Harun ar-Rašid, halifa iz dinastije Abasida rođen je u Reju, u blizini današnjega Teherana, 763. ili 766. godine, a umro u Tusu, u Horasanu, 24. marta 809). Peti je abasidski halifa. Do prijestolja (786) mu je pomogao doći njegov tutor Jahja (Yaḥyá) iz porodice Barmakida, kojega je postavio za velikog vezira. Unatoč pobunama u provinciji, zemlja je pod njegovom upravom napredovala. Vodio je uspješne ratove s Bizantom i s Hazarima.
Ime Harunovo pročulo se i na Zapadu, pa je Karlo I. Veliki navodno s njim izmjenjivao poslanice i darove (iako arapski izvori to ne spominju). Održavao je diplomatske odnose i s Kinom. Preko priča iz Hiljadu i jedne noći ušao je u legendu.
Za njegovo doba islamsko carstvo dostiglo je svoje zlatno doba, a vladavina Haruna ar-Rašida trajala je od 786-809. n.e. Tokom njegove vladavine Bagdad je postao svjetski centar znanja, kulture i trgovine. Budući da je intelektualno, vojno i politički bio snalažljiva osoba, njegov život bio je predmet i inspiracija mnogih priča. Neke od njih su istinite, ali je mnoge su, treba priznati, izmišljene i protkane motivima legendi i mitova. Njemu se pripisuju i zasluge osnivanja Kuće mudrosti (Bayt al-Ḥikmah), kompleksa velike biblioteke Bagdada, javne akademije i intelektualnog centra.
Harun ar-Rašid bio je zaštitnik umjetnosti i obrazovanja, te je nadahnuo značajnu kulturnu renesansu. Potpomagao je proučavanje (islamskog) prava i nastojao iskoristiti stručnost islamskih učenjaka kako bi stvorio jedinstven zakonski sistem na području čitave Abbasijske države.
Njegov sin El-Meʾmun proširio je kompleks Kuće mudrosti koji će postati prestižni centar za proučavanje prirodnih i društvenih nauka, a posebno će cvjetati prepisivačka i prevodilačka djelatnost, izučavanje matematike, astronomije, medicine, hemije, geografije… Kuća mudrosti, kao i sve ono što je nastalo i sačuvano u njoj, uništena je tokom tokom mongolske invazije i pustošenja Bagdada 1258. godine.
