Kada je sedmični list Stav raspisao prvi konkurs za Nagradu “25. novembar” za mlade pisce, nismo ni slutili da će se javiti tako mnogo pjesnika s neporecivim književnim talentom. Jedan od njih je i Nermin Šehić, koji je osvojio ovo značajno priznanje za svoj rukopis Sveta žitija kalemova.
Ovaj mladi poeta najprije se izvinio što će njegovo izlaganje biti nešto drugačije od prethodnih, u kojem je nastojao, na sebi svojstven način, prenijeti vrlo bitne poruke u povodu Dana državnosti Bosne i Hercegovine.
“Pokušajmo prvo spoznati sami sebe, a spoznaja sebe počinje spoznajom puta kojim smo prošli. To je poznavanje našeg naslijeđa, i teškog i čudesnog. Neki su naslijeđe naše selektivno, a samim tim i pogrešno razumjeli, pa njihova teza postade antiteza Bosne i bosanskog duha. Mi od našeg naslijeđa ne bježimo i ne osjećamo potrebu nikome da objašnjavamo takve opće stvari kao što je, primjerice, naš bosanski jezik, kojim i sam pišem i koji je vezivno tkivo mog pjesničkog teksta”, rekao je Šehić.
To je, ističe, isti onaj jezik kojim su glagoljali naši kraljevi i banovi, isti onaj jezik kojim se divanilo u čardacima paša i begova, ali i isti onaj jezik kojim sada govorimo.
“Neka je slava precima i neka je rahmet našim očevima koji su slobodu krvlju platili, a ono što se krvlju zaradi ne smije se nikada i nipošto tintom proćerdati. U tome se, zapravo, i krije zadaća moje generacije. Pisati, pisati i pisati. U kamen uklesati ako treba. Istina je naša i mi smo od istine. Istina će nas čuvati ako se budemo za istinu borili. Recimo i to da moja generacija, rođena u ratu, a stasala i odrasla nakon rata, u sebi sublimira sve prividne suprotnosti različitih vidova borbe za Bosnu i Hercegovinu. Pozivajući se na govor Alije Isakovića iz 1993. godine, naše naslijeđe čini i Husein-kapetan Gradaščević, i Ali-paša Rizvanbegović, i časni muftija Karabeg, i prelivoda Hadži Lojo, i, najzad, Avdo Humo te Mladi Muslimani. Zovite me naivnim sanjarom, ali dobar pjesnik od takvih oksimorona nikada ne bježi”, dodao je.
Na samom kraju, pozvao je sve da se pridružimo u zajedničkim projektima koji su od značaja za domovinu, kao što su projekti izrade opće historije Bosne i Hercegovine, historije književnosti Bosne i Hercegovine, napose bošnjačke književnosti, kulturne historije Bosne i Hercegovine itd.
“Jer nisu knjige i kitabi gorjeli, a naši očevi u ovom i svim drugim ratovima ginuli, da bismo mi sada tek tako predali ključeve naše domovine nekome drugom. Mi nemamo pravo na šutnju”, zaključak je Nermina Šehića.
