Nakon šest dana žestokih borbi koje su zaustavile normalan život u glavnom gradu Sudana, Kartumu, prvi put sam napustio svoju kuću, piše za BBC iz Kartuma Mohamed Osman.

Iako još uvijek čujem eksplozije i pucnjavu po gradu, nisam imao izbora.

Ponestalo nam je vode. Tako sam se odvezao do Nila.

Kod kuće sam se sklanjao sa ženom i djecom. U blizini moje kuće dešavali su se sukobi. Kada čujemo granatiranje, skrivamo se ispod namještaja kako bismo se zaštitili.

Bombardiranje je pogodilo ključnu infrastrukturu, poput vodovodnih cijevi. Tako da nemamo tekuću vodu, a struja i internet se prekidaju. Zato sam otišao u obližnju prodavnicu da pokušam kupiti vodu i osnovne potrepštine – ali radnja je bila zatvorena.

Mnoge porodice, poput moje, su u istom položaju – danima zaglavljene u svojim kućama, bez vode i hrane.

Stoga sam odlučio riskirati putovanje do jedne od najdužih rijeka na svijetu u potrazi za pitkom vodom.

Vozio sam se svojim autom. Većina benzinskih pumpi je zatvorena, a cijene su sve više. Ali imam goriva.

Izvještavam iz Sudana skoro dvije decenije.

I ranije sam izvještavao o protestima i vojnim udarima, ali ovo je najteže jer se dešava na ulicama oko mene. Čini se da je smrt svuda oko nas.

Dok se krećem prema rijeci, grupe ljudi, poput mene, hrle u ovo područje, koje je jedno od mjesta gdje ljudi skupljaju vodu.

Dolaze ovdje da se okupaju, operu stvari i po vodu za piće.

U ovom dijelu Sudana Bijeli i Plavi Nil kreću se paralelno prije nego što se pomiješaju i formiraju Nil dok počinje svoj tok prema Egiptu.

Stojeći na zapadnoj obali rijeke, poznatoj kao Bijeli Nil, posebno u oblasti Fatehab u Omdurmanu, mogu vidjeti u daljini oblake dima koji se dižu iz borbene zone, gdje se nastavljaju teške borbe uprkos obećanju o jednodnevnom prekidu vatre s obje strane.

Obraćam se porodicama koje su odlučile prikupljati vode iz Nila za piće i u druge svrhe. Kažu mi kako im je bila teška ova sedmica tokom žestokih borbi, posebno tokom ramazana i kako su ih jako pogodili nestanak vode kao i prethodne suše.

“Došli smo ovdje da pokupimo vodu iz rijeke, jer nam je voda potpuno isključena. Svi postimo. Nestalo je i struje, u mraku smo. Ljudi stvarno, stvarno pate”, objašnjava jedan čovjek.

Druga žena mi kaže kako joj je teško, posebno na ovim vrućinama od 40°C.

“Strašno je vruće. Struja je isključena pet dana. Nemamo vode, nemamo struje, nemamo ništa."

Ljudi skupljaju vodu, jedni u male kante, koje nose, drugi u velike kontejnere, na kolica s točkovima radi lakšeg transporta, koja često vuku magarci.

Svi će nastojati prokuhati vodu prije nego što je konzumiraju, ali moram priznati da nije potpuno čista.

Srećom, nije svim kvartovima isključena voda, pa neki ljudi idu onamo da napune svoje boce.

Iako je u izvještaju Unicefa i sudanske vlade o sigurnosti vode za piće u Sudanu iz 2017. godine stajalo da je “stanje Nila takvo da se ne dešava ozbiljna kontaminacija vode”, tada je upozoravano da “zdravstveni rizici vezani za vodu brzo rastu”.

Za takve rizike okrivio je porast broja stanovnika i ekonomske aktivnosti duž Nila te nedostatak vode za piće i kanalizaciju kako i za poljoprivrednu drenažu.

(Izvor: BBC)