Hvala na pitanju: Yusuf Islam, sada Yusuf/Cat Stevens, ovih je dana silovito pokazao da je u punoj kantautorskoj formi: i kao autor divnih pjesama koje su ga proslavile od sredine 60-tih godina nadalja, ali i kao izvođač koji ni u svojoj 75. godini nije izgubio ništa od magije scenskog radnika, posebno pjevača.
Stvari ovako stoje: prvo je sredinom juna objavio novi, 17. studijski album „King of a Land“ s 12 novih pjesama koje je dotjerivao zadnjih desetak godina s grupom vrhunskih studijskih muzičara i s koproducentom Paulom Samwell-Smithom i aranžerom Nickom Ingmanom, a onda se ukazao u nedjeljno popodne na centralnoj sceni Pyramide najvećeg muzičkog festivala na dunjaluku Glastonbury, onoga koji se održao od 21. do 25. juna 2023. Kritčari u oba slučaja nisu šedjeli riječi pohvale, a nastup na ovom festivalu, prvi za njega, došao je na izričiti zahtjev, i to opetovani, vodstva ovog ogromnog muzičkog događaja.
Prijatelj Bosne
I tako će tog popodneva naš Yusuf Cat Stevens, znan nam kao veliki prijatelj Bosne i Hercegovine, odsvirati uz pratnju vrhunskog devetočlanog pratećeg sastava 21 pjesmu uz krasne ilustracije na videobimu iza njega i publiku dovesti skoro do delirija. Da netko ne misli da pretjerujem, kao ono znamo kako i koliko je Bosnu pomagao u trenucima kad smo liptali krv, treba samo pročitati krajnje pohvalnu kritiku vrhunskog rock autora Alexisa Petridisa, koji mu u The Guardianu dan poslije daje svih 5 zvijezda. Možda se to može opravdati i minulim radom, ali sada sjedokosi nekadašnji superstar na Glastonbury je djelovao svježe, glas mu nije oronuo, nije zaboravio ni svirati gitaru i klavijature, prateći sastav je šibao britko i delikatno, a među pjesmama su se našle i brojne njegove uspješnice koje su ga od sredine 60-tih pa sve do povlačenja sa scene u drugoj polovici 70-tih promovirale u globalnu pop zvijezdu i jednog od najboljih kantautora uopće.
Glastonbury festival je krenuo 1970. kao reakcija na preranu smrt gitarskog heroja Jimija Hendrixa, pa se prekidao i onda krenuo snažnije i sa sve boljom organizacijom i sve većom posjetom, ali i sa željom da zahvati ne samo klasični rock, nego i sve žanrove i podžanrove popularne muzike. U tome su se organizatori, a oni su se mijenjali, pokazali visprenim i hrabrim – šansu su dobijali i mastodonti i mladi koji tek stupaju na scenu, bilo je i muzike iz svih krajeva svijeta (mi smo bili zastupljeni s bendom „Dubioza Kolektiv“) i za sve generacije. Veterani su dobijali isti tretman kao i neki koji su tek krenuli, ali su odmah pokazali velike potencijale. Ove je godine bilo niz vrhunskih nastupa – BBC je pokrivao sve najvažnije, tako da smo mogli uživati, prateći iz doma svog, u nastupima veterana poput grupe „Blondie“ i nepojamno sexy, iako 78-godišnje, pjevačice Debbie Harry, koja je bila u vrhunskoj formi, „Guns'n'Roses“ su prema svim ocjenama podbacili, još jedni prijatelji Bosne i Hercegovine, velški sastav „Manic Street Preachers“ ubjedljivo su, kao i uvijek, „Queens of a Stone Age“ izveli vrhunsku stadionsku predstavu, Elton John bio je sam vrh vrhova. Članovi „Foo Fightersa“, posebno njihov vođa Dave Grohl, pojavljivali su se svuda i tu u raznim ulogama, „Arctic Monkeys“ su iznova potvrdili da su možda najbolje što je scena ponudila zadnjih godina, bilo je i afro-popa i country rocka, raznih „world music“ mutacija, neki skoro otpisani izvođači su pokazali da je takvo mišljenje o njima pogrešno – recimo Rick Astley, mladi, a nadareni crooner iz Škotske Cliff Capaldi je na samoj sceni pokleknu i jedva izdržao nastup, ali ga je publika podržala svom snagom. Na Glastonbury festivalu sviralo se na 70-tak pozornica s „mali milion“ izvođača i teško da se to sve i može svesti na neku zajedničku matricu. Osim da je publika uživala, da je sve išlo bez problema, nakon 2-godišnje pauze tokom pandemije i prošlogodišnjeg uspješnog povratka.
Počeci u folk klubovima
Vratimo se malo u daleku prošlost: Cat Stevens se rodio u Londonu 1948. godine od majke Šveđanke i oca Grka s Kipra. Legenda kaže da je zarana nastupao po folk klubovima, zapazio ga je producent Mike Hurst i impresioniran njegovim pjesmama i izvedbama smjesta ga, a da nije imao niti 20 godina, dovodi u studio i snima pjesmu „I Love My Dog“, koja odmah zorno pokazuje da je riječ o instant-talentu. Narednih godina, dakle u drugoj polovici 60-tih oni produciraju nisku sjajnih pjesama koje postaju veliki uspjesi, a njegove pjesme izvode i drugi izvođači. Djelovao je starije nego što je doista bio, njegove su pjesme otvarale neke nove misli o ljudskoj egzistenciji, iskazivao je svoja osjećanja otvoreno i rafinirano, govorio o mnogim problemima. Njegov prvi album „Matthew and Son“ iz 1967. godine ga otkriva kao tankoćudnog opservatora ljudskih odnosa, slijede ga sve ubjedljiviji i zreliji „New Masters“ i „Mona Bone Jakon“ i posebno „Tea for Tillerman“, te „Teaser & The Firecat“, puni jezgrovitih krokija o životu, ljubavi, vjeri. Nabrojimo samo neke od poznatih pjesama kakve su „Morning Has Broken“ „Wild World“, „Lady D'Abarnville“, „Moon Shadow“, „Peace Train“, „Hard Headed Woman“, „Sitting“, „Can't Keep It In“ i još neke koje, nakon što je preležao tešku tuberkulozu, 70-tih su svjetske uspješnice, posebno u Americi.
A onda dolazi jednog dana nesreća kada se umalo nije utopio u moru i Cat Stevens se, nakon što je od brata dobio Kur'an, okreće islamu i polako napušta svijet show businessa koji mu je postajao sve odiozniji. Već 1977. godine mijenja ime u Yusuf Islam i potpuno se posvećuje religijskoj kontemplaciji i aktivnostima unutar islamske zajednice u Londonu i šire i raznim karitativnim djelatnostima.
Koncert u Sarajevu
Tih godina izlaze i dva njegova albuma, a Yusuf Islam sa suprugom na osnivanju karitativnih organizacija i na koncu islamske gimnazije koju će na kraju etablirati kao jednu od važnih pedagoških škola u Londonu, te više osnovnih muslimanskih škola. Odlazi u Bagdad, a drastična promjena će se desiti u njegovoj duši kad je izvršen teroristički napad na World Trade Center u New Yorku i on će prvi put 2001. godine nastupiti javno s antiratnom pjesmom „Peace Train“. I ranije, njegovi su ga imami u džamijama u koje je dolazio klanjati ili voditi karitativne djelatnosti nagovarali da se vrati onome što najbolje zna – muzici. Već ranije on će se angažirati na pomoći ljudima iz Bosne i Hercegovine, a jedan od rezultata je bio i kompilacijski album „I Have No Cannons That Roar“ iz 2000. godine. Naslovnu pjesmu je s njim otpjevao Dino Merlin, a predstavljala je divan hommage ubijenom ministru vanjskih poslova Republike Bosne i Hercegovine Irfanu Ljubijankiću. Uz to će producirati još nekoliko ploča s duhovnom muzikom. Dolazi u više navrata u Bosnu i Hercegovinu, a održat će i donatorski koncert 1997. godine u Sarajevu.
Godine 2007. godine opet obrat: on iznova shvata da svojoj islamskoj komuni može na najbolji način pridonijeti ako nastavi pisati pjesme i sam ih izvoditi. Polako je ponovo na bini, sada smiren, kontemplativan, bez one naprasne želje da se za svoje duhovne vrijednosti koje sada zastupa bori nekim spoljnim sredstvima, koje su mu u više navrata donosile probleme – zabrana ulaska u SAD i koješta još. Sad je to bilo za njim, on je sve više na sceni, sredinom novog desetljeća izdaje prve singlove i surađuje s važnim akterima svjetske pop scene (Paul McCartney, Dolly Parton i drugi), koncem 2006. godine mu izlazi novi album „An Other Cup“ urađen na visokom nivou, a slijedi ga „Roadsinger“ dvije godine potom, stalno je aktivan na mirovnoj sceni, snima dokumentarne emisije i odlazi na hadž.
Sad se već potpisuje samo s Yusuf, a napokon i Yusuf/Cat Stevens. Dolazi napokon 17. po redu album iz juna ove godine prepun mirovnih pjesama i pjesama za djecu i s djecom, filigranski produciran i trijumfalni nastup na Glastonbury festivalu prije dvije hefte. U tom nastupu će Yusuf/Cat Stevens iskazati iznova nevjerovatnu razinu svoga talenta – i kao autora i kao svirača i pjevača, ali i kao osobe koja se bori za miru i svijetu, za poštivanje općeljudskih vrijednosti i za razumijevanje djece i mladih. U nastupu su izvedene njegove bezvremene uspješnice poput „Morning Has Broken“, „Peace Train“, „Wild World“, „Father and Son“, onda posvetu supruzi mu Fauziji Mubarak Ali pjesmu „Hard Headed Woman“... U punoj formi izvođačkoj, sa sjajnim sastavom iza sebe, koncilijaran i nekako smiren, ali otvoren za komunikaciju sa 100-tinjak hiljada vatrenih poklonika ispred pozornice održao je nastup koji se pamti. A među pjesmama koje je izveo su bile i dvije s novog mu albuma: „Take the World Apart“ i „Pagan Run“, a nije zaboravio ni pomenuti sve one koji su tih dana bili na hadžu u Meki.
Na koncu još jedna digresija: Stevensa smo u bivšoj nam domovini upoznavali brzo i efikasno. Njegove su pjesme punile naše radijske i TV prostore, albumi izlazili redovito i na vrijeme, a ovaj autor je imao i tu čast da sjedi u prvim redovima male dvorane Doma športova u Zagrebu u maju 1976. godine, kada je s velikom ekipom predvođenom njemu odanim gitaristom Alunom Daviesom održao koncert koji se pamti do danas. Nadati se da će se u ove krajeve iznova navratiti, sada pod imenom Yusuf/Cat Stevens da nam prenese nešto od one magije koju je nedavno tako nesebično prosuo na Glastonbury festivalu.
