Dok je rad na mesu uzgojenom u laboratoriji dospio na naslovnice posljednjih godina, sličan rad na voću je manje atraktivan. Naučnici iz kompanije Plant & Food Research u južnom gradu Christchurchu imaju za cilj da to promijene uzgojem voćnog tkiva iz biljnih ćelija za koje se nadaju da će jednog dana imati ukus, miris i oblik kao pravo voće. Istraživači se nadaju da će program pomoći u očuvanju sigurnosti hrane u zemlji.

“Ovdje na Novom Zelandu smo dobri u uzgoju konvencionalnih hortikulturnih usjeva”, rekao je dr. Ben Schon, vodeći naučnik za program Food by Design u istraživanju Plant & Food Research koji podržava vlada, “ali gledajući u budućnost, postoji mnogo promjena koje dolaze u svijetu s rastom stanovništva, sve većom urbanizacijom i klimatskim promjenama.”

Program ima za cilj uzgoj voćnog tkiva bez dijelova koji se obično odbacuju poput jezgre jabuke ili kore narandže. Pružanje potrošačima samo voćnog tkiva pomoći će u smanjenju bacanja hrane, rekao je Schon.

Hrana uzgojena u laboratoriji mogla bi igrati ključnu ulogu u održivoj poljoprivredi, ali je još uvijek u vrlo ranoj fazi razvoja, kaže dr Ali Rashidinejad, viši naučnik za hranu na Univerzitetu Massey u Aucklandu koji nije uključen u program.

Budući da je hrana uzgojena u laboratoriji potpuno nov koncept, nakon što se razvije, morat će dokazati svoju sigurnost regulatornim tijelima vjerovatno kroz skupa i duga klinička ispitivanja. „Prevazilaženje takvih prepreka može potrajati godinama, ako ne i decenijama“, rekao je Rašidinedžad.

Potrošači će također morati da prihvate tu praksu; starije generacije bi se mogle pokazati neodlučnima, ali istraživanja pokazuju da su mlađe generacije spremne isprobati novu hranu ako te namirnice nude zdravstvene prednosti, a istovremeno ograničavaju utjecaj na okoliš, rekao je Rashidinejad.

Program Plant & Food Research, koji je započeo prije 18 mjeseci, fokusira se na ćelije iz borovnice, jabuke, trešnje, feijoe, breskve, nektarine i grožđa, ali upozoravaju da krajnji cilj berbe nečega što je hranljivo i ugodno za jelo možda uopšte neće biti dostižan.

Izvor: The Guardian