Kugu ili Crnu smrt, najveću pandemiju u historiji, izazvala je bakterija 'Yersinia pestis' i ubila je 60 posto stanovništva u nekim dijelovima Evrope između 1346. i 1353. godine. Unatoč ogromnim demografskim i društvenim posljedicama pandemije, njeno porijeklo je dugo bilo nepoznato. Sada ga je otkrio multidisciplinarni tim naučnika koji je proučavao drevne genome bakterija koje uzrokuju pandemiju u srednjoj Aziji, prema časopisu 'Nature'.

U ovoj studiji grupa naučnika sa Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju u Leipzigu (Njemačka), Univerziteta Tübingen (Njemačka) i Univerziteta Stirling (Ujedinjeno Kraljevstvo) pratili su porijeklo prvog soja bakterije koja uzrokuje kugu, Yersinia pestis, do regije jezera Issyk Kul u današnjem Kirgistanu.

Godine 1347. kuga je prvi put ušla u Sredozemlje putem trgovačkih brodova koji su prevozili robu s crnomorskih područja Zlatne Horde. Potom se proširila po Evropi, Bliskom istoku i sjevernoj Africi, odnijevši do 60% stanovništva u velikoj epidemiji poznatoj kao Crna smrt. Ovaj prvi val kasnije se proširio u 500-godišnju pandemiju, takozvanu drugu pandemiju kuge, koja je trajala do ranog 19. stoljeća.

Dugo se raspravljalo o porijeklu Druge pandemije kuge. Jedna od najpopularnijih teorija tvrdi da joj je porijeklo u istočnoj Aziji, tačnije u Kini. Međutim, jedini arheološki nalazi koji su do sada bili dostupni dolaze iz Srednje Azije, blizu jezera Issyk Kul, u današnjem Kirgistanu.

Ovi nalazi pokazuju da je epidemija opustošila lokalnu trgovačku zajednicu 1338. i 1339. godine. Groblja iz tih godina imala su veliki broj nadgrobnih spomenika. "Kada imate godinu ili dvije puno više smrtnih slučajeva, to znači da se događa nešto čudno", rekao je Philip Slavin, historičar ekonomije i okoliša na Univerzitetu Stirling i kovoditelj studije.

Naime, iskapanja provedena prije gotovo 140 godina otkrila su nadgrobne spomenike koji ukazuju na to da su pojedinci umrli tih godina zbog nepoznate epidemije ili “kuge”. Od njihovog prvog otkrića, nadgrobni spomenici, ispisani na sirijskom jeziku, bili su kamen temeljac kontroverzi među znanstvenicima o njihovoj važnosti za evropsku Crnu smrt.

Prvi rezultati tima bili su vrlo ohrabrujući, jer je DNK iz bakterije kuge, Yersinia pestis, identificiran kod pojedinaca kod kojih je 1338. godina ispisana na njihovim nadgrobnim spomenicima. "Napokon smo uspjeli pokazati da je epidemija koja se spominje na nadgrobnim spomenicima doista bila uzrokovana kugom", kaže Slavin. “Najvažnije je ne samo da smo otkrili bakteriju Yersinia pestis u tim grobovima već smo u smislu evolucije, utvrdili da je ta ista bakterija izvor pandemije crne smrti, to je soj koji se tačno poklapa s početkom pandemije”, pojašnjava Slavin.

Istraživači su povezivali početak Crne smrti s velikom diverzifikacijom sojeva kuge, događajem nazvanim 'Veliki prasak' raznolikosti kuge. No, tačan datum ovog događaja nije se mogao precizno procijeniti, a smatralo se da se dogodio negdje između 10. i 14. stoljeća.

Sada je tim sakupio kompletne drevne genome kuge s kirgiskih lokacija i istražio njihov odnos s ovim događajem Velikog praska. “Otkrili smo da se drevni sojevi iz Kirgistana nalaze tačno na čvorištu ovog velikog događaja diverzifikacije. Drugim riječima, pronašli smo izvornu vrstu crne smrti i čak znamo njezin tačan datum, to jes 1338.”, kaže Maria Spyrou, glavna autorica i istraživačica na Univerzitetu u Tübingenu.

Pitali su se odakle dolazi ovaj soj i je li evoluirao lokalno ili se proširio u ovu regiju s nekog drugog mjesta. Kuga nije bolest ljudi; bakterija preživljava u populacijama divljih glodavaca diljem svijeta, u takozvanim rezervoarima kuge. Stoga, drevni srednjoazijski soj koji je izazvao epidemiju 1338-1339 oko jezera Issyk Kul mora poticati iz jednog od tih rezervoara.

Naučnici su zaključili da je drevni srednjoazijski soj koji je izazvao epidemiju kuge 1338-1339 u Kirgistanu prešao na ljude iz kirgiških populacija svizaca, koji djeluju kao rezervoari za bakterije, a zatim mutirao u različite varijante koje su se proširile diljem svijeta.

“Otkrili smo da se moderne vrste koje su najbliže starom soju danas nalaze u rezervoarima kuge oko planine Tian Shan, dakle vrlo blizu mjesta gdje je pronađen stari soj. To ukazuje na porijeklo pretka kuge u Srednjoj Aziji”, objasnio je Johannes Krause, glavni autor studije i direktor Max Planck instituta za evolucijsku antropologiju.

Istraživač povlači analogiju s pandemijom koronavirusa: “Imamo Alpha, Beta, Gamma, Delta, Omicron... Omicron je evoluirao iz Delte, a Delta je evoluirala iz Game. Možda nije najbolja usporedba, ali ono što znamo je da je ovaj soj prethodio soju kuge.” Upravo je nedavna pandemija koronavirusa, zaključuje Slavin, pridonijela povećanju interesa društva i naučne zajednice za zarazne bolesti i epidemije uzrokovane mikroorganizmima poput virusa i bakterija.