Nedžad Bublin Čupo s 19 godina uključio se u odbranu Republike Bosne i Hercegovine, dobitnik je najvećeg ratnog priznanja ARBiH “Zlatni ljiljan”, pripadnik Druge viteške brigade, nezvanično najbolji diverzant ARBiH. Nedžad je gost Stavovog podcasta “8. korpus” kojega vodi publicist Anes Džunuzović.
O ratnom angažmanu Nedžada Bublina Čupe ovog puta nismo detaljno govorili, a imalo bi tu materijala za nekoliko emisija. Žuč, Vis, Mijatovića kosa, Nedžarići, Stup, Hrasno brdo, Sokolje, Trebević, Igman, Bjelašnica, Treskavica, Nišićka visoravan... ratišta su na kojima je ratovao.
Ovog puta razgovarali smo uglavnom o Žuči, jer je danas zvanično otvoreno spomen obilježje “Krila slobode” na Golom brdu, platou na Žuči, koje je, kako kaže Nedžad Čupo epicenter oko kojeg se rotira Sarajevo i sarajevske prigradske općine i naselja. Iz toga je jasna važnost ove dominante kote.
Nedžad Čupo nadalje se prisjetio kada su na današnji dan, prije tačno 32 godine, uspješno vođene prve ofanzivne borbe na Žuči i kada je dobro utvrđeni neprijatelj morao da se povuče s prvih linija na Žuči, a to je prostor na kome se danas nalazi “Dom oslobodilaca”. U sklopu “Doma oslobodilaca” nalazi se i Muzej, a Nedžad Čupo kustos je tog Muzeja. Ko je bio na toj lokaciji jasno mu je da su s tog mjesta snajperi mogli djelovati po najvećem dijelu slobodne teritorije Općine Novi Grad i Novo Sarajevo, a neke dijelove su mogli i kamenjem gađati jer su bili tik iznad kuća na tom prostoru Buća i Buljakovog potoka, te dalje prema gradu.
Ova pobjeda i oslobađanje ovog prostora Žući, uz ranije Pofalićku bitku, te odbranu Predsjedništva, pokazali su borcima, ali i građanima Sarajeva i Bosne, kaže Nedžad Čupo, da je odbrana moguća i da bez obzira na nadmoć u oružju i oruđu, te vojnoj obučenosti neprijatelja, naša novoformirana Armija i MUP RBiH mogu odbraniti Sarajevo i Bosnu. Nakon ovih akcija sve manje Sarajlija je razmišljalo o odlasku, a sve više ih se priključivalo jedinicama odbrane, kaže Nedžad Čupo, svjedok i akter svih tih događaja i procesa.
Kasnije su vođene druge ofanzivne akcije na Žuči i pomjerane linije, oslobođene nove kote, oslobođeni Smiljevići, Zabrđe, te na koncu se izašlo i na Golo brdo odakle se mogla vidjeti vogošćanska petlja, ali i sve važne kote bliže i dalje od Sarajeva. Bio je to veličanstven podvig Armije RBiH. Razgovarali smo i o strateškoj važnosti ovog prostora za odbranu Sarajeva, govorili smo o herojima Žuči: Safetu Zajki, Safetu Isoviću, Enveru Šehoviću, braći Panjeta i drugim.
Kao kustos Muzeja na “Brdu oslobodilaca” Nedžad Čupo govori i o važnosti ratnih muzeja, spomeničke kulture, kao načina na koji se ne samo prisjećamo dešavanja iz perioda agresije, već jačamo samopouzdanje, ostavljamo mlađim generacijama vijekovna obilježja časne borbe za odbranu domovine Bosne i Hercegovine.
