Napustiti sve i izolirati se od društva vrlo je česta fantazija introvertnih osoba. I dok rijetko dolazi do ostvarenja, zaista postoje načini za to. Dobar primjer za to je slučaj Chrisa Mc Candlessa, koji je sebi dao nadimak Alexander Supertramp, koji se proslavio nakon što je napisao knjigu u kojoj je ispričao svoju avanturu u samoći prirode. No, postoje i drugi manje radikalni načini da se to postigne... Ili bolje rečeno, na radikalan način, ali čuvajući neke od vrlina i dobrobiti života u društvu, poput krova pod kojim se skloniti.

To se događa na malom otoku na jugu Islanda po imenu Ellidaey, gdje se nalazi najizoliranija kuća na svijetu. Otok pripada arhipelagu od 15 otočića pod nazivom Vestman. Unatoč tome što ima površinu manju od pola kvadratnog kilometra, ovo je treći najveći otok u arhipelagu. Osim toga, to je i rezervat prirode i zaštićeno područje Islanda jer je mjesto gdje se morske ptice tog mjesta gnijezde.

No, bez sumnje, ono što najviše pobuđuje zanimanje je kuća koja je tu izgrađena. Za nju se vežu razne legende, čak se pričalo da je ova kuća zapravo dom Björk, svjetski poznate islandske umjetnice.

Riječ je o teoriji koja datira još iz 2000. godine, kada je premijer te zemlje David Oddson uvjeravao da će pjevačici dodijeliti vlasništvo nad otokom, zbog njezinog velikog kulturnog doprinosa Islandu. No, bilo je i mnogo različitih glasina, poput onih da je njegov vlasnik bio ekscentrični milioner i da ga je zadržao kako bi se sklonio unutra u slučaju "zombi apokalipse".

Ali, kao što to često biva, stvarnost je daleko manje uzbudljiva. Zapravo, kuća je prazna još od 1930. godine, otkako se sa otoka odselilo pet porodica koje su je podigle i koje su u njoj živjele od ribolova i lova na ptice. Kuća je u savršenom stanju, ona je savršeno mjesto za život u samoći, uvijek vas prati buka valova koji se razbijaju o stijene i jedini način da se tamo stigne je brodom. Kuća nema ni struje ni tekuće vode iako ima genijalan sistem za prikupljanje kišnice.

Želite li otok Ellidaey učiniti svojim domom, morate se obratiti Lovačkom udruženju Ellidaey, budući da je u njihovom vlasništvu od 1950. godine, a njeni članovi jedini smiju ući u zgradu. Trenutno se koristi samo kao ostava i kao mjesto okupljanja lovaca na puffin, vrstu morskih ptica porijeklom iz regije.