Islam nikada neće zaboraviti dan kada je ruska artiljerija uništila njegov dom u Bomoti u Čečeniji. Iako se može činiti okrutnom ironijom, ta eksplozija spasila mu je život. Nakon što su se sklonili u podrum, on i njegova porodica prošli su nezapaženo dok su muškarci u crnoj odjeći ulazili u kuće kako bi eliminirali sve koji su mogli preživjeti. Nisu ušli u njihovu kuću jer su mislili da ispod te hrpe ruševina ne može biti života.

Tog dana Islam je postao ratnik za slobodu i započeo svoju borbu protiv ruske okupacije i protiv režima Kadirova. Danas, nekoliko desetljeća kasnije, vozi kamionet zapovjednik je jedinice čečenskih specijalnih snaga u Bahmutu.

Islamove oči stalno su uprte u nebo, prate moguću prisutnost ruskih bespilotnih letjelica. Grad Chasiv jar, na koji je pucala ruska artiljerija, nestaje u retrovizoru pri zalasku sunca. Oni su upućeni na neodređenu tačku na rubu Bahmuta sa zadatkom da unište cilj u Bahmutu sistemom BM-21 "Grad", postavljenom na jednom od automobila.

Naglim skretanjem udesno kamionet se zaustavlja na otvorenom polju. "Brzo, brzo", naređuje Islam, pozivajući svoje ljude da pripreme kamionet sa bacačem BM-21. Orao, što mu je borbeni nadimak, najmlađi je u jedinici, daje koordinate mete Vuku, jednom od veterana. Ostatak jedinice zauzima odbrambene položaje, nastavljajući skenirati nebo u potrazi za bespilotnim letjelicama. Ruske haubice tutnjaju, ali nisu usmjerene na njih, već na obližnji artiljerijski položaj. "Trenutno nas nisu otkrili", kaže Islam, požurujuči svoje ljude. "Petnaest sekundi", viče Orao i svi trče tražeći zaklon.

Tri eksplozije označavaju početak i kraj napada. "Moramo otići odavde", kaže Islam. Svi žure prema automobilima znajući da će Rusi uskoro uzvratiti udarac. "Zeznuli smo ih", izjavljuje, zadovoljan.

Muslim, još jedan borbeni nadimak, gleda čeličnim očima. "Mi nismo plaćenici. Ovdje smo svojom voljom, a ne zbog novca. Došli smo se boriti protiv Rusije i vojnika Kadirova za našu slobodu i slobodu Ukrajine", kaže. "Rusija predstavlja prijetnju svima koji im se ne pridruže. Uništavaju sve što se ne pokorava njihovoj volji. Zapadu je trebalo neko vrijeme da otkrije Putinove prave boje, a do tada je šteta nanesena ne samo u Ukrajini, već i u Čečeniji, Dagestanu, Gruziji i mnogim drugim mjestima. Za razliku od Ukrajine, mi Čečeni smo zaboravljeni", kaže gorko.

Muslim, veteran dva čečenska rata protiv ruske invazije, bio je prisiljen braniti se kada je imao samo 18 godina. Tokom prvog čečenskog rata (1994-1996) ruska okrutnost jednim je potezom uništila cijelu njegovu porodicu. "Tada su me moja braća po oružju primila pod vodstvom mog zapovjednika Aslana Mashadova. U istom sam se trenutku zakleo da moje oružje neće mirovati dok Rusija ne bude poražena. Dakle, ovdje sam, ispunjavam svoje obećanje I oslobađam zemlju od Rusa."

Islamova jedinica astoji se uglavnom od čečenskih boraca, kao i nekih Gruzijaca. Svi su studirali u Ukrajini od početka rata 2014.godine. Za njih je ovaj rat ličan. "Velika je greška Zapada što vjeruje da će Putinovim dolaskom ovaj problem biti okončan. Pravi problem je ruski mentalitet. Dok ga ne uništimo, nećemo biti slobodni", insistira Islam.

S čisto operativnog gledišta, jedinica "Bataljon šejha Mensura" djeluje pod nadzorom ukrajinskih specijalnih službi i 97. brigade ukrajinske vojske. Oni su na dva fronta, ali, za razliku od drugih dobrovoljačkih bataljona, ne dobivaju nikakvu vojnu podršku od ukrajinske vlade. Sve što imaju je zahvaljujući čečenskoj stvari i nekim dobrovoljnim udrugama. Međutim, ne gube raspoloženje, jer nemaju drugog izbora i znaju da se moraju boriti. Pobjeda protiv Rusije i Kadirovog režima u Ukrajini u konačnici bi značila slobodu za Čečeniju.