Februar označava početak obilježavanja Mjeseca crnačke historije, godišnje proslave u SAD-u koja se također obilježava u različito vrijeme u drugim zemljama Anglosfere kao počast doprinosima, dostignućima i izazovima afričke zajednice. Svake godine se izdvaja jedna istaknuta ličnost povezana s ovim događajem. Ne samo da je zapamćen po svom trajnom revolucionarnom uticaju na afroameričku zajednicu i globalni jug, već i po tome što je upravo u ovom mjesecu Malcolm X doživio svoj tragični kraj.
Dana 21. februara 1965. godine, u dvorani Audubon u Harlemu, New York, Malcolm X (El-Hajj Malik El-Shabazz) je ubijen dok se obraćao Organizaciji afroameričkog jedinstva (OAAU). Među njegovim napadačima bili su članovi grupe u kojoj se Malcolm ranije afirmisao: Nacija islama (NOI). U trenutku smrti imao je samo 39 godina.
U pripremi za njegovo ubistvo, El-Shabazz je znao da je obilježen čovjek, zahvaljujući stalnom nadzoru od strane FBI-a i lokalnih vlasti, uz prijetnje NOI-a nakon sukoba s njihovim vođom, Elijahom Muhammadom, i njegovog približavanja sunitskom islamu.
U Autobiografiji Malcolma X-a, napisanoj s autorom Alexom Hayleyjem, El-Shabazz je rekao: „Uvijek sam vjerovao da ću i ja umrijeti od nasilja.” Knjiga je započela jednim od njegovih najranijih uspomena iz djetinjstva: bježanjem sa svojom porodicom nakon što je bijelac, pripadnik Ku Klux Klan (KKK) zapalio njihovu kuću, ubivši njegovog oca, baptističkog propovjednika koji je bio pod utjecajem učenja pan-afričkog vođe Marcusa Garveya.
Iako je odrastao u Lansingu, Michigan, El-Shabazz je rođen kao Malcolm Little 19. maja 1925. godine u Omahi, Nebraska. Zanimljivo je da je to bila godina prije početka Mjeseca crnačke historije, a Sedmicu historije crnaca osnovao je afroamerički naučnik i pedagog Carter G Woodson.
Nakon ubistva njegovog oca, mentalno zdravlje njegove majke se pogoršalo, što je dovelo do toga da mladi Malcolm i njegova braća i sestre odu u hraniteljstvo. Kasnije će se uključiti u kriminalno podzemlje Bostona prije nego što se više ukorijenio u tom načinu života u “Crnoj meki” njujorškog Harlema. Na kraju je uhapšen i zatvoren.
Iako je svojevremeno dobio nadimak "Sotona" zbog svojih nereligioznih stavova, Malcolm je u zatvoru iskusio transformativno putovanje. Uprkos tome što je bio nepismen, koristio je svoje vrijeme da se obrazuje, otvarajući svoj um znanju i otkrivajući osjećaj pripadnosti unutar NOI-a nakon što ga je njegov najstariji brat Wilfred regrutovao u grupu.
“Zatvor bih stavio na drugo mjesto nakon koledža kao najbolje mjesto za čovjeka ako treba malo razmisliti”, prisjetio se svog života iza rešetaka. “Ako je motivisan, čovjek u zatvoru može promijeniti svoj život.”
Uzdižući se kroz organizaciju kao ministar i nacionalni glasnogovornik grupe, Malcolm X, kako je postao poznat, nadgledao je porast članstva NOI-a tokom 1950-ih i 1960-ih, što je vjerovatno zasjenilo imidž i popularnost Elijaha Muhameda. Svojim vatrenim propovijedima i govorom opisivan je kao “najljutiji crnac u Americi” i zauzeo je beskompromisni revolucionarni stav. Ovo je inspirisalo brojne mlade Afroamerikance da zauzmu odlučniji i hrabriji stav u zalaganju za svoja prava.
Njegova poruka je odjeknula s pojmovima crne muškosti i apelirala je na one koji su islam počeli doživljavati kao pogodniji za njihove težnje i učvršćujući njihov osjećaj identiteta, suprotstavljajući ga kršćanstvu za koje su smatrali da je propalo.
Malcolmov pristup bio je u potpunoj suprotnosti s nenasilnim pokretom za građanska prava na čelu s dr. Martinom Lutherom Kingom, za kojeg je jednom rekao da predvodi “jedinu revoluciju u kojoj je cilj voljeti svog neprijatelja”. Za Malcolma X-a, sve revolucije - prave revolucije - uključivale su "prolijevanje krvi". Podrazumijeva se da je, između dva lidera građanskih prava, glavni establišment favorizirao Kinga u odnosu na Malcolma. Prvi se smatrao prihvatljivijim, dok se drugi smatrao strašnom prijetnjom; nekoga koga se treba plašiti. Ipak, bez obzira na njihove metode, obojica su ubijeni, uz vjerodostojne sumnje koje su upućivale na umiješanost države.
Godine 1964. Malcolm je objavio da se odvaja od NOI-a, nakon nekih unutrašnjih sporova i skandala u koje je umiješan Elijah Muhammad, prije nego što je krenuo na turneju po Bliskom istoku, Africi i Europi, posjećujući mnoge muslimanske zemlje u tom procesu. On je obavio islamsko hodočašće, hadž, u sveti grad Mekku. Nakon toga je nazvan El-Hajj Malik El-Shabazz.
Ujedinjujuće iskustvo hadža je dovelo do toga da se njegova uvjerenja još jednom promijenila nakon što se pridružio glavnim tokovima islamske vjere. Bio je svjedok “hodočasnika svih boja iz svih dijelova ove zemlje koji pokazuju duh jedinstva i bratstva kakav nikada prije nisam vidio.” Njegov odlazak iz NOI-a je također podijelio organizaciju. Najpoznatiji afroamerički musliman, ako ne i jedan od najpoznatijih ljudi modernog doba, legendarni bokser Muhamed Ali, prekinuo je veze sa El-Shabazzom dok je još bio član NOI-a, što je Ali kasnije objasnio svojim upoznavanjem s izvornim islamom.
Tokom njegovih putovanja postalo je jasno da je Malcolm nadogradio neke od svojih stavova i uvjerenja, uključujući segregaciju crnaca i bijelih u SAD-u i crni nacionalizam. Umjesto toga, prihvatio je internacionalizam. Otprilike u to vrijeme El-Shabazz je postao sve glasniji u svom protivljenju cionizmu i “nelogičnoj” okupaciji arapske Palestine. Vrijedi spomenuti i to da je posjetio Gazu u Palestini, odnosno izbjeglički kamp Khan Yunis, koji je trenutno napadnut od strane izraelskih okupacionih snaga u sklopu genocidnog rata koji se vodi nad Palestincima na priobalnom području.
Pišući u Egyptian Gazette 1964. godine, El-Shabazz je izjavio: „Da li su cionisti imali pravno ili moralno pravo da napadnu arapsku Palestinu, iskorijene njene arapske građane iz njihovih domova i zaplijene svu arapsku imovinu samo na osnovu 'vjerske' tvrdnje da su njihovi preci tamo živeli pre hiljadama godina? Prije samo hiljadu godina Mauri su živjeli u Španiji. Da li bi ovo današnjim Maurima dalo zakonsko i moralno pravo da napadnu Iberijsko poluostrvo, protjeraju njegove španske građane, a zatim uspostave novu marokansku naciju... gdje je nekada bila Španija, kao što su evropski cionisti učinili našoj arapskoj braći i sestre u Palestini?”
Nedugo nakon njegovog povratka u Ameriku, El-Shabazzova misija da ujedini potlačene ljude na globalnom nivou i širi poruku islama u SAD-u naglo je okončana njegovim ubistvom. Mnogi, uključujući i samog El-Shabazza, vjerovali su da bi takva neizbježnost vjerovatno uključivala FBI, s obzirom na njegovo znanje o mogućnostima i ograničenjima Nacije islama, pokreta u čijem razvoju je igrao ključnu ulogu.
Čak i danas, tačne okolnosti njegove smrti su misterija, posebno nakon prošlogodišnjeg oslobađanja dvojice od trojice muškaraca osuđenih za ubistvo ikone građanskih prava. Netflix dokumentarni film iz 2020. Who Killed Malcolm X? navodi da je jedan od atentatora bio William Bradley, također poznat kao Al-Mustafa Shabazz, koji je živio u Newarku, New Jersey, i da je pobjegao sa mjesta zločina, uprkos tome što je njegova umiješanost bila "otvorena tajna" u lokalnom zajednice dugi niz godina. Navodni ubica je umro dvije godine prije nego što je režiser dobio priliku da ga intervjuiše. Optužbe koje povezuju američku vladu s atentatom traju do danas.
Prošle godine, na 58. godišnjicu mučeništva Malika El-Shabazza, jedna od njegovih kćeri, Ilyasah Shabazz, objavila je da namjerava tužiti FBI, CIA-u, policijsku upravu New Yorka (NYPD) i druge agencije u tužbi protiv nezakonite smrti. Različite vladine agencije optužene su za lažno prikrivanje dokaza da su se “urotile i izvršile svoj plan za ubistvo Malcolma X-a”.
Naslijeđe Malika El-Shabazza i dalje ima dubok utjecaj na oblikovanje mladih umova oko tema kao što su obrazovanje, oslobođenje i socijalna pravda. Sa trenutnim globalnim fokusom na nepravdu i tiraniju koja se nanosi palestinskom narodu, takve ideje su relevantne kao i uvijek i bit će podsjetnik da se palestinska revolucija i oslobođenje mogu postići "svim potrebnim sredstvima", uključujući i oružanu borbu. U tom kontekstu, jedan citat Malcolma X-a sigurno izdržava test vremena: „Ne možete odvojiti mir od slobode jer niko ne može biti u miru ako nema svoju slobodu.”
