Decenijama su se najviši zvaničnici širom Indije okupljali svakog ramazana na "političkim iftaru", postkolonijalnom konceptu nakon sticanja nezavisnosti jedinstvenom za ovu zemlju. Počelo je po nalogu Pandita Jawaharlala Nehrua, prvog premijera nezavisne Indije, kada je bio domaćin ličnih iftarskih druženja u sjedištu All India Congressa u New Delhiju.

Nehru bi pozvao svoje muslimanske prijatelje i zajedno bi lomili hljeb dok bi sjedili za obrok nakon zalaska sunca. Nehruovi iftarski susreti vođeni su njegovim ličnim uvjerenjem u važnost različitosti i međuvjerskih inicijativa. Okupljanja nikako nisu bila planirani način da se dopre do manjinskog stanovništva ili nužno politička aktivnost. Oni su više bili izraz drugarstva, čija je podloga davala do znanja manjinskom muslimanskom stanovništvu da se poštuje njihova vjersko-kulturna praksa.

Jawaharlal Nehru, prvi premijer neovisne Indije, bio je domaćin ličnih iftarskih druženja u sjedištu Allindijskog kongresa u New Delhiju. 1950. godine, potpisuje indijski ustav, koji obećava "jedinstvo u različitosti".

Ovo se čini gotovo nezamislivim u sadašnjim vremenima, ali ovo je bio Nehruov pristup religiji i posvećenost sekularnoj vladi. Iako je Nehru bio hinduist i braman, bio je sekularan u praksi i u upravljanju. Njegova religioznost je nadilazila konvencionalno poimanje vjere.

Ainslie Thomas Embree, historičar i stručnjak za Indiju, u svom eseju iz 1993. godine, Nehruovo razumijevanje društvene funkcije religije, navodi: "Iako su 80 posto njenih ljudi hindusi, ne mogu pronaći da je Nehru ikada Indiju nazvao hinduističkom nacijom."

Embree je dalje napomenuo: "Inzija bi, insistirali su oni (vođe Kongresne stranke), bila sekularna država, to jest, u indijskoj upotrebi tog izraza: nacija u kojoj će se sva religija slobodno praktikovati, ali nijedna ne bi bila favorizirana u odnosu na drugu država."

Članovi muslimanske zajednice učestvuju u iftaru koji je organizirala Partija nacionalističkog kongresa (NCP) i kojem je prisustvovao Sharad Pawar u Islam Gymkhani, 27. aprila 2022. u Mumbaiju, Indija (Satish Bate/Hindustan Times preko Getty Images).

Takav pogled na svijet uvijek bi rezultirao zajedničkim jelom, usklađujući se s jedinstvenim elementom u indijskom ustavu koji obećava "jedinstvo u različitosti".

Transformacija

Nakon Nehrua, karakter političkog iftara je počeo da se transformiše. Iftar u organizaciji političkih stranaka bio je sve više protkan odgovarajućim ideologijama. I liste gostiju su postale selektivnije, a pozivnice su često slale samo utjecajnim muslimanima. Kritičari su rekli da su ovi događaji počeli da poprimaju naznake simbolike, s političarima različitih vjera koji su rutinski oblačili simboličnu muslimansku odjeću.

Tokom 1970-ih, politički iftar postao je isprepleten sa privlačenjem glasova i rijetko je bio pošten pokazatelj inkluzivnosti. Međutim, u ustavno sekularnoj zemlji nastavila se kultura priređivanja iftara sa svojom dozom kontroverzi.

Tokom godina, svi važniji politički igrači su bili domaćini iftara. Od Indire Gandhi (prva žena premijer Indije, također Nehruova kćerka) do nasljednika premijera Rajiva Gandhija, Manmohana Singha i Atala Beharija Bajpayeeja (pridruženih Bharatiya Janata Partiji), do važnih glavnih ministara poput Hemvatija Nandana Bahugune (Uttar Pradesh) lokalni lideri i nedavno bivši predsjednik stranke Indijski nacionalni kongres Rahul Gandhi.

Indira Gandhi je prva dala iftaru političku boju i zaokret 1970-ih, strateški koristeći ove raskošne događaje da dopre do uticajnih muslimana više klase čija bi podrška bila važna u izbornoj utrci.

Na državnom nivou, rigorozna politika banke glasova uvijek je bila povezana sa mnogo slojevitim Uttar Pradeshom (UP), najvećom državom u Indiji. U UP-u, iftarske skupove inicirao je bivši šef vlade Hemvati Nandan Baguna, a i danas su u kolektivnom sjećanju građana.

Primjetno, Uttar Pradesh je kritično važan u izbornoj politici čak i danas, a više kada je riječ o muslimanskim glasovima. Država trenutno ima vladu kojom upravlja BJP sa glavnim ministrom Yogijem Adiyanathom, koji je poznat po svom agresivnom vodstvu vođenom Hindutvom.

Ali nije svaki član BJP-a ili čak RSS-a bio tvrdolinijaš poput Adityanatha, nesvjestan pluralnog tkiva zemlje čak i prije deceniju. Atal Bihari Vajpayee je bio izuzetak čak i unutar Hindutva univerzuma.

Vajpayee je bio poznati hinduski pjesnik, veteranski politički lider koji je postao prvi premijer povezan s BJP-om. Vajpayee je bio jedan od osnivača Bhartiya Jan Sangha (ranije ime BJP-a) i doživotni član ultranacionalističke Hindutva organizacije Rashtriya Sevak Sangh (RSS).

Iako je rukovodstvo BJP-a uvijek bilo nesklono iftarskim okupljanjima, nazivajući ih "pseudosekularnim", Vajpayee, koji je tri puta bio premijer, nastavio je stopama svojih prethodnika poput Radživa Gandija ili čak Indire Gandhi.

On je nastavio da svake godine delegira zadatak organizacije iftara svom jedinom muslimanskom ministru Shahnawaz Khanu.

Kada je Manmohan Singh, sinonim za indijske ekonomske reforme, postao premijer nakon Vajpayeeja, i on je nastavio tradiciju redovnog održavanja političkih iftara u svojoj službenoj rezidenciji, s jednim izuzetkom javne tragedije zbog razornih poplava u sjevernoj državi Utarakhand.

Trend opadanja

Konkretno, 2014. godine, iste godine kada je BJP prvi put ubjedljivo osvojio opšte izbore, Khan nije održao nijedan iftarski prijem. Kada su ga mediji podstaknuli, rekao je da više nije poslanik i da je organizirao prethodne iftare samo da bi se pridržavao i poštovao želje veteranskog vođe Vajpayeeja. Održavanje iftara je bio odraz njegovog usklađivanja s inkluzivnom kulturnom praksom izvan partijskih ciljeva.

Nakon 2014. godine, scenario se dodatno transformirao jer je savezna vlada pod upravom BJP-a zvanično bojkotovala političke iftare.  

U prvoj godini nove vlade premijer Narendra Modi nije vodio niti prisustvovao nijednom iftarskom prijemu. Ni nekoliko muslimanskih lidera poput Mukhtara Abbasa Naqvija ili Najme Heptullaha unutar BJP-a nije priredilo službeni iftar tokom Ramazana. Zanimljivo je da je Pranab Mukherjee (doživotni član Indijskog nacionalnog kongresa) i tadašnji predsjednik Indije bio domaćin iftara. Ali predsjednik se smatra manje važnom figurom u indijskoj politici, a moćniji zvaničnici, uključujući Modija, klonili su se iftara.

Iako je BJP nastavio da propušta iftarske susrete u narednim godinama, navodeći ih samo kao sredstvo "muslimanskog smirivanja", podružnica ideološkog mentora stranke Rastriya Sevak Sangha (RSS) organizirala je političke iftar partije 2016. i 2018. godine.

Oštro kritiziran od strane hinduističkih tvrdolinijaša i sekularista, musliman Rashtriya Munch nije ponovo upao u taj prostor. U međuvremenu, članovi kongresa i regionalnih stranaka nastavili su tradiciju, šaljući liste gostiju kako za muslimanske elite, tako i za opozicione političke stranke, dajući tome prizvuk "inkluzivnosti", iako simboličan.

Nažalost, ono što je Nehru nekada inicirao kao lični gest uključivanja i različitosti, od tada je otet od strane njegove vlastite stranke, Indijskog nacionalnog kongresa i drugih igrača koji žele služiti i ojačati svoju usku izbornu podršku.

Nakon Nehrua, karakter političkog iftara je počeo da se transformiše. Iftar u organizaciji političkih stranaka bio je sve više protkan odgovarajućim ideologijama. (Santosh Kumar/Hindustan Times preko Getty Images).

Gledajući unazad, Nehruov gest je možda imao namjeru da obnovi koncept pluralizma. On zasigurno zaslužuje priznanje za svoj doprinos harmoničnoj obnovi nove nezavisne Indije, iz kandži kolonijalizma koji je istovremeno bio i prisila i podjela. Nepotrebno je reći da je podjela Indije bila najeklatantniji i najrazorniji primjer ove kolonijalne podjele, osim što je označila jedno od najvećih ljudskih raseljavanja i migracija na svijetu.

Budući da su još jedan opći izbori blizu, bilo bi zanimljivo promatrati kako političari mijenjaju mišljenje o političkim iftarima ovog Ramazana.

Do sada vladajuća stranka BJP nije najavila takve događaje, kao ni glavni opozicioni Indijski nacionalni kongres. Izuzetak je jedan događaj na državnom nivou koji je prvi petak Ramazana održao glavni ministar Telegane (južna država) pod upravom Kongresa.

Ostaje mučno pitanje da li je navodni "tokenizam i muslimansko smirivanje" političkih iftarskih partija dovoljno dobar izgovor da ih se ne održi, posebno u ovim vremenima vjerske majorizacije.