Prošlost je puna udara na Bosnu i oni su uvijek dalekosežni. Udarci su svakodnevni i odavno zadiru u historiju i budućnost ove zemljice Bosne. Pokazali su to posljednji događaji u Mrkonjić-Gradu.

Kada je 25. novembra ove godine novinar javnog FTV servisa u Mrkonjić-Gradu (nekada Varcar-Vakuf) u uličnoj anketi pitao građane treba li slaviti 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine, odmah su odgovarali da ne treba, a onda bježali od kamera. Nije ni čudo kakav golemi zločin su im Dodik i SNSD kompanija prekrili lažima, pa je šutnja nekakvo rješenje.

PODMETANJE ZLOČINA

Svih se ovih godina u Rs-u revidira i prekraja historija. Historijski revizionizam ondje je uobičajena pojava. Sredinom septembra 2021. godine mogli smo vidjeti i čuti Milorada Dodika u Mrkonjić-Gradu dok je govorio o zločinu koji se dogodio 1995. godine. U Mrkonjić-Gradu (nekada Varcar-Vakufu) ekshumirana su tijela 181 žrtve, među kojima 81 civila, 97 boraca Vojske Republike srpske, uglavnom starijih ljudi, te tri pripadnika MUP-a Republike srpske. Među ekshumiranima je deset žena.

Dodik je tada za taj zločin optužio Armiju RBiH, što je bila notorna laž. On je brutalno lagao, a mediji u Rs-u ga podržavali u lažima. Armija u vrijeme zločina nije bila ni blizu Mrkonjić‑Grada. U Mrkonjiću su bile jedinice HV-a i HVO-a.

Treba znati da Armija RBiH nije nigdje napravila zločin u toj posljednjoj ofanzivi i operacijama oslobađanja Kulen-Vakufa, Bosanskog Petrovca, Ključa, Sanskog Mosta i Kupresa. U svim tim gradovima i općinama borci Armije nalazili su gomile leševa likvidiranih Bošnjaka. Primjer takvog najgoreg zločina prilikom povlačenja Vojske Rs-a jeste Sanski Most, gdje su desetine leševa bošnjačkih civila ostale ležati po ulicama dok je Armija Republike Bosne i Hercegovine prodirala u grad.

Mogu li se nakon četvrt vijeka voditi istrage o zločinima od 1992. do 1995. godine? Danas srpska strana izlazi u javnost s navodnim žrtvama i uvijek su te tvrdnje pod sumnjom. I uvijek je pitanje zašto ti zločini nisu istraženi u ovih gotovo četvrt stoljeća mira? Zašto nije istražen zločin nad Srbima Mrkonjić-Grada? Samo su dva razloga: Ili zločini nisu dokumentirani, što je apsurd, ili je korisno šutjeti o vlastitim žrtvama.  

Mrkonjić-Grad bio je vojni cilj Armije RBiH. Svojevremeno je javno o tome govorio general Atif Dudaković. On je napominjao da je bila prava trka između njegovog Petog korpusa i HV-a i HVO-a ko će prije do Mrkonjić-Grada. U općinu su, na kraju, ušle autobusima i helikopterima jedinice HV-a i HVO-a i dogodio se stravičan zločin.

Čitava dogovorena vojna operacija Vojske RS-a i na drugoj strani HV-a i HVO-a jasna je nesretnim ljudima Mrkonjića, koji moraju da šute o ovim užasima.

Da ima svijesti u opoziciji Rs-a, pravo pitanje Dodiku bilo bi zašto je izostala krivična prijava za ovaj masovni zločin? Zašto vlast nikad nije odgovorila zahtjevima Međunarodnog krivičnog suda u Hagu da mu se dostavi ovaj predmet? Zašto se u medijima Srbije i Rs-a sramno šuti desetljećima o ovom zločinu?

Jajce, Šipovo i Mrkonjić-Grad bili su u kombinaciji između srpsko-hrvatskih političkih vlasti i vojnih struktura. Mirnim putem, praktično bez ikakvih borbi, sva su tri grada došla pod kontrolu Hrvata.

Čak je i za balkanske lažove naivni David Owen posumnjao: “Hrvatske snage su od Srba 15. septembra 1995. godine zauzele Jajce... Djelovalo mi je sumnjivo, kao da Srbi žele da Hrvati, a ne Muslimani zauzmu Jajce.”

Srpska štampa zbunjeno je pisala o ovom događaju. Novinar Batić Bačević napisao je u beogradskom NIN-u 22. augusta 1995. godine: “Grad Jajce je pao pošto je na nj ispaljeno samo 13 granata, što je omogućilo hrvatskim snagama da u nj uđu autobusima.”

DOGOVOR PROTIV ARMIJE RBiH

Snažne diverzantske udarne grupe Jajačke brigade Armije RBiH vodile su fanatične borbe na prilazima gradu, dok su te večeri helikopteri s hrvatskim vojnicima normalno slijetali u sami centar grada. Isto se dogodilo i u susjednom Šipovu, odakle su, bez problema, rotirane hrvatske jedinice koje će za nekoliko sati zaposjesti srpske položaje prema borcima Armije RBiH koja je uzaludno napadale na čitavom dijelu fronta. Sav su prostor srpske jedinice predale hrvatskim trupama bez borbe.

Radilo se o dogovoru dviju strana i sve je urađeno da bi se izbjeglo spajanje Sedmog i Petog korpusa preko ova tri grada i time stvorila kompaktna teritorija Armije RBiH. Sve je bilo u računicama. Procent teritorija Bosne i Hercegovine podijeljen je u Ženevi zahvaljujući glavnom mirovnom posredniku Davidu Owenu. Znalo se da Srbi posjeduju više od 50 posto teritorija, uglavnom šume i pustare, pa je trebalo spriječiti Armiju RBiH da se dokopa više teritorije od onih 51 posto za Federaciju. Naravno, to neće moći ako teritoriju zaposjednu njihovi novi federalni hrvatski partneri. Dobici takvih dogovorenih akcija bili su višestruki. Time se moglo stvoriti podjela tipa Palestine, Gaza – Zapadna obala, u kojoj je moguće komunicirati samo preko teritorija buduće srpske republike i onoga što je i dalje živo i što zovemo Herceg-Bosnom.

Ostaje praznina u ovom jednostavnom vojnom dogovoru protiv Armije RBiH i Bosne i Hercegovine. U Jajcu i Šipovu nisu napravljeni zločini, pa se postavlja pitanje zašto je ubijeno toliko civila u Mrkonjić-Gradu? Naime, rušitelji Bosne i Hercegovine išli su toliko daleko da je trebalo uništiti bilo kakvu pomisao na zajednički život, pa su prvo razarani gradovi za nacionalno miješanim stanovništvom. Čemu je služio još jedan nepotrebni zločin? Mrkonjić je grad novije historije Bosne i Hercegovine, mjesto prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, značajne potvrde obnovljene bosanske državnosti. Na mjestu rađanja moderne Bosne i Hercegovine trebalo je najgorim zločinima dodatno razoriti Bosnu i Hercegovinu i ideju zajedničkog života na kojoj počiva njena historijska veličina i snaga. Pitanje je zašto je to bila zajednička opcija, dvije strane u režiranom sukobu? Tribunal u Hagu godina je tražio dokumente o ovom zločinu, ali ih Dodikova vlast nikada nije htjela dati. Zašto?

Kada konačno dođe do pregovora u Daytonu, Tuđman ima dobru pregovaračku zalihu teritorija. Čim su pregovori zapeli na procentima teritorija, Tuđman će Srbima dati (vratiti) Šipovo i Mrkonjić-Grad, tri grada u kojima nije živjelo ni stotinjak Hrvata pored srpske većine. Tako će ispasti velikodušan pred američkim pregovaračima. Bilo je važno samo zadržati odvojene dvije teritorije pod kontrolom Armije RBiH i Vlade u Sarajevu.

Zašto i danas Milorad Dodik i njegovi mediji izvrću historijske činjenice, ne dopuštaju “trojki” jednostavno obilježavanje državnosti u Banjoj Luci, dok se u drugim gradovima Dan državnosti uobičajeno obilježavao?

PODUDARNOSTI A NE SLUČAJNOSTI

Oni koji negiraju važnost ZAVNOBiH-a moraju se upitati zašto do danas srpska strana negira ovaj historijski događaj? Hrvatska to čini svakako. Čemu je služio zločin ako ne uništavanju onoga što je historija zajedništva Bosne i Hercegovine. Ovdje u Bosni i Hercegovini Srbi ne pristaju da je historija završena. Valjda zato što imaju namjeru da je ponove.

Danas kad srpska i hrvatska komponenta praktično vladaju Sudom i Tužilaštvom Bosne i Hercegovine, ništa ne preduzimaju ni za procesuiranje ovog masovnog zločina, jer bi se otkrili detalji koji bi razorili tajno ratno savezništvo protiv Bosne i Hercegovine.

Danas oni ne žele da neko slavi ZAVNOBiH, pa tako potvrđuju da oni ne žele Bosnu i Hercegovinu. Monstruozni zločin u Mrkonjiću, za koji se s pravom može sumnjati u režiju, danas je ključno mjesto odnosa dvaju režima, u Beogradu i Zagrebu, i njihova dva poslušna politička aktera Dodika i Čovića.

Mnogi su nakon rata, dok je još sjećanje bilo očuvano, tvrdili da je Vukovar uništavan jer je bio grad s najviše miješanih srpsko-hrvatskih brakova u bivšoj Jugoslaviji. Svi se mogu praviti ludi, ali u Bosni i Hercegovini svaki grad bio je mjesto miješanih brakova i života u međunacionalnoj toleranciji.

Jedan je srpski oficir, svjedočeći u Hagu, priznao da im je najteže bilo uništiti ono što je bilo zajednički život u Bosni i Hercegovini.

Nikome se nije čuditi, osim nekim političkim Bošnjacima, jer nije jasno šta oni rade i kud gone?

Oni koji danas sumnjaju da je stravični zločin u Mrkonjić-Gradu, mjestu rođenja moderne Bosne i Hercegovine, udar na ovu zemljicu Bosnu, neka se upitaju zašto je počinjen zločin u Tuzli na Kapiji 25. maja, upravo na Dan mladosti bivše zajedničke države? Šta mislite zašto?

Mnogo je takvih podudarnosti. Svojevremeno sam u Hagu pričao s jednim tužiocem i pitao ga zašto je Slobodan Milošević uhapšen 28. juna, na srpski historijski praznik Vidovdan? Je li zbog Gazimestana i onog milionskog skupa kojem je držao zapaljive govore? Ostavio me je bez preciznog odgovora, ali je dodao da se historija žestoko osvetila balkanskim narodima.

Nešto ću kasnije primijetiti da je presuda Jovici Stanišiću i Frenku Simatoviću donesena 31. maja, na Dan bijelih traka i sjećanja na strašne zločine u Prijedoru. Šta mislite zašto?

Mnogo je prigodnih datuma u kojima su zločinci pravili novu historiju, a samo povremeno im uzvraćali u Tribunalu u Hagu.

Hajde što su uništavali Bosnu i Hercegovinu i njen narod, ali danas lažu, prekrajaju i uništavaju istinu. “Politika ne mora biti poštena, historija mora.”

Čuvajte svoju historiju, da vam je ne bi ponovili u još gorem obliku.