Samo tri dana prije historijskog referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, 26. februara 1992. godine, prvi je put eksplozivom napadnuta banjalučka Ferhadija džamija. Naime, nešto iza 23 sata tog 26. februara iz automobila u pokretu bačen je eksploziv na džamiju a snažna eksplozija uznemirila je Banjalučane.

Kako je tog jutra objavilo Oslobođenje, vandalski nasrtaj na kompleks Ferhadije, zadužbine Ferhad-paše Sokolovića, utemeljitelja Banja Luke, izazvao je zgražanje svih onih koji se osjećaju stanovnicima tog grada a u saopćenju Stranke demokratske akcije nakon napada navedeno je kako nije riječ o nasrtaju samo na džamiju nego na identitet cijelog jednog naroda.

Godinu dana kasnije, sedmog maja 1993. džamiju će konačno dokusturiti,  do temelja je srušena u sinhroniziranoj akciji tadašnjih vlasti Republike srpske.  Zbog njenog rušenja sedmi maj se obilježava kao Dan džamija.

Treba podsjetiti kako je, po istraživanu rahmetli Sabire Husedžinović, po dolasku u Banja Luku Austro-Ugarska zatekla 38 džamija i one su ucrtane u prvoj geodetskoj karti Banje Luke iz 1884. godine.

Do drugog svjetskog rata je srušeno devet, a poslije 14 džamija. U Agresiji na Bosnu I Hercegovinu srušeno je preostalih 15 džamija u gradu i još jedna šesnaesta u prigradskom naselju Vrbanja. Srušeno je i šest turbeta, pet šadrvana i sahat kula. Ostaci džamija Ferhadije i Amaudije, turbeta, mezara odneseni su i bačeni na gradsko smetljište, dok je jedan dio samljeven u šljunkari.

Kako je kazala Hudedžinović, Ferhadija džamija predstavlja najznačajniji spomenik islamske arhitekture 16. vijeka u Bosni i Hercegovini. Poslije strašne eksplozije kada je džamija srušena 7. maja 1993. godine ostala je munara. Nedugo nakon rušenja džamije, srušena je i munara. Ostaci su pokupljeni bagerom i bačeni na gradsko smetljište.