mi smo pokrenuli Muzej 'Život u Sarajevu pod opsadom’ jer smo cijenili da takav muzej može biti prostor u kojem će na jednom mjestu biti predstavljeni i prikazani svi segmenti života, načini improvizacije, kao i želja za preživljavanjem uprkos svakodnevnom granatiranju, ubijanju građana i samog grada, kao i o načinu međusobne solidarnosti i pomoći među ljudima. Sve ovo ima izuzetan značaj za kulturu sjećanja kroz svjedočenja ljudi, a ne samo kroz statističke podatke i brojke, koje nam govore samo koliko, kada i gdje”, istakla je ona.

Dodaje da je projekt formiranja ovog Muzeja započet prije godinu, a da je rad na njemu bio izuzetno intenzivan, naročito posljednja tri mjeseca u kojima je sve ono što je prikupljeno moralo da dobije svoju dušu, ime prezime i priču.

“Projekt i dalje traje i mi nastavljamo s aktivnostima istraživanja, prikupljanja i dokumentovanja ličnih iskustava, predmeta i videosvjedočenja. Najčešći način prikupljanja građe su direktni kontakti s ljudima koji su preživjeli opsadu, ili srodnicima onih koji su ubijeni tokom opsade, a čije uspomene i predmeti su sačuvani. Muzeji genocida koji se nalaze u Sarajevu i Mostaru pokrivaju teritorijalno cijelo područje Bosne i Hercegovine i govore o svim temama i kategorijama žrtava agresije; o zločinu protiv čovječnosti i genocidu, posljedicama rata, logorima, torturama, masovnim grobnicama i nestalim osobama, silovanim i seksualno zlostavljanim u ratu, zločinu nad djecom itd. S druge strane, Muzej ‘Život u Sarajevu pod opsadom’ govori isključivo o svakodnevnici, sudbinama i načinu borbe za život i preživljavanjem građana Sarajeva od 1992. do 1996. godine”, rekla je Topalović.

U toku priprema formiranja Muzeja, u razgovoru s građanima Sarajeva, ističe da su osjetili s njihove strane veliku potrebu da nekome ispričaju ono što su doživjeli, i šta sada osjećaju, da njihova sjećanja o težini opsade, uspomene i lični predmeti budu vječno sačuvani i da postoje kao živi podsjetnik na težinu života pod opsadom.

“Velika većina ljudi – koji su s nama podijelili svoje priče, sjećanja i lične predmete – bila je ispunjena emocijama, mnogi nisu mogli zadržati suze, tako da su njihove reakcije bile jako pozitivne kada su vidjeli kako to na kraju sve izgleda. Svjesni smo da bez tih ljudi i njihove želje da javno progovore ne bi moglo biti ni Muzeja i na tome smo im mnogo zahvalni. Projekt još traje, ljudi nas svakodnevno kontaktiraju i donose nove priče i eksponate. Cijeneći da je Muzej tek otvoren, mi smo zadovoljni i posjetom. Građani Sarajeva i Bosne i Hercegovine već dolaze, kao i strani turisti. Imali smo posjetu učenika srednje škole iz Sarajeva, a do kraja mjeseca imamo i nekoliko najavljenih studijskih posjeta iz inostranstva”, zaključila je Merisa Topalović.

POSJETE TURISTA IZ BiH I INOSTRANSTVA

Kustos u Muzeju “Život u Sarajevu pod opsadom 1992–1995” Nedim Mehić napominje da je prirodno ljudskoj psihi blokiranje trauma, nastojanje da se neka dešavanja zaborave, ali i sjećanja, htjeli mi to ili ne, vremenom izblijede.

“Zato je važno da imamo Muzej ‘Život u Sarajevu pod opsadom 1992–1995’ i da gajimo kulturu sjećanja. Starije generacije već prolaze, prošlost se zaboravlja i potiskuje, a nove generacije znaju veoma malo. U Muzeju na jedinstven način mogu vidjeti, doživjeti i osjetiti kakav je bio život u Sarajevu pod opsadom. Tu se nalazi više od stotinu priča i nekoliko stotina eksponata koji podsjećaju na opsadu Sarajeva, govore o hrabrosti i borbi za život, i slikovito prikazuju kakve su strahote doživljavali i preživljavali građani Sarajeva. Sami projekt pokretanja Muzeja je trajao više od godinu, a posljednja tri mjeseca radilo se užurbano i intenzivno kako bi otvorenje bilo na dan 32. godišnjice početka opsade Sarajeva”, priča nam Mehić.

I on kaže da su reakcije onih koji su ispričali svoje priče i ustupili uspomene i lične predmete izuzetno pozitivne. Tvrdi kako se osjeti koliko im je jedan ovakav objekt bio potreban.

“Jednostavno, osjećaju da neko mari za njih i za ono što su proživjeli. To su ljudi ogromnih srca, heroji, borci. Vidjevši suze u njihovim očima i čuvši riječi zahvalnosti na dan otvorenja, znali smo da smo uradili nešto dobro i da istim putem trebamo nastaviti. Muzej je otvorio svoja vrata 5. aprila. Do danas je veliki broj građana Sarajeva posjetio Muzej, kao i turista iz Bosne i Hercegovine i inostranstva. Mi smo zadovoljni posjetom i interesovanjem građana, koji nam donose i nove eksponate. Pred nama je još mnogo posla, u vezi s oglašavanjem, reklamiranjem, umrežavanjem itd. Posjetioci se najviše zanimaju za lične priče, sudbine i doživljaje ljudi, simulacije događaja i prostorija (kako je izgledala školska učionica u ratu, dnevna soba, red za vodu, ratna bolnica, foto-studio, pekara itd.). Nastojali smo sve slikovito prikazati i dočarati, od snajperskog nišana do zvuka granata i dima koji nastaje nakon eksplozije”, govori o iskustvu koje mogu doživjeti svi oni koji se odluče posjetiti ovu instituciju u Ulici Jelićeva 3.

Na samom kraju, Nedim Mehić ne krije žal što je Muzej “Život u Sarajevu pod opsadom 1992–1995” otvoren vlastitim sredstvima ustanove Bosanski muzeji sjećanja, bez pomoći vlasti.

“Projekt smo realizirali isključivo vlastitim odricanjem i sredstvima dok se, s druge strane, samo u Kantonu Sarajevo godišnje potroše milioni na projekte memorijalizacije, sjećanja na opsadu i slično, a dugoročno od toga niko nema benefite koji bi poslužili svrsi društvenog dobra, edukacije i sprečavanja ponavljanja zločina iz prošlosti.”